Papa Franjo kaže da se Crkva mora suočiti sa “sramotom” seksualnog zlostavljanja djece, koje je još jednom opisao kao “bič”, s kršćanskom poniznošću i učiniti sve kako bi osigurala da se to više nikada ne ponovi.
Autor: Christopher Wells
Seksualno zlostavljanje djece je “naša sramota i poniženje”, rekao je u petak papa Franjo, inzistirajući da se Crkva “mora posramiti i nastojati kršćanskom poniznošću riješiti situaciju i učiniti sve da se to više ne dogodi”.
U primjedbama građanskim čelnicima u Belgiji, papa Franjo još je jednom opisao svećeničko seksualno zlostavljanje kao pošast, uspoređujući ga s pokoljem svetih nevinih od strane kralja Heroda kad se Isus rodio.
Svećeničko seksualno zlostavljanje je “naša sramota”, ponovio je Papa, “sramota s kojom se danas moramo suočiti i moliti za oproštenje i riješiti problem, sramota zlostavljanja, zlostavljanja maloljetnika”.
Papa je inzistirao na tome da se Crkva ne može opravdavati, čak i ako se većina zlostavljanja događa u obiteljima ili školama. “U Crkvi moramo tražiti oproštenje za ovo”, rekao je. “Ovo je naša sramota i naše poniženje”.
Papa Franjo je u svom obraćanju također oštro govorio o prisilnom posvajanju, praksi koja je nažalost prevladavala posebno sredinom dvadesetog stoljeća.
U “potresnim pričama” samohranih majki koje su nasilno odvojene od svoje djece, “vidimo kako su gorki plodovi nedjela i kriminala bili pomiješani s prevladavajućim gledištem u svim dijelovima društva u to vrijeme”.
Papa je molio da se Crkva nikada ne prilagodi pogrešnim pogledima na dominantnu kulturu, “čak i kada ta kultura koristi, na manipulativan način, vrijednosti proizašle iz Evanđelja, izvlačeći iz njega neautentične zaključke koji uzrokuju patnju i isključenje”.
Napori da se ‘popravi nepopravljivo’
Govoreći prije Svetog Oca, belgijski kralj Philip također se osvrnuo na krizu zlostavljanja, istaknuvši Papinu osudu, “najoštrije moguće”, “neopisive tragedije seksualnog zlostavljanja unutar Crkve”.
Žrtve zlostavljanja, kao i žrtve prisilnog posvajanja, “imaju ožiljke za cijeli život”, rekao je Kralj, dodajući: “Trebalo je previše vremena da se njihovi vapaji čuju i priznaju; predugo je trebalo da se počne tražiti načine za ‘popravak’ nepopravljivog”.
Prepoznajući “opipljive” korake koje je papa Franjo poduzeo “u borbi protiv ovih užasnih djela” i napore belgijske Crkve u tom pogledu, inzistirao je da se ti napori “moraju nastaviti odlučno i neumoljivo”.
‘Riječi nisu dovoljne’
Belgijski premijer Alexander De Croo također se osvrnuo na krizu seksualnog zlostavljanja od strane svećenika i povijest prisilnih posvajanja, rekavši da je oboje “potkopalo” povjerenje u Katoličku crkvu i civilno društvo.
Unatoč predanosti pape Franje “pravednom i ravnopravnom pristupu”, “još je dug put pred nama”, rekao je De Croo.
“Crkveni službenici rade s uvjerenjem i milosrđem, ali ako nešto pođe po zlu, zataškavanje se ne može prihvatiti”, rekao je, jer “šteti vrijednom poslu koji svi obavljaju”.
Zbog toga, rekao je, “danas riječi nisu dovoljne. Moraju se poduzeti konkretni koraci.”
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
