Papa Franjo odobrava proglašenje nekoliko dekreta kojima se priznaje mučeništvo svećenika giljotiniranog u nacističkoj Njemačkoj i 15 časnih sestara rođenih u Njemačkoj ubijenih u Sovjetskom Savezu, kao i čuda koja se pripisuju trojici časnih.
Piše Vatican News
Među onima koji će uskoro biti proglašeni blaženima je 16 mučenika, ubijenih iz mržnje prema vjeri u nacizmu i sovjetskom komunizmu. Skupina uključuje svećenika giljotiniranog u nacističkoj Njemačkoj i 15 časnih sestara njemačkog podrijetla koje su ubili vojnici Crvene armije ili koje su umrle u koncentracijskim logorima u sovjetskoj Rusiji.
U četvrtak se papa Franjo sastao s kardinalom Marcellom Semerarom, prefektom Dikasterija za kauze svetaca, i odobrio proglašenje dekreta koji se odnose na 25 katolika i katolkinja.
Dekreti uključuju priznanje mučeništva 15 redovnica rođenih u Njemačkoj koje su služile u Poljskoj tijekom invazije Crvene armije.
S. Christophora Klomfass i njezinih 14 pratilja iz Družbe sestara svete Katarine, djevice i mučenice (CSC) umrle su 1945. godine.
Redovnice su ubijane iz mržnje prema vjeri od strane sovjetskih vojnika, trpeći silovanja, mučenja i smrt zbog teškoća, maltretiranja ili bolesti u koncentracijskim logorima u Sovjetskoj Rusiji. Kao žestoki znak prezira prema kršćanskoj vjeri, njihovi su mučitelji često rezali i trgali njihovo vjersko ruho.
Svećenik za mir i ekumenizam u Hitlerovo vrijeme
Fr. Max Josef Metzger, njemački dijecezanski svećenik i osnivač Svjetovnog instituta Societas Christi Regisubijen je 17. travnja 1944. godine u nacističkoj Njemačkoj.
Svećenik je djelovao u pacifističkim i ekumenskim pokretima, a 1917. godine utemeljio je Univerzalnu mirovnu ligu Bijelog križa. Deset godina kasnije sudjelovao je kao katolički promatrač na Skupštini u Lausanni, koja je iznjedrila Ekumensko vijeće crkava.
Po usponu nacizma otvoreno je istupio protiv Hitlera. Prvi put je uhićen 1939., a drugi put 1943. godine.
Osuđen na smrt, giljotiniran je 17. travnja 1944. u zatvoru Brandenburg-Görden. Bio je svjestan da bi ga njegovo zalaganje za mir i ekumenizam, kao i njegovo odbijanje nacističkog režima u ime Krista, moglo stajati života.
Drugi budući proglašen blaženim
Papa Franjo također je priznao čuda koja se pripisuju zagovoru trojice časnih, otvarajući put njihovoj beatifikaciji.
Među budućim novim beatificiranim je i antiohijski patrijarh Maronita, Stephane Douayhy, Libanonac, koji je živio u 17. stoljeću (1630.-1704.). Obavljao je intenzivan rad za pomoć siromašnima i za ekumenski dijalog između Istoka i Zapada.
Papa je također otvorio put beatifikaciji časnog Joséa Torresa Padille, španjolskog dijecezanskog svećenika, suosnivača Kongregacije sestara Družbe Križa (1811.-1878.), i časnog Camilla Costa de Beauregarda, francuskog dijecezanski svećenik (1841.-1910.), prozvan “ocem siročadi” zbog osnivanja sirotišta Le Bocage u Chamberyju.
Sedam novih časnih
Sedam novih časnih su:
– Geervaghese Thomas Panickaruveetil Mar Ivanios, nadbiskup Trivandruma Katoličke crkve Siro-Malankara, utemeljitelj 1919. Kongregacije Reda Nasljedovanja Krista Bethany Ashram i Sestara Nasljedovanja Krista Bethany Madhom, pionir ekumenizma u Indija i prvi biskup Siro-Malankarske katoličke crkve;
– Brazilac Fr. Liberio Rodrigues Moreira, (1884.-1980.) koji je svoj život posvetio bolesnima i siromašnima i proživio dubokim kršćanskim duhom životne kušnje, neumorni štovatelj Euharistije;
– Zavjetovani laik Antonio Tomičić, (1901.-1981.) Hrvat Reda manje braće kapucina, koji se u godinama komunizma, kada je nošenje vjerskih znakova u javnosti izazivao podsmijeh i neprijateljstvo, nikada nije skidao habit, trpeći javne uvrede i ustrajući , s čvrstim pouzdanjem u Gospodina, u njegovoj potrazi za potrebama braće;
– talijanska laikinja i majka Maddalena Frescobaldi Capponi, (1771.-1839.) utemeljiteljica Kongregacije sestara pasionistica svetog Pavla od Križa;
– Maria Alfinda Hawthorne, (1851.-1926.) utemeljiteljica dominikanskih sestara svete Ruže iz Lime, rođena sredinom 19. stoljeća u protestantskoj obitelji u američkoj saveznoj državi Massachusetts, a katoličanka je postala u Europi zajedno sa svojim mužem, od kojeg rastala se zbog njegova alkoholizma, a potom se posvetila služenju Kristu u oboljelima od raka;
– Angelina Pirini, (1922.-1940.) laička voditeljica župe Katoličke akcije u Celle di Sala di Cesenatico u Emiliji Romagni umrla je 1940.;
– Elisabetta Jacobucci, (1858.-1939.) zavjetovana sestra Instituta alkantarskih franjevačkih trećoredica, živjela je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Uvijek je bila spremna prihvatiti najskromnije zadaće, te je uspjela spojiti asketski aspekt razmatranja Muke s intenzivnim karitativnim apostolatom za siročad i starije osobe.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
