Papa Franjo se na općoj audijenciji u srijedu, 18. rujna 2024. osvrnuo na njegovo najdulje apostolsko putovanje u sklopu kojega je posjetio Indoneziju, Papuu Novu Gvineju, Istočni Timor i Singapur od 2. do 13. rujna 2024.
„Zahvaljujem Gospodinu koji mi je omogućio da kao stari papa činim ono što sam želio činiti kao mladi isusovac, jer sam tamo htio misionariti“, o svom je putovanju poručio papa Franjo. Njegovo putovanje u Aziju i Oceaniju nije bilo turističko, već apostolsko, jer je to putovanje u kojem se nosi Riječ Gospodnja, napomenuo je.
Među ostalim, istaknuo je kako se čini da u razmišljanju o Crkvi smo „još uvijek previše eurocentrični“, odnosno „zapadnjački“. U stvarnosti je Crkva mnogo veća i življa, kazao je Papa, ističući njegove susrete s vjernicima u Aziji i Oceaniji. Crkve su to koje ne prozelitiziraju, nego rastu kroz „privlačnost“, naglasio je, pozivajući se na svoga prethodnika Benedikta XVI.
U Indoneziji, kršćani čine 10 %, a katolici 3%, manjinu. No ja sam susreo Crkvu koja je živa, dinamična, sposobna živjeti i prenositi Evanđelje u zemlji koja ima vrlo plemenitu kulturu koja usklađuje različitosti, a pritom ima najveću prisutnost muslimana na svijetu.
U tom kontekstu, Papa je potvrdio kako je suosjećanje put kojim kršćani moraju hoditi kako bi svjedočili Krista Spasitelja te istovremeno susreli druge vjerske i kulturne tradicije.
Ljepotu misionarske Crkve u izlasku pronašao sam u Papui Novoj Gvineji, arhipelagu koji se proteže prema beskraju Tihog oceana. Ondje različite etničke skupine govore više od osam stotina jezika: idealno okruženje za Duha Svetoga, koji voli učiniti da poruka Ljubavi odjekuje u simfoniji jezika.
Osvrnuvši se na susrete s tamošnjim stanovništvom, istaknuo je onaj s mladima – „u njima sam vidio novu budućnost, bez plemenskog nasilja, bez ovisnosti, bez ideološkog ili ekonomskog kolonijalizma; budućnost bratstva i brige o prekrasnom prirodnom okolišu“. Papua Nova Gvineja može upravo biti „laboratorij“ modela cjelovitog razvoja, potaknuta „kvascem“ Evanđelja.
Ljudska i društvena snaga kršćanske poruke posebno se ističe u povijesti Istočnog Timora, naglasio je nadalje Sveti Otac. Tamo je Crkva dijelila proces osamostaljenja sa svim ljudima, uvijek usmjeravajući prema miru i pomirenju. To nije ideologizacija vjere, napomenuo je, već vjera je ta koja postaje kultura i ujedno je osvjetljava, pročišćava, uzdiže. U Istočnome Timoru, kazao je, susreo je prokušan, ali radostan narod, mudar u patnji.
Ukratko, u Istočnom Timoru vidio sam mladež Crkve: obitelji, djecu, mlade, mnoge sjemeništarce i kandidate za posvećeni život. Želim reći, bez pretjerivanja, udahnuo sam tamo ‘proljetni zrak’!
Posljednja postaja Papinog putovanja bio je Singapur koje je vrlo drugačija zemlja od ostale tri.
Vrlo moderan grad-država, gospodarsko i financijsko središte Azije i šire. Tamo su kršćani manjina, ali još uvijek čine živu Crkvu, posvećenu stvaranju sklada i bratstva između različitih etničkih skupina, kultura i religija.
Čak i u bogatom Singapuru postoje „maleni“, koji slijede Evanđelje i postaju sol i svjetlo, svjedoci nade veće od one koju mogu jamčiti gospodarski dobici, naglasio je Papa. Na kraju, zahvalio je Bogu te svim narodima koji su ga srdačno i s ljubavlju primili.
Molitva za mir, žrtve poplava te za one koji pate od Alzheimerove bolesti
Na kraju opće audijencije papa Franjo je pozvao na molitvu i na sjećanje svih onih naroda koji pate zbog sukoba u svijetu. „Ne zaboravimo da je rat poraz. Ne zaboravimo Palestinu, Izrael, ne zaboravimo napaćenu Ukrajinu, Mjanmar i mnoga mjesta gdje se vode ratovi, ružni ratovi“, kazao je.
Podsjetio je i na jake kiše koje su posljednjih dana pogodile središnju i istočnu Europu. S tragičnim se posljedicama posebno moraju nositi Austrija, Češka, Rumunjska i Poljska, kazao je. „Svima jamčim svoju blizinu, posebno moleći za one koji su izgubili živote i za njihove obitelji. Zahvaljujem i ohrabrujem mjesne katoličke zajednice i druge dobrovoljne organizacije za pomoć koju pružaju“.
Na audijenciji je Papa podsjetio i kako se 21. rujna obilježava Svjetski dan Alzheimerove bolesti te potaknuo na molitvu da medicinska znanost uskoro bude u mogućnosti ponuditi izglede za liječenje te bolesti. (kta/rv)
