Povjesničari daju specifičan prinos u dijalogu između Crkve i suvremenoga svijeta, rekao je papa Franjo članovima Papinskog odbora za povijesne znanosti koje je u subotu, 20. travnja 2024. primio u audijenciju tijekom njihova plenarnoga sastanka, a u povodu 70. obljetnice osnutka toga Odbora. Među sudionicima audijencije bio i prvi i jedini član toga odbora iz Hrvatske akademik prof. dr. Emilio Marin, nekadašnji veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici.
Sveti Otac istaknuo je njihovu međunarodnu dimenziju i multikulturnu dinamiku, kao i njihovu predanost traženju povijesne istine na globalnoj razini. Rekao je da obogaćujući pristup Papinskoga odbora za povijesne znanosti može pridonijeti kulturnoj diplomaciji, potrebnoj u suočavanju s tekućim globalnim sukobom i pozvao članove da otvore horizonte dijaloga kako bi mogli donijeti evanđeosko svjetlo nade.
Papa je istaknuo blizinu koja postoji između povjesničara i Crkve, bliskost koja se temelji na zajedničkom traženju istine i služenju istini. Citirajući papu Pavla VI., Sveti je Otac rekao kako Crkva hoda kroz povijest, sa ženama i muškarcima svih dobi, i ne pripada nijednoj kulturi, već želi oživjeti srce svake kulture krotkim i hrabrim svjedočenjem Evanđelja, da se zajedno gradi civilizacija susreta.
Tome se suprotstavlja neuljudnost sukoba, potaknuta iskušenjima individualističke autoreferencijalnosti i ideološkom afirmacijom vlastitog stajališta. Moramo se, naglasio je Papa, oduprijeti takvim iskušenjima. Lijepo je, dodao je, da Papinski odbor za povijesne znanosti to i čini već sedamdeset godina živeći sa strašću, kroz istraživanja, regenerirajuće iskustvo služenja jedinstvu.
Ponovno se pozvao na riječi svetog pape Pavla VI., koje su izrečene na Drugom vatikanskom koncilu, upozorivši na svako laskanje samodopadne crkvene samoreferencijalnosti. Od nje, dodao je Papa, djelovanje Papinskog odbora za povijesne znanosti mora biti zaštićeno.
Crkva se nalazi u središtu između Krista i ljudske zajednice; nije zatvorena u sebe, nije poput neprozirnog vela koji zaklanja pogled, nije sama sebi svrha, već se naprotiv, stalno trudi biti posve Kristova, u Kristu i za Krista, biti potpuno od ljudi, među ljudima i za ljude, biti istinski ponizna i izvrsna posrednica između božanskog Spasitelja i čovječanstva. (kta/rv)
