Papa Franjo uputio je u srijedu, 13. studenoga 2024. poruku sudionicima 29. zasjedanja Konferencije stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (Cop29) koje se održava u Bakuu od 11. do 22. studenog. Poruku je pročitao kardinal Pietro Parolin, državni tajnik Svete Stolice, a objavljena je u izdanju lista “L`Osservatore Romano” od 13. studenoga, prenosi Informativna katolička agencija.
Otpis duga siromašnih zemalja je pitanje pravde, a ne velikodušnosti
Gospodine predsjedniče, poštovani šefovi država i vlada, gospođe i gospodo,
upućujem vam srdačne pozdrave u ime pape Franje te prenosim izraze njegove blizine, podrške i ohrabrenja kako bi COP 29 uspio dokazati da postoji međunarodna zajednica koja je voljna gledati dalje od partikularizma i staviti u središte dobro čovječanstva i naš zajednički dom koji nam je Bog povjerio na brigu i odgovornost.
Znanstveni podaci koje imamo ne dopuštaju daljnja odgađanja i jasno pokazuju da je očuvanje stvorenog jedno od najhitnijih pitanja našeg vremena. Također moramo priznati da je to pitanje usko povezano s očuvanjem mira.
COP 29 odvija se u kontekstu uvjetovanom rastućim razočaranjem multilateralnim institucijama i rastućim tendencijama izgradnje zidova. Sebičnost – individualna, nacionalna i u grupama moći – potiče klimu nepovjerenja i podjela koja ne odgovara na potrebe međuovisnog svijeta u kojem bismo trebali djelovati i živjeti kao članovi jedne obitelji koja nastanjuje isto međusobno povezano globalno selo[1].
“Sve globaliziranije društvo nas zbližava, ali nas ne čini braćom”[2]. Ekonomski razvoj nije smanjio nejednakosti. Naprotiv, pogodovao je davanju prednosti profitu i partikularnim interesima nauštrb zaštite najslabijih i pridonio progresivnom pogoršanju ekoloških problema.
Kako bi se preobrazio taj trend i kako bi se stvorila kultura poštivanja života i dostojanstva ljudske osobe, potrebno je shvatiti da štetne posljedice načina života utječu na sve te da smo zajednički pozvani oblikovati budućnost kako bi “osigurali da se rješenja predlažu počevši od iz globalne perspektive, a ne samo u obrani interesa nekih zemalja”[3].
Neka načelo “zajedničkih, ali različitih obaveza i dotičnim mogućnostima”[4] vodi i nadahnjuje rad tijekom sljedećih dana. Neka povijesne i sadašnje odgovornosti postanu konkretne i dalekovidne obveze za budućnost, tako da iz ovih radnih dana može proizaći novi kvantificirani cilj zajedničkog financiranja klimatskih promjena, koji je među najhitnijima na ovoj Konferenciji.
Moraju se uložiti napori da se pronađu rješenja koja dalje ne potkopavaju razvoj i sposobnost prilagodbe mnogih zemalja koje su već opterećene golemim gospodarskim dugom. Kada govorimo o financiranju klimatskih promjena, važno je zapamtiti da su ekološki dug i inozemni dug dvije strane iste medalje koji pod hipoteku stavljaju budućnost.
Iz ove perspektive, želio bih ponoviti apel koji je papa Franjo uputio u svjetlu redovnog jubileja 2025. godine, obraćajući se najbogatijim zemljama “kako bi prepoznale ozbiljnost mnogih donesenih odluka i pristale otpisati dugove zemalja koje ih nikada neće moći otplatiti. Ne radi se toliko o velikodušnosti, već prije svega o pravednosti, koja je danas pogoršana novim oblikom nepravde koje smo postali svjesni: ‘Postoji pravi ‘ekološki dug’, poglavito između Sjevera i Juga svijeta, vezan uz tržišne neravnoteže s posljedicama po okoliš, kao i nerazmjerno korištenje prirodnih dobara od strane nekih zemalja tijekom dugog vremenskog razdoblja’”[5].
Doista, bitno je tražiti novu međunarodnu financijsku arhitekturu koja je usmjerena na čovjeka[6], odvažna, kreativna i utemeljena na načelima jednakosti, pravde i solidarnosti. Nova međunarodna financijska arhitektura koja doista može osigurati da sve zemlje, posebno one najsiromašnije i one najosjetljivije na klimatske katastrofe, imaju razvojne putove s niskom emisijom ugljika i njegovom velikom razinom udjela, što svima omogućuje da ostvare svoj puni potencijal i da se poštuje njihovo dostojanstvo. Imamo ljudska i tehnološka sredstva da promijenimo smjer i slijedimo jasni krug cjelovitog razvoja koji je istinski ljudski i uključiv[7]. Radimo zajedno kako bismo osigurali da COP 29 ojača i političku volju za usmjeravanje ovih sredstava prema ovom plemenitom cilju za opće dobro čovječanstva danas i sutra. Moramo ponovno otkriti svoju nadu u sposobnost čovječanstva, u činjenicu “da uvijek možemo promijeniti smjer, da uvijek možemo učiniti nešto za rješavanje problema”[8]. Moramo se nadati “da se čovječanstvo na početku dvadeset i prvog stoljeća može pamtiti po tome što je velikodušno preuzelo svoje teške odgovornosti”[9].
Ponavljam predanost i potporu Svete Stolice u tom nastojanju, osobito na području obrazovanja u cjelovitoj ekologiji i u podizanju svijesti o pitanju okoliša kao “ljudskom i društvenom problemu u širem smislu i na različitim razinama”[10], a to prije svega zahtijeva jasno opredjeljenje, pri čemu su temeljni odgovornost, stjecanje znanja i sudjelovanje svake osobe.
Ne možemo “proći ulicom gledajući na drugu stranu”[11]. Ravnodušnost je suučesnik nepravde. Stoga tražim da, imajući na umu opće dobro, možemo raskrinkati mehanizme samoopravdanja koji nas tako često paraliziraju: što ja mogu učiniti? Kako mogu doprinijeti?
Danas nema vremena za ravnodušnost. Ne možemo oprati ruke od toga, ostajući distancirani, nemarni, nezainteresirani. To je pravi izazov našeg stoljeća.
Za ambiciozan sporazum, za svaku inicijativu i proces koji ima za cilj istinski uključiv razvoj, obećavam vam svoju potporu i potporu Svetog Oca, kako bismo učinkovito služili čovječanstvu, kako bismo svi mogli preuzeti odgovornost čuvanja ne samo naše osobne budućnost, nego i budućnost svih nas.
Hvala.
[1] Usp. Franjo, Generalna audijencija, 2. rujna 2020.
[2] Benedikt XVI., Enciklika Caritas in veritate, 29. lipnja 2009., br. 19.
[3] Franjo, Enciklika Laudato si’, 24. svibnja 2015., 164.
[4] Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime, čl. 3.1, čl. 4.1; Pariški sporazum, čl. 2.2.
[5] Franjo, Spes non confundit, 9. svibnja 2024., br. 16; Enciklika Laudato si’, 24. svibnja 2015., br. 51.
[6] Usp. Pavao VI., Enciklika Populorum progressio, 26. ožujka 1967., br. 14.
[7] Usp. Ibidem.
[8] Franjo, Enciklika Laudato si’, 24. svibnja 2015., br. 61.
[9] Ibidem, br. 165.
[10] Franjo, Apostolska pobudnica Laudate Deum, 4. listopada 2023., br. 58.
[11] Usp. Franjo, Enciklika Fratelli tutti, 3. listopada 2020., br. 75.
© L’Osservatore Romano. Za pristup cjelovitom sadržaju, više informacija možete saznati ovdje.
