U svom obraćanju sjemeništarcima iz Španjolske ujutro 16. studenog, papa Franjo ih poziva da izbjegavaju “materijalnu moć ili pljesak” i da nastoje biti “hrabri, nepristrani i neumorni” u donošenju Božjeg milosrđa ljudima.
Autor: Lorena Leonardi
“Uđite u zatvore”, ne samo u državne zatvore, “da onima koji su tamo zatvoreni ponudite ulje utjehe i vino nade”, nego i u sve “one zatvore koji zatvaraju muškarce i žene u našem društvu: ideologije, moral, one koje stvaraju iskorištavanje, obeshrabrenje, neznanje i zaborav Boga”. Ovim se riječima papa Franjo obratio sjemeništarcima iz španjolskih biskupija Pamplona y Tudela, San Sebastián i Redemptoris Mater, primljenima u audijenciju u subotu 16. studenoga u dvorani vatikanskog Konzistorija.
Pozdravljajući oko 40 mladih budućih svećenika s Pirenejskog poluotoka, papa Franjo je podsjetio kako je sjemenište mjesto gdje se uči važnost otkupljenja i da se bude “živa slika Isusa, Otkupitelja s velikim ‘R'”.
Posjeti zatvorima prioritet
Papa ih je nekoliko puta potaknuo da posjete zatvorenike i da se uključe u tu službu. Podsjetio je kako otkad je biskup, na Veliki četvrtak posjećuje zatvor i pere noge zatvorenicima jer su “oni najpotrebniji da im operemo noge”. Papa se prisjetio kako je jednom prilikom prao ženi noge u ženskom zatočeništvu, a kad je htio prijeći na sljedeću osobu, ona ga je zgrabila za ruku i rekla mu na uho: “Oče, ubila sam svog sina”. Papa je istaknuo unutarnje drame koje pogađaju savjest onih koji žive u zatvoru. I “kad postanete svećenici, idite u zatvore, to je prioritet” i osjetit ćete i pitanje kako se u vama javlja “zašto oni, a ne ja?”
Osvrćući se na zatvore ne samo tjelesne nego prije svega duševne, emocionalne i duhovne u kojima se čovjek može naći zatočen, Papa je ponovio da se svećeničko pomazanje prima upravo „za oslobađanje zatvorenika, onih koji su zatvoreni, a da toga nisu svjesni zbog mnogih stvari: kultura, društvo, poroci, skriveni grijesi.”
Poslušni Duhu
Papa je zatim podsjetio na meditaciju za pripravu budućih svećenika u Evanđelju po Luki koja nas “ohrabruje da se ne bojimo suočiti s iskušenjem idolopokloničke službe u kojoj smo mi u središtu, tražeći materijalnu moć ili pljesak” i koja umjesto toga poziva da se „pokorimo Duhu“ da „prođemo kroz pustinju da bismo susreli Boga“ i da se „ispraznimo od mnogih stvari koje nas opterećuju“.
Ponovno, poput Isusa kad je otišao u Nazaret, „svjestan da u očima svijeta nije ništa više od sina Josipova, jedan kao i mi“, Papa nas poziva da nikada ne zaboravimo te korijene, da budemo „sinovi ljudi”. Kazao je da u našem apostolatu ne možemo praviti prednost među ljudima, pogotovo ako su stranci ili čak neprijatelji, jer smo svi u Božjim očima djeca. Dodao je da kad pogledamo brata ili sestru, prepoznajemo raspoloženje za primanje milosti koju Gospodin nudi.
Neumorni nositelji milosti
Podsjećajući na drugi evanđeoski odlomak, gdje Gospodin tuguje zbog tvrdoće srca svojih suvremenika koji ne razumiju Isusovu brižnost da oslobodi ženu koju je zli duh godinama držao okovanom: “Vi”, opominje sjemeništarce, “uvijek budite spreman blagosloviti, osloboditi” i biti “hrabar, nesebičan i neumoran u donošenju Božjeg milosrđa”.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
