Papa Franjo susreće se s biskupima, svećenicima, đakonima, redovnicima i redovnicama, sjemeništarcima i katehetama u katedrali u Jakarti, crkvi Gospe od Uznesenja.
Autor: Christopher Wells
Nakon što je saslušao svjedočanstva svećenika, redovnice i dvoje kateheta (muškarca i žene), papa Franjo se osvrnuo na tri kreposti koje čine temu njegova apostolskog putovanja u Indoneziju: vjera, bratstvo i suosjećanje. “Mislim da su ovo tri vrline koje dobro izražavaju i vaš hod kao Crkve i vaš karakter kao naroda, koji je etnički i kulturno različit”, rekao je Papa. “Istodobno vas karakterizira urođena težnja za jedinstvom i miroljubivim suživotom”.
Sveti je Otac zatim progovorio o vjeri rekavši kako neizmjerna prirodna bogatstva Indonezije mogu biti prilika za prepoznavanje Božje prisutnosti u kozmosu iu vlastitom životu. “Ne postoji niti jedan centimetar veličanstvenog indonezijskog teritorija”, rekao je, “niti trenutak u životima njegovih milijuna stanovnika koji nije dar od Boga, znak njegove besplatne i vječne ljubavi kao Oca”. Napomenuo je da je to svjedočila katehistica Agnes pozivajući sve na odnos sa stvorenim i jedni s drugima.
Kako bi ilustrirao ideju “bratstva”, papa Franjo je posudio sliku od pjesnika dvadesetog stoljeća, koji je rekao da biti braća i sestre znači “voljeti jedni druge prepoznavajući jedni druge ‘različitima kao dvije kapi vode’”. Izvukao je pouku da “živjeti u bratstvu” – vrijednost za koju je istaknuo da je “draga indonezijskoj Crkvi” – “znači prihvaćati jedni druge, priznavati jedni druge kao jednake u različitosti”.
Podsjetio je na svjedočanstvo sestre Rine koja je istaknula koliko je važno nastojati doprijeti do svih te izrazio nadu da će se ne samo Sveto pismo nego i nauk Crkve prevesti na indonezijski. Papa je također izrazio svoju zahvalnost za svjedočanstvo Nikole – još jednog katehete – koji je opisao svoje poslanje kao “most” koji spaja ljude nadilazeći prepreke i prihvaćajući različitost.
Naposljetku, papa Franjo komentirao je blizak odnos između bratstva i suosjećanja, koji se, rekao je, ne sastoji samo u dobrotvornom davanju, već u tome da nas „približe jedne drugima” i prihvate „snove i želje za slobodom i pravdom” oni koji su u potrebi.
Suosjećanje, inzistirao je, nije slabost; ne “zamagljuje pravu viziju života” – kako bi neki rekli – već umjesto toga “navodi da stvari vidimo bolje, u svjetlu ljubavi”.
Na kraju je Papa ukazao na arhitekturu ulaza u katedralu kao ilustraciju svoje poruke. Kip Blažene Djevice na vrhu luka pokazuje da je Marija uzor vjere, a istovremeno simbolično podupire cijelu Crkvu.
Ona, dakle, služi i kao slika bratstva, istinske dobrodošlice za sve koji žele ući; kao i ikona suosjećanja, “bdijući i štiteći Božji narod koji se… okuplja u Očevoj kući”.
Papa Franjo zaključio je svoje obraćanje pozivajući sve one koji djeluju u Crkvi da svjedoče radost uskrsnuća (ponavljajući riječi pape sv. Ivana Pavla II.); i ohrabrujući ih da nastave u svom poslanju “tako da budu jaki u vjeri, otvoreni prema svima u bratstvu i bliski jedni drugima u suosjećanju”.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje