Papa Lav XIV. primio je u petak, 30. svibnja u vatikanskoj Apostolskoj palači u Vatikanu u audijenciju članove pokreta i udruga koje su pokrenule „Arenu mira“ u Veroni, izvijestio je Vatican News, prenosi IKA.
Među 300 sudionika audijencije bili su i Izraelac Maoz Inon i Palestinac Aziz Sarah koji su se prije godinu dana, u prisutnosti pape Franje u Veroni, zagrlili pred 12 tisuća ljudi. Izgradnja mira počinje time da se stavimo u položaj žrtava, dijeljenjem njihovog gledišta. Ova perspektiva je bitna za razoružavanje srca, očiju i umova kao i osudu nepravdi sustava koji ubija i temelji se na kulturi odbacivanja, rekao je Papa u obraćanju.
Put do mira zahtijeva srca i umove koji su naučeni posvećivati pažnju drugima i kadri prepoznati opće dobro u današnjim prilikama. Put koji vodi do mira je zajednički, povezan je s posvećivanjem brige i njegovanjem pravednih odnosa među svim živim bićima. Mir, rekao je Papa citirajući encikliku Sollicitudo rei socialis sv. Ivana Pavla II., nedjeljivo je dobro, ili pripada svima ili ne pripada nikome (usp. 26). Može se istinski osvojiti i uživati u njemu, kao kvaliteti života i kao cjelovitom razvoju, samo ako se u savjestima probudi „čvrsta i ustrajna odlučnost posvećivati se općem dobru“ (isto, 38).
U dobu poput našeg, obilježenom brzinom i neposrednošću, moramo ponovno otkriti ona dulja vremenska razdoblja potrebna za odvijanje tih procesa. Povijest, iskustvo, brojne dobre prakse koje poznajemo dali su nam shvatiti da je istinski mir onaj koji se oblikuje polazeći od stvarnosti (teritorija, zajednica, lokalnih institucija i dr.) i osluškujući njezino bilo. Upravo zato shvaćamo da je taj mir moguć kad se razlike i sukobi koje one izazivaju ne uklanjaju, već prepoznaju, prihvaćaju i prevladavaju, naglasio je.
Draga braćo i sestre, previše je nasilja u svijetu, previše je nasilja u našim društvima. Suočeni s ratovima, terorizmom, trgovinom ljudima, raširenom agresijom, djeci i mladima potrebna su iskustva koja ih odgajaju za kulturu života, dijaloga, međusobnog poštovanja. Oni, prije svega, trebaju svjedoke drugačijeg, nenasilnog načina života. Stoga, od lokalne i svakodnevne razine do razine svjetskog poretka, kad oni koji su pretrpjeli nepravdu i žrtve nasilja znaju kako odoljeti iskušenju osvete, postaju najvjerodostojniji protagonisti nenasilnih procesa izgradnje mira. Nenasilje kao metoda i kao stil mora resiti naše odluke, naše odnose, naša djela, istaknuo je Papa.
Evanđelje i socijalni nauk su za kršćane stalna „hrana“ te predanosti, ali istovremeno mogu biti valjan kompas za sve. Jer to je, zapravo, zadatak povjeren svima, vjernicima i nevjernicima, koji ga moraju razvijati i provoditi kroz promišljanje i praksu inspiriranu dostojanstvom osobe i općim dobrom, rekao je Papa. (kta/ika)
