Papa Lav XIV. je jučer poslijepodne, 11. studenoga, predvodio misu u rimskoj crkvi sv. Anselma na rimskom brežuljku Aventino, povodom 125. obljetnice njezine posvete, piše Vatican News.
Sveti Otac potaknuo je vjernike da stave Isusa u središte njihova života, konkretizirajući tako čin vjere kojim ga priznajemo Spasiteljem u molitvi, studiju i nastojanju živjeti svetost.
Pred izazovima današnjeg vremena s kojima se suočavamo i naglim promjenama koje nas provociraju i potiču na propitkivanje, izazivajući dosad neviđene problematike, na zahtjeve poziva koji smo primili možemo odgovoriti jedino stavljajući Krista u središte našeg postojanja i naše misije – kazao je Papa.
Pomoć vjernicima
Sveti Otac je na početku homilije podsjetio da je izgradnju crkve snažno želio i potaknuo papa Lav XIII. Crkva je posvećena 11. studenoga 1900. godine kao kruna osnutka Međunarodnog sveučilišta svetog Anselma 1887. godine i nastanka Benediktinske konfederacije 19. travnja 1893., nakon što je taj papa pozvao različite benediktinske kongregacije na ujedinjenje. Papa Lav XIV. je istaknuo da je ta namjera njegova prethodnika, zajedno s pridruženim Međunarodnim kolegijem, trebala pridonijeti jačanju benediktinske prisutnosti u Božjem narodu i u svijetu, budući da je bio uvjeren da Red svetog Benedikta i njegovi redovnici mogu biti od velike pomoći i na dobrobit vjernika u vremenu punom izazova, kao što je bio prijelaz iz 19. u 20. stoljeće.
Monaštvo i benediktinci
Rimski biskup se potom osvrnuo na neka obilježja monaštva koje je još od svojih početaka ‘granična’ stvarnost koja je poticala hrabre muškarce i žene na stvaranje žarišta molitve, rada i ljubavi na najudaljenijim i najnepristupačnijim mjestima, često potom pretvorenima u plodna i bogata područja s poljoprivrednog i gospodarskog, ali prije svega s duhovnog gledišta, toliko da su se samostani isticali kao mjesta rasta, mira, gostoljubivosti i jedinstva, čak i u najmračnijim razdobljima povijesti. Zatim je spomenuo neke od aktivnosti koje se odvijaju u sklopu crkve svetog Anselma kao što je služenje Crkvi, prije svega kroz liturgiju, a zatim i kroz „Lectio divina“, istraživanje, pastoralnu skrb, uz sudjelovanje monaha koji dolaze iz svih dijelova svijeta i s otvorenošću prema klericima, redovnicima, redovnicama i laicima najrazličitijeg podrijetla. Ohrabrujući suradnju među različitim benediktinskim ustanovama na Aventinu, Papa je rekao: „Samostan, sveučilište, Institut za liturgiju i pastoralne aktivnosti povezane s crkvom, u skladu s učenjem svetog Benedikta, trebaju sve više rasti u sinergiji kao autentična škola služenja Gospodinu. Stoga sam razmišljao o mjestu na kojem se nalazimo kao o stvarnosti koja treba težiti tome da postane živo srce velikoga benediktinskog svijeta, s crkvom u središtu.“
Crkva kao mjesto susreta između čovjeka i Boga
Papa Lav XIV. je također potaknuo da crkva bude mjesto iz kojega sve polazi i na koje se sve vraća kako bi pronašlo provjeru, potvrdu i produbljivanje pred Bogom. U tom je smislu podsjetio na riječi svetog Ivana Pavla II. izgovorene tijekom njegova posjeta Papinskom sveučilištu 1. lipnja 1986., povodom stote obljetnice njegova osnutka, koji je o svetom Anselmu rekao kako on sve podsjeća da poznavanje božanskih otajstava nije toliko plod ljudskog genija, koliko dar koji Bog daje poniznima i vjernicima. Ta proročanska poruka treba s Aventina odjeknuti u Crkvi i u svijetu, kao ispunjenje poslanja Božjeg naroda da naviješta djela Svemogućega Boga – rekao je rimski biskup te dodao: „Posveta je svečani trenutak u povijesti jedne svete građevine u kojoj se ona posvećuje kako bi bila mjesto susreta između prostora i vremena, između konačnoga i beskonačnoga, između čovjeka i Boga. To su otvorena vrata prema vječnosti u kojima duša nalazi odgovor na napetost između trenutnih okolnosti i svjetla vremena, šireg horizonta koji nas otvara prema budućnosti kao konačnom uzroku koji privlači u susret između punine i ograničenosti koje prati naš zemaljski hod.“
Pozvani donositi Krista svim ljudima
Petrov nasljednik se pozvao i na koncilski dokument „Sacrosanctum Concilium“ koji je Crkvu definirao kao ljudsku i božansku, vidljivu, ali obdarenu nevidljivim stvarnostima, gorljivu u djelovanju i odanu kontemplaciji, prisutnu u svijetu, a ipak je putnica. Na taj je način ono ljudsko upravljeno i podređeno božanskomu, vidljivo nevidljivomu, djelovanje kontemplaciji, a sadašnja stvarnost budućoj domovini prema kojoj hodimo. Sve to nije ništa drugo nego iskustvo svakog muškarca i žene u potrazi za smislom – rekao je papa Lav XIV., dodajući da smo svi potrebiti Isusa Krista, Sina Boga živoga: „Njega smo pozvani tražiti i njemu smo pozvani dovesti sve koje susrećemo, zahvalni za darove koje nam je udijelio, a ponajviše za ljubav kojom nam je prethodio.“ (kta/rv)
