Na letu iz Singapura za Rim, papa Franjo govorio je novinarima o civilnoj tragediji rata u Gazi i potrebi da Amerikanci biraju u savjesti između Harrisa i Trumpa. Osuđuje pobačaj i odbijanje migranata te pozitivno gleda na sporazum s Kinom, nazivajući tu zemlju obećanjem i nadom za Crkvu.
Piše Vatican News
Na povratku u Rim iz Singapura papa Franjo je razgovarao s novinarima koji su pratili njegovo apostolsko putovanje u Aziju i Oceaniju.
Osvrnuo se na dramatičnu situaciju u Svetoj zemlji, jer je broj žrtava u Gazi premašio 41.000.
Jedno pitanje doticalo se izbora u SAD-u i izbora s kojim se suočavaju katolici. Papa je također izrazio otvorenost u pogledu Kine, opisujući tu zemlju kao “obećanje i nadu za Crkvu”.
Slijedi radna transkripcija i prijevod press konferencije na engleski:
Matteo Bruni: Pozdrav, Vaša Svetosti. Hvala ti za ovolike dane ovog puta i što si nam pomogao da više osjetimo narodnu radost nego vlastiti umor. Novinari koji putuju s vama imaju pitanja.
[PapaFranjo[PopeFrancis:]Prvo, želim svima vama zahvaliti na vašem radu i društvu na ovom putu; jako mi je važno. I također želim čestitati ‘dekanici’, Valentini [Alazraki, ed.]budući da je ovo njezino 160. putovanje. Neću joj reći da se povuče, nego da se nadam da će nastaviti. Sada, molim vas, nastavite sa svojim pitanjima i hvala vam!
Pei Ting Wong (The Straits Times)
Papa Franjo, jako sam sretan… Nadam se da ste uživali u svom posjetu Singapuru i da ste možda probali domaću hranu. Što ste primijetili u singapurskoj kulturi i ljudima? Jeste li se nečemu iznenadili? Što Singapur može naučiti od ostale tri zemlje koje smo posjetili? Konkretno, vaša poruka o pravednim plaćama za slabo plaćene migrante odjeknula je među mnogim Singapurcima. Što je inspiriralo tu poruku i što mislite o njoj? Na kraju ste rekli da Singapur ima posebnu ulogu na međunarodnoj sceni. Što Singapur može učiniti u svijetu u ratu i kako Vatikan može diplomatski doprinijeti?
Papa Franjo: Hvala. Prije svega, nisam očekivao da ću pronaći Singapur ovakav kakav jest. Nazivaju ga “New Yorkom Istoka”, razvijenom, čistom zemljom s pristojnim ljudima, visokim neboderima i velikom vjerskom kulturom. Međureligijski susret koji sam imao bio je model bratstva.
Što se migranata tiče, vidio sam luksuzne nebodere, a zatim i druge koji su, iako nisu bili velebni, bili čisti i dobro održavani, što sam cijenio. Nisam osjećao da postoji diskriminacija. Oduševila me kultura, posebno kod studenata. Recimo, zadnji dan me pogodila ta kultura.
A onda međunarodna uloga Singapura. Pa, vidio sam da je sljedeći tjedan utrka Formule 1. Međunarodna uloga glavnog grada koji privlači različite kulture; to je veliki kapital. Nisam očekivao da ću pronaći tako nešto.
P: Što ste naučili?
Znate, uvijek se ima što naučiti, jer svaki čovjek i svaka zemlja imaju različita bogatstva. Zato je bratstvo u komunikaciji toliko važno. Na primjer, u Istočnom Timoru vidio sam mnogo djece, ali u Singapuru ne toliko. Možda je to nešto za naučiti… Budućnost je u djeci; razmislite o ovome. Ah, još jedna stvar: vi ste stanovnici Singapura vrlo prijateljski raspoloženi – uvijek nasmijani!
Delfim De Oliveira (GMN TV)
Na kraju mise u Taci Tolu skrenuli ste pozornost na prisutnost krokodila. Što ste time htjeli reći?
Koristio sam sliku krokodila koji izlaze na obalu. Timor-Leste ima jednostavnu, radosnu obiteljsku kulturu. Mnogo je djece, toliko! Kad sam govorio o krokodilima, mislio sam na ideje izvana koje bi mogle uništiti sklad koji imate. Reći ću vam ovo: zaljubio sam se u Timor-Leste. Još nešto?
U Istočnom Timoru katolici su većina, ali postoji porast sekti. Jesu li se termin “krokodili” odnosio i na njih?
Moguće je; Ne govorim o tome — ne mogu — ali moguće je. Jer sve se vjere moraju poštivati, ali postoji razlika između vjere i sekte. Religija je univerzalna, kakva god bila. Sekta je restriktivna; to je mala skupina koja uvijek ima drugačiji program. Hvala vam i moji komplimenti vašoj zemlji!
Francisca Christy Rosana (Tempo Media Group)
Hvala ti papa Franjo. Ljudi u Indoneziji, ne samo katolici, već dugo željno iščekuju vaš posjet. Moja pitanja su sljedeća: Jeste li znali da se zemlja još uvijek bori sa svojom demokracijom? Kako Vi to vidite i koja je Vaša poruka za nas? Također, Indonezija se suočava s problemima poput Papue Nove Gvineje, gdje ekstraktivna industrija koristi samo oligarsima, dok lokalno i autohtono stanovništvo nema nikakve koristi. Što mislite i što možemo učiniti?
Ovo je čest problem u zemljama u razvoju. Zato je važno, kako kaže Socijalni nauk Crkve, osigurati komunikaciju između različitih dijelova društva. Rekli ste da je Indonezija zemlja u razvoju, a jedno područje koje možda treba razvoj su društveni odnosi. Uživao sam u svom posjetu; bilo je prekrasno!
Matteo Bruni: Vaša Svetosti, tisak iz Papue Nove Gvineje pomno je pratio vaše putovanje, ali nažalost, nisu mogli poslati novinara na let. Željela bih vas pitati želite li nešto podijeliti o Papui Novoj Gvineji, posebno o Vanimou, koje je izgleda mjesto koje ste osobno htjeli posjetiti.
Svidjela mi se zemlja i vidio sam snažnu naciju u razvoju. Htjela sam otići u Vanimo kako bih upoznala grupu svećenika i časnih sestara iz Argentine koji tamo rade i vidjela sam vrlo lijepu organizaciju. U svim je zemljama umjetnost vrlo razvijena: ples i poetski izraz… Ali umjetnički izraz u Papui Novoj Gvineji iu Vanimou bio je impresivan. Ovo me se duboko dojmilo. Misionari idu duboko u šumu da rade. Svidio mi se Vanimo i zemlja u cjelini.
Stefania Falasca (Tianouzhiku)
Dobra večer, Sveti Oče. Upravo smo došli iz Singapura, gdje je stanovništvo pretežno kinesko, i to je model mirnog suživota. Što se tiče mira, volio bih znati vaše mišljenje, posebno s obzirom na blizinu Singapura kontinentalnoj Kini, o naporima Kine da postigne prekid vatre u konfliktnim regijama poput Gaze. U srpnju je potpisana Pekinška deklaracija o okončanju palestinskih podjela. Mogu li postojati područja suradnje u miru između Kine i Svete Stolice? I na kraju, približavamo se obnovi ugovora između Kine i Svete Stolice o imenovanju biskupa. Jeste li zadovoljni dosadašnjim rezultatima i dijalogom?
Što se posljednje točke tiče, da, zadovoljan sam dijalozima s Kinom. Rezultati su dobri. Čak i za imenovanje biskupa stvari idu dobronamjerno. Razgovarao sam s Državnim tajništvom i zadovoljan sam kako stvari idu. Što se tiče Kine, vidim Kinu kao “iluzija” (težnja, ur.), što znači da bih želio posjetiti Kinu. To je sjajna zemlja i ja se Kini divim i poštujem.
To je zemlja s drevnom kulturom, sposobnošću za dijalog kako bismo razumjeli jedni druge koji nadilazi različite sustave vlasti koje je imala. Vjerujem da je Kina obećanje i nada za Crkvu. Suradnja je moguća, a svakako za sukobe. Kardinal Zuppi djeluje na ovom području, a ima i kontakte s Kinom.
Anna Matranga (CBS News)
Vaša Svetosti, uvijek ste govorili u obranu dostojanstva života. U Istočnom Timoru, koji ima visoku stopu nataliteta, rekli ste da ste osjetili kako život pulsira i eksplodira s toliko djece. U Singapuru ste branili radnike migrante. Budući da se približavaju izbori u SAD-u, što biste savjetovali katoličkom glasaču suočenom s kandidatom koji podržava prekid trudnoće i drugim kandidatom koji želi deportirati 11 milijuna migranata?
I jedni i drugi su protiv života: i onaj koji izbacuje migrante i onaj koji ubija djecu. Oboje su protiv života. Ne mogu odlučiti; Nisam Amerikanac i neću ići tamo glasati. Ali neka bude jasno: uskratiti migrantima mogućnost rada i gostoprimstva je grijeh, težak grijeh. Stari zavjet opetovano govori o siročetu, udovici i strancu – doseljenicima. Ovo su troje za koje Izrael mora brinuti. Nebriga za migrante je grijeh, grijeh protiv života i čovječanstva.
Slavio sam misu na granici, u blizini biskupije El Paso. Bilo je mnogo cipela od migranata, koji su tu loše završili. Danas postoji tok migracija unutar Srednje Amerike, a često ih se tretira kao robove jer ljudi iskorištavaju situaciju. Migracija je pravo, a ono je već bilo prisutno u Svetom pismu iu Starom zavjetu. Stranac, siroče i udovica – ne zaboravite ovo.
Zatim, abortus. Znanost kaže da su mjesec dana nakon začeća svi organi ljudskog bića prisutni. Sve. Abortus je ubijanje ljudskog bića. Sviđala vam se ta riječ ili ne, to je ubojstvo. Crkva nije zatvorena jer zabranjuje pobačaj; Crkva zabranjuje abortus jer ubija. To je ubojstvo; to je ubojstvo!
I ovo nam mora biti jasno: poslati migrante, ne dopustiti im da rastu, ne dopustiti im život je nešto pogrešno, to je okrutnost. Slanje djeteta iz majčine utrobe je ubojstvo jer postoji život. I o tim stvarima moramo jasno govoriti. “Ne, ali međutim…” Ne “ali međutim.” Obje stvari su jasne. Siroče, stranac i udovica – ne zaboravite ovo.
Po Vašem mišljenju, Vaša Svetosti, postoje li okolnosti u kojima je moralno dopušteno glasati za kandidata koji je za pobačaj?
U političkom moralu općenito se kaže da je neglasovanje ružno, nije dobro. Mora se glasati. I treba birati manje zlo. Što je manje zlo? Ta gospođa ili onaj gospodin? ne znam; svaka osoba mora misliti i odlučivati prema vlastitoj savjesti.
Mimmo Muolo (Avvenire)
Postoji rizik da će se sukob u Gazi preliti na Zapadnu obalu. Prije nekoliko sati dogodila se eksplozija u kojoj je poginulo 18 ljudi, uključujući neke radnike UN-a. Kakvi su Vaši osjećaji u ovom trenutku i što biste poručili zaraćenim stranama? Postoji li mogućnost da Sveta Stolica posreduje u postizanju primirja i željenog mira?
Sveta Stolica radi na tome. Reći ću vam nešto: svakodnevno zovem Gazu; tamo postoji župa, a unutar njene škole je 600 ljudi – kršćana i muslimana – koji žive kao braća i sestre. Pričaju mi strašne priče, teške stvari.
Ne mogu reći je li ovaj rat pretjerano krvav, ali kad vidite tijela ubijene djece, kad čujete da se bombardiraju škole jer su unutra možda gerilci, to je užasno. To je užasno, to je užasno.
Ponekad se kaže da je ovo obrambeni rat, ali ponekad vjerujem da je to rat… previše, previše. Ispričavam se što ovo govorim, ali ne vidim da se poduzimaju koraci prema miru.
Recimo, u Veroni sam doživio jako lijepo iskustvo. Židov, čija je supruga poginula u bombardiranju, i čovjek iz Gaze, čija je kći umrla, obojica su govorili o miru, grlili se i davali svjedočanstvo bratstva. Reći ću ovo: bratstvo je važnije od međusobnog ubijanja. Bratstvo, rukovanje. Na kraju, tko god pobijedi u ratu, doživjet će veliki poraz. Rat je uvijek poraz, uvijek, bez iznimke. I to ne smijemo zaboraviti. Zato je važno sve što se čini za mir. I želim nešto reći, ovo je možda dio mog miješanja u politiku: jako sam, jako zahvalan jordanskom kralju. On je čovjek mira. Kralj Abdullah je dobar čovjek.
Lisa Weiss (ARD)
Sveti Oče, tijekom ovog putovanja vrlo ste otvoreno govorili o problemima svake zemlje, a ne samo o ljepotama. Zbog toga smo se pitali zašto se niste pozabavili pitanjem da Singapur još uvijek ima smrtnu kaznu?
Istina je; nije mi palo na pamet. Smrtna kazna ne funkcionira. Moramo ga eliminirati, polako. Mnoge zemlje imaju zakon, ali kaznu ne izvršavaju. Sjedinjene Države su iste… Ali smrtna kazna se mora zaustaviti. Nije u redu; nije u redu.
Simone Lepatre (Le Monde)
Vaša Svetosti, prije svega, zahvaljujem Vam na ovom fascinantnom putovanju. U Timor-Leste, spomenuli ste mlade žrtve seksualnog zlostavljanja. Očito, mislili smo na biskupa Belu. U Francuskoj imamo sličan slučaj s Abbé Pierreom, utemeljiteljem Emausa, koji je nekoliko godina biran za najomiljeniju osobu u Francuskoj. U oba slučaja zbog njihove je karizme bilo teže vjerovati optužbama. Htio bih pitati: Što je Vatikan znao o Abbé Pierreu? A što reći žrtvama i široj javnosti kojoj je teško povjerovati da je netko tko je učinio toliko dobra mogao počiniti i zločine? A kad smo kod Francuske, također bismo htjeli znati: hoćete li biti u Parizu na inauguraciji Notre-Damea u prosincu?
Odgovorit ću na zadnje pitanje: neću ići u Pariz; Neću ići u Pariz. Što se tiče prvog pitanja, dotakli ste se vrlo bolne i delikatne točke. To su dobri ljudi, ljudi koji su činili dobro, poput Abbé Pierrea. Uz sve učinjeno dobro, otkriveno je da je ova osoba ozbiljan grešnik. Ovo je naše ljudsko stanje.
Ne smijemo reći: hajdemo to pokriti da se ne vidi. Javni grijesi su javni i moraju se osuditi. Na primjer, Abbé Pierre bio je čovjek koji je učinio mnogo dobra, ali je bio i grešnik. O tim stvarima moramo jasno govoriti, a ne skrivati ih. Borba protiv zlostavljanja je nešto u što se svi moramo uključiti. I ne samo protiv seksualnog zlostavljanja, već svih vrsta zlostavljanja: društvenog zlostavljanja, obrazovnog zlostavljanja, manipuliranja ljudskim umovima, oduzimanja njihove slobode.
Po mom mišljenju, zlostavljanje je demonsko jer uništava dostojanstvo osobe. Svi oblici zlostavljanja pokušavaju uništiti ono što jesmo: sliku Božju. Drago mi je kad ovi slučajevi izađu na vidjelo.
Reći ću vam nešto što sam možda već spomenuo: prije pet godina imali smo sastanak s predsjednicima biskupskih konferencija o seksualnom zlostavljanju i drugim oblicima zlostavljanja. Imali smo vrlo dobro napravljenu statistiku, vjerujem iz Ujedinjenih naroda: 42-46% zlostavljanja se događa (događa se, ur.) u obitelji ili susjedstvu… Zaključno, seksualno zlostavljanje djece, maloljetnika, zločin i sramota.
(…)
Na jednu stvar nisam odgovorio: što je Vatikan znao o Abbé Pierreu? Ne znam kada je Vatikan za to saznao; ne znam Ne znam jer nisam bio ovdje, niti mi je palo na pamet da to istražujem, ali svakako nakon njegove smrti to se pročulo, ali prije ne znam.
Elisabetta Piqué (La Nación)
Prije svega, hvala ti na ovom prekrasnom putovanju do kraja svijeta. Bio je to najduži u vašem pontifikatu. Kad smo već kod dugih posjeta, mnogi su me kolege pitali: hoćemo li ići u Argentinu? To je prvo pitanje: hoćemo li ići u Argentinu ili ne? Drugo pitanje: u Venezueli je situacija dramatična. Ovih dana dok ste vi putovali, teoretski izabrani predsjednik morao je otići u egzil u Španjolsku. Koju biste poruku poručili građanima Venezuele?
Nisam pratio situaciju u Venezueli, ali poruka koju bih dao čelnicima je da se uključe u dijalog i traže mir. Diktature ne služe ničemu i uvijek loše završe, prije ili kasnije. Pročitajte povijest Crkve… Rekao bih da vlada i narod moraju učiniti sve što je moguće da pronađu put za mir u Venezueli. Ne mogu dati politički stav jer ne znam detalje. Znam da su biskupi govorili i njihova poruka je dobra. Što se tiče odlaska u Argentinu, to je još neodlučeno. Htio bih ići; to je moja zemlja. Htio bih ići, ali još ništa nije odlučeno. Nekoliko je stvari koje prvo treba riješiti.
Ako idete, možete li se zaustaviti na Kanarskim otocima?
Pročitao si mi misli, zar ne? Razmišljam o odlasku na Kanarske otoke, jer ima situacija s migrantima koji dolaze morem, a volio bih biti blizu tamošnjih čelnika i ljudi.
Josie Bonifasius Susilo (Kompas.id)
Hvala vam, oče. Neke zemlje počinju se distancirati od svojih obveza prema Pariškom sporazumu iz ekonomskih razloga, posebice nakon pandemije. Nekoliko zemalja oklijeva prijeći na zelenu energiju i odmaknuti se od fosilnih goriva. Što mislite o ovim problemima?
Mislim da je problem klime ozbiljan, vrlo ozbiljan. Od Pariškog sporazuma (COP21 2015., ur.), koji je bio vrhunac, klimatski sastanci su u padu. Puno se priča, a malo se radi. To je moj dojam. To sam obradio u dva dokumenta: Laudato si’ i Laudate Deum.
Matteo Bruni: Zahvaljujemo Njegovoj Svetosti.
[Pope Francis:] Hvala svima, samo naprijed i hrabro! Nadajmo se da će nas sada nahraniti! (smijeh).
Ovo je radni prijevod i transkripcija. Riječi i izrazi u zagradama navedeni su radi jasnoće.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
