Papa Franjo se, u četvrtak 13. lipnja, prijepodne susreo s brojnim moderatorima udrugā, pokretā i novih zajednica koje svojim karizmama obogaćuju život Crkve. „Svi smo pozvani na evangelizaciju“, istaknuo je, naznačujući sudionicima tri ponašanja kojima trebaju težiti u svrhu duhovnoga obraćenja potrebnoga za ostvarivanje sinodskog stila. Među njima je i poniznost bez koje je “uistinu nemoguće živjeti sinodalnost”, piše Vatican News.
Razmišljati kao Bog, prevladati svaku zatvorenost i njegovati poniznost – tri su sinodska ponašanja koja je papa Franjo istaknuo primivši 13. lipnja u audijenciju sudionike godišnjega susreta, koji organizira Dikasterij za laike, obitelj i život, s moderatorima udruga, crkvenih pokreta i novih zajednica, a na kojemu, među ostalima, sudjeluje Marija Belošević, predsjednica Međunarodne udruge katolika esperantista. Sinodalnost je, naime, tema njihova susreta, taj “dugi put” što se tiče Latinske Crkve – kako je rekao Papa – i za koju možemo reći da je ušla u način djelovanja Crkve. Za rast u toj dimenziji, međutim, potrebno je učiniti unutarnju promjenu, istinsko ‘obraćenje’.
Želja mi je, naime, da nakon ove Sinode sinodalnost ostane kao trajni način djelovanja u Crkvi, na svim razinama, da uđe u srca svih, pastira i vjernika, toliko da postane zajednički “crkveni stil”.
Razmišljati kao Bog
Prva “sinodska krepost” potrebna za ostvarenje tog duhovnog obraćenja jest prijelaz sa ‘samo ljudskoga razmišljanja’ na ‘Božje razmišljanje’. Papa je podsjetio na Isusov prijekor Petru kada je, misleći “po ljudski”, apostol odbacio Učiteljevu muku i smrt. I upozorio:
U Crkvi, prije donošenja svake odluke, prije pokretanja svakog programa, svakog apostolata, svake misije, uvijek bismo se trebali upitati: što Bog želi od mene, što Bog želi od nas, u ovom trenutku, u ovoj situaciji? Je li to što imam na umu, to što mi kao skupina imamo na umu, je li to doista “Božja misao”?
Papa je pritom ponovno istaknuo da je protagonist sinodskoga puta Duh Sveti, a ne mi, te da je Bog uvijek veći od naših ideja, od prevladavajućega mentaliteta, od trenutne „crkvene mode“, pa i od karizme skupine ili pokreta kojima pripadamo. Stoga je prvi izazov nastojati uskladiti se s Njim.
Prevladati iskušenje “zatvorenoga kruga”
Druga preporuka, prevladavanje svakog zatvaranja, zahtijeva svladavanje napasti „zatvorenog kruga”. Papa je ponovno spomenuo prve učenike, posebno Ivana koji je, kako nam govori Evanđelje, htio spriječiti jednoga čovjeka da izgoni zloduhe u Isusovo ime jer nije bio iz njihova kruga. „Tko nije protiv vas, za vas je“, kaže mu Učitelj.
To je izazov i za nas: ne ići dalje od onoga što misli naš “krug”, biti uvjereni da je ono što mi činimo dobro za sve, braniti, možda i nesvjesno, stajališta, prerogative ili prestiž “grupe”. Ili dopustiti da vas blokira strah od gubitka osjećaja pripadnosti i vlastitoga identiteta, zbog činjenice da se otvarate drugim ljudima i drugačijim načinima razmišljanja, ne prepoznajući različitost kao priliku, a ne prijetnju.
Gledati dalje od ograda, vidjeti Božje djelo i u onima koje ne poznajemo i u novostima, dopustiti da nas iskustvo drugih pogodi, čak i povrijedi; sinodalnost zahtijeva sve to – rekao je Sveti Otac te dodao – vlastita grupa, vlastita duhovnost, stvarnosti su koje pomažu u hodu s Božjim narodom, ali nisu privilegije.
Sinodalnost nije moguće živjeti bez poniznosti
Za izgradnju sinodske Crkve temeljno je – prema Papinim riječima – njegovati poniznost. Ona je „ulaz u sve kreposti” i polazište duhovnoga obraćenja. Ona je milost koju trebamo tražiti ako primijetimo da su se u nama nastanile uznositost ili oholost. Doista, samo ponizni postižu velike stvari u Crkvi, jer tko je ponizan ima čvrste temelje, utemeljene na Božjoj ljubavi – istaknuo je rimski biskup te opisao plodove koji proizlaze iz poniznosti:
Naime, samo skromna osoba cijeni druge, i prihvaća njihov prinos, savjete, unutarnje bogatstvo, ne ističući svoje “ja”, nego “mi” zajednice. Ponizna osoba štiti zajedništvo u Crkvi, izbjegavajući podjele, prevladavajući napetosti, znajući ostaviti po strani vlastite inicijative kako bi pridonijela zajedničkim projektima.
Inzistirajuči na ulozi crkvenih pokreta Sveti je Otac istaknuo da su “oni za služenje”. Crkveni pokreti trebaju služiti Crkvi – napomenuo je – nisu sami po sebi poruka, crkveno središte.
Vrjednovati karizme u crkvenoj perspektivi
Želja koju je Papa izrazio svim crkvenim stvarnostima prisutnima u Novoj sinodskoj dvorani u Vatikanu jest da današnji susret, kao i drugi slični trenutci, pomognu valorizirati karizme svih „u crkvenoj perspektivi“, kako bi dali svoj velikodušan i dragocjen prinos evangelizaciji na koju smo svi pozvani. Papa Franjo je stoga predložio prisutnima da uvijek misle na to i pitaju se: Pripadam li crkvenom pokretu, udruzi ili Crkvi?, napominjući na kraju da zatvorene pokrete treba ukinuti jer nisu crkveni. (kta/rv)
