“Napustite udobnost prvih mjesta, to su prave ‘slijepe ulice’ iz kojih je potrebno ponizno izići. Umjesto toga, postanite nositelji nade koja se ne svodi na ‘slatko dobročinstvo’ ili lijepe riječi, već koja postaje kaciga koju treba nositi u suočavanju s okrutnostima svijeta.” Tim se riječima papa Franjo obratio sjemeništarcima i odgojiteljima Velikog sjemeništa sv. Pelagija u Córdobi, koje je danas, 17. siječnja 2025., primio u audijenciju u Dvorani sv. Klementa, izvještava Vatican News.
„Kaciga nade“
Papa je potaknuo buduće svećenike da prepoznaju znakove nade. Prvi znak je njihova usmjerenost: “To neka bude Nebo i konačni susret s Isusom”. Taj put zahtijeva hrabrost da se napuste ‘prva mjesta’, ona najudobnija, koja Sveti Otac uspoređuje sa slijepim ulicama iz kojih treba izići osjećajući umor i sram. Papa ih je također potaknuo da razmisle o opasnostima na tom putu. Vrlo mladi Pelagije doživio ih je iz prve ruke: sveto dijete, podrijetlom iz Córdobe, kojemu je 925. – kada je imao samo 13 godina – odrubljena glava zbog njegove vjere. Kako je rekao Papa, Pelagije je nosio ‘kacigu nade’ usred patnji i zvjerskih ratova koji su u to vrijeme razdirali Španjolsku.
Možete svjedočiti i ustrajati na putu Gospodnjem, uvjereni da će vas Isus uvijek poduprijeti i dati vam snagu da budete sijači nade.
„Odmorište“ kada nas svlada umor
Treći znak nade jesu ‘odmorišta’.Svakoputovanje, objasnio je papa Franjo, zahtijeva podršku, “prisutnost Onoga koji je naša jedina nada, Isusa”. On je hrana, po Riječi i Euharistiji, ali i zaklon “kada se slomimo na putu” i kada prevlada umor.
Bez te nade polazak na put bio bi ludost, ali, vjerujući u Njega, ne sumnjamo da ćemo stići u željenu luku.
Potpora „bezbrojnih Cirenaca“
Sijanje nade je stoga iznad pukog izgovaranja pristojnih riječi ili isticanja “slatkog dobročinstva”, ističe Papa. U konačnici, to je isti put kojim je hodio Isus, sastavljen od križeva, ali i potpore “bezbrojnih Cirenaca”, poručio je Sveti Otac i zaključio:
Na tom putu ne možemo napredovati sami, nego u zajednici, vodeći, braneći, pomažući i blagoslivljajući one koje nam je Gospodin ostavio u zadatak. (kta/rv)
