Veza između nade, migracija i poslanja u središtu je poruke pape Lava XIV., objavljene danas, 25. srpnja, za 111. svjetski dan migranata i izbjeglica koji će se slaviti 4. i 5. listopada, prenio je Vatican news. Važno je da u srcima mnogih raste želja za nadom u budućnost dostojanstva i mira za sva ljudska bića, posebno u kontekstu poput sadašnjega, ugroženom ratovima, nasiljem, nepravdom i ekstremnim klimatskim pojavama – to je premisa od koje kreće Papino razmišljanje u poruci pod naslovom „Migranti, migranti nade“.
Briga o interesima cijele ljudske obitelji
Utrka u naoružanju, klimatska kriza – slabo shvaćena na globalnoj razini – i gospodarske nejednakosti, stvaraju zahtjevne i sve slojevitije izazove. U tom kontekstu, pogoršanom sukobima, nasiljem i nepravdama, milijuni ljudi prisiljeni su napustiti svoju domovinu u potrazi za sigurnijom budućnošću – napominje Papa te primjećuje sve veću ravnodušnost prema sudbini drugih.
Raširena tendencija bavljenja isključivo interesima određenih zajednica ozbiljna je prijetnja zajedničkoj odgovornosti, multilateralnoj suradnji, ostvarenju općega dobra i globalnoj solidarnosti za dobrobit cijele ljudske obitelji.
Čovječanstvo u pokretu traži sreću
Papa napominje da se naziru zastrašujući scenariji pred kojima je nada u budućnost dostojanstva i mira za sve ne samo dopuštena, nego i nužna i prorečena u Svetom pismu. Pritom citira proroka Zahariju koji govori o sjemenu mira koje se očituje na trgovima punim djece, u radosti da se mogu bezbrižno igrati. U pouzdanju u Boga koji uvijek ispunjava svoja obećanja, nada je usko povezana sa željom za srećom svojstvenom ljudskim bićima i, u današnjem svakodnevnom životu, utjelovljena je u brojnim migrantima, izbjeglicama i raseljenim osobama, toliko da oni postaju povlašteni svjedoci u mjeri u kojoj obnavljaju iskustvo putovanja izraelskoga naroda, obilježeno nevoljama, podnošenjem i pouzdanjem.
U ratovima, migranti su glasnici nade
Sama Crkva je civitas pellegrina – ističe Papa citirajući svetog Augustina te dodaje – i svaki put kad popusti iskušenju da “sjedi”, prestaje biti ‘u svijetu’ i postaje ‘od svijeta’. U svjetlu te sklonosti, katolički migranti mogu postati glasnici nade, obnavljajući evangelizacijske energije ili potičući međureligijske dijaloge ovisno o geografskom i kulturnom kontekstu.
Konkretno: U svijetu zamračenom ratovima i nepravdama, čak i tamo gdje se čini da je sve izgubljeno, migranti i izbjeglice stoje kao glasnici nade. Njihova hrabrost i upornost herojsko je svjedočanstvo vjere koja vidi dalje od onoga što naše oči mogu vidjeti i što im daje snagu da prkose smrti na različitim suvremenim migracijskim rutama.
Missio Migrantium koja oživljava duhovnu pustinju
Papa govori o onome što naziva “pravim missio migrantium” (poslanjem koje obavljaju migranti) za koje se – ističe – moraju osigurati odgovarajuća priprema i stalna potpora koja proizlazi iz učinkovite međucrkvene suradnje. Tako je podsjetio i na riječi svetoga Pavla VI. iz apostolske pobudnice Evangelii Nuntiandi. Papa Lav XIV. migrante i izbjeglice smatra pravim božanskim blagoslovom koji valja prepoznati i cijeniti.
Doista, oni svojim duhovnim entuzijazmom i svojom vitalnošću mogu pridonijeti oživljavanju krutih i opterećenih crkvenih zajednica, u kojima prijeteći napreduje duhovna pustinja.
Gostoprimstvo u bratstvu
Nada se u poruci Petrova nasljednika spaja i s gostoprimstvom koje može jamčiti dostojanstvo i priliku za potpuno izražavanje vlastitih talenata. Sveti Otac stoga potiče da se stvore uvjeti u kojima oni koji kucaju na vrata druge nacije mogu u potpunosti sudjelovati u životu zajednice u duhu istinskoga bratstva. Na kraju, Papa povjerava migrante Djevici Mariji kako bi im bila utjeha i potpora u ostvarenju Kraljevstva Božjega kojemu bi svijet trebao sve više sličiti.
(kta)
