Papa Franjo poziva na obnovljeno proučavanje povijesti Crkve i naglašava kolektivno pamćenje, pomirenje i dublje bavljenje primarnim izvorima kako bi se mudro i vjerom upravljalo sadašnjošću.
Autor: Francesca Merlo
U pismu objavljenom u četvrtak, 21. studenoga, papa Franjo pozvao je na duboku obnovu proučavanja povijesti Crkve, pozivajući sjemeništarce, svećenstvo i vjernike da prihvate povijest koja i dalje igra ulogu u njihovom svakodnevnom životu.
Povijest kao kolektivno sjećanje
Papa se u pismu osvrnuo na vrijednost povijesti kao zajedničke baštine, ističući da proučavanje Crkve nadilazi pamćenje datuma i događaja.
Riječ je o održavanju “plamena kolektivne savjesti živim”, rekao je, objašnjavajući da čineći to, vjernici mogu upravljati sadašnjošću s jasnijim osjećajem perspektive, ukorijenjenom u iskustvu Crkve kroz stoljeća.
Papa Franjo je zatim govorio o “dekonstruktivizmu”, koji je opisao kao rastući trend u današnjoj kulturi.
Jedina stvar koju dekonstrukcionizam može ostaviti za sobom, napisao je, “jest nagon za neograničenom potrošnjom i izrazima praznog individualizma.”
Te se tendencije, upozorio je Papa, često pojavljuju kao “oblik sljepoće koji nas tjera da gubimo energiju na svijet koji ne postoji, postavljajući lažne probleme i skrećući prema neadekvatnim rješenjima”.
Crkva u svim njezinim nesavršenostima
Papa Franjo tada je upozorio protiv idealiziranja Crkve do točke odvajanja od njezina ljudskog, i često manjkavog, putovanja.
Istinska ljubav prema Crkvi, inzistirao je Papa, ukorijenjena je u njezinoj autentičnosti, a ne u zamišljenom savršenstvu.
Istaknuo je važnost ljubavi prema Crkvi onakvoj kakva ona uistinu jest, istaknuvši snagu učenja na njezinim neuspjesima.
Crkva koja je iu svojim najmračnijim trenucima svjesna svog najdubljeg identiteta može biti sposobna razumjeti nesavršeni i ranjeni svijet u kojem živi“, rekao je. “U svojim naporima da svijetu donese iscjeljenje i obnovu, koristit će ista sredstva kojima nastoji iscijeliti i obnoviti sebe, čak i ako ponekad ne uspije.”
Sjećanje i pomirenje
Govoreći o važnosti očuvanja povijesti unutar Crkve i društva, papa Franjo je upozorio na „kulturu otkaza” i stranačke povijesne priče koje iskrivljuju prošlost kako bi opravdale sadašnje ideologije.
Umjesto toga, nastavio je, trebamo uravnoteženo bavljenje poviješću, prepoznajući i najmračnija poglavlja čovječanstva i trenutke iznimne milosti.
Pamćenje, istaknuo je, “nije prepreka napretku, nego temelj za pravdu i bratstvo”.
Reformacija povijesnih studija
Pri kraju svog pisma papa Franjo dotaknuo se nekoliko područja za obnovu u proučavanju povijesti Crkve.
Kritizirao je pristupe koji povijest Crkve svode na puke kronološke činjenice i istaknuo potrebu za strastvenim, angažiranim proučavanjem povijesti.
Također je pozvao na veći naglasak na primarnim izvorima, potičući sjemeništarce da se dublje pozabave ranokršćanskim spisima.
„Ono što je potrebno je osobna i zajednička strast, angažman prikladan onima koji su predani evangelizaciji, a koji nisu odabrali neutralnu ili sterilnu poziciju“, rekao je Papa, istaknuvši važnost davanja glasnoće glasovima marginaliziranih. .
mučeništvo
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje