U svojoj propovijedi na misi koju je predvodio u nedjelju 5. listopada, na trgu ispred bazilike svetoga Petra, u prisutnosti četrdeset tisuća ljudi, koje kiša nije spriječila da sudjeluju, papa Lav XIV. ukazao je na vezu između misionara i migranta u Jubileju koji im je posvećen toga dana. „Povezuje ih putovanje preko granica. Danas su te granice često obilježene diskriminacijom i nasiljem u slučaju migranata koji traže naklonjeniju zemlju; ali su se također na neki način toliko približile da su odavno prisiljene preispitati samo značenje misije kao djela koje sve više treba ostvarivati na mjestima egzistencijalne krize, a ne ‘samo’ na ekstremnim geografskim širinama“, kazao je Sveti Otac, prenosi Vatican News.
Nastaviti Kristovo djelo na periferijama svijeta
Misionarski poziv proizlazi iz želje da se svima donese radost i utjeha evanđelja – istaknuo je Papa – posebno onima čiji je život težak i ranjen. Papa je odmah svoje misli upravio braći i sestrama migrantima, strahu i usamljenosti koje proživljavaju kada njihova tijela i snovi prelaze opasna mora i granice. Nakon što je, kao što je to činio papa Franjo, ponovno istaknuo da je cijela Crkva misionarska, papa Lav je nastavio stopama svojega prethodnika te potaknuo da nastavimo Kristovo djelo na periferijama svijeta, koje su katkada obilježene ratom, nepravdom i patnjom.
Potom je ponovio veliko pitanje koje se širi, posebno danas, u svijetu prepunom pravih pokolja. Suočeni s tim mračnim prizorima – kazao je – ponovno odjekuje vapaj koji se mnogo puta u povijesti uzdigao k Bogu: „Zašto, Gospodine, ne interveniraš? Zašto se čini da si odsutan?“ Pritom se prisjetio posjeta Benedikta XVI. Auschwitzu, tijekom kojega se ta tema neizbježno ponovno pojavila, te kazao:
„Gospodinov nas odgovor, međutim, otvara nadi. Ako prorok iznosi neizbježnu silu zla koja kao da prevladava, Gospodin mu, s druge strane, naviješta da će svemu tomu doći kraj, rok, jer će spasenje doći i neće kasniti: “Evo, propada onaj kojemu duša nije pravedna, dok će pravednik živjeti po svojoj vjeri” (Hab 2,4). Postoji, dakle, život, nova mogućnost života i spasenja koja proizlazi iz vjere, jer nam ona ne samo pomaže oduprijeti se zlu ustrajući u dobru, nego preobražava naš život toliko da ga čini sredstvom spasenja koje Bog i danas želi ostvariti u svijetu.“
Granice misije nisu više geografske
Papa je govorio o spasenju, onomu koje nudi evanđelje, koje se ne nameće izvanrednim sredstvima, koje se probija – kako je rekao – tiho i naizgled neučinkovito. To je spasenje koje polako raste kad postajemo „beskorisne sluge“ opisane u Lukinom Evanđelju, odnosno kad se stavljamo u službu evanđelja i braći i sestrama, a ne vlastitim interesima. To je misionarski duh. Papa Pavao VI. ga je dobro izrazio – prisjetio se papa Lav XIV. citirajući njegovu Poruku za Svjetski misijski dan 1971. godine, u kojoj je ono što je nazvao „ponorima nedoumica i neviđenog očaja“ popraćeno neviđenim vrhuncima napretka. Zapravo, čini se da se nije mnogo toga promijenilo. Ipak – dodao je Papa.
„Danas se u povijesti Crkve otvara novo misionarsko doba. Dok smo dugo vremena misiju povezivali s “odlaskom”, putovanjem u daleke zemlje koje još nisu poznavale Evanđelje ili su bile pogođene siromaštvom, danas granice misije nisu više geografske, jer siromaštvo, patnja i želja za većom nadom dolaze prema nama“, kazao je papa Lav XIV.
Raširiti ruke i otvoriti srce onima koji dolaze iz izmučenih zemalja
Nije riječ toliko o odlasku, koliko o ostajanju kako bismo naviještali Krista kroz prihvat, suosjećanje i solidarnost – napomenuo je Papa te pojasnio značenje ostajanja: „Naime, ne radi se o zatvaranju u udobnost našega individualizma, nego o ostajanju kako bismo gledali u lice one koji dolaze iz dalekih i izmučenih zemalja. Kako bismo raširili ruke i otvorili srce, prihvatili ih kao braću i sestre, te bili za njih prisutnost utjehe i nade.“
„Braćo i sestre, te barke koje se nadaju da će ugledati sigurnu luku u kojoj će se zaustaviti, i one oči pune tjeskobe i nade koje traže čvrsto tlo na kojemu bi pristali, ne mogu i ne smiju naići na hladnoću ravnodušnosti ili stigmu diskriminacije!“, istaknuo je Sveti Otac.
Ponovno pokrenuti misije za dinamičnije kršćanstvo
Papa je potom uputio apel brojnim misionarima i misionarkama, vjernicima laicima koji rade u službi migranata i svakome od nas, da se promiče nova kultura bratstva u pitanjima migracija, izvan stereotipa i predrasuda. Osim toga, potaknuo je na promicanje obnovljene misionarske suradnje među Crkvama kako bi kršćanstvo bilo otvorenije, življe i dinamičnije. Istodobno, svaki misionar koji odlazi u druge zemlje pozvan je s poštovanjem prebivati u kulturama koje susreće, usmjeravajući prema dobru sve što je u njima plemenito i vrijedno i donoseći im proroštvo evanđelja.
„Želio bih također podsjetiti na ljepotu i važnost misionarskih zvanja. Obraćam se posebno Crkvi u Europi: danas je potreban novi misionarski poticaj, laici, redovnici i svećenici koji će ponuditi svoju službu u misijskim zemljama, novi prijedlozi i iskustva zvanja koja mogu probuditi tu želju, posebno kod mladih“, potaknuo je Papa.
Migranti, uvijek ste dobrodošli
Sveti je Otac završni blagoslov popratio riječima naklonosti prema onima koji se suočavaju s brojnim oblicima prisilne migracije. Povjerio ih je Mariji „prvoj misionarki svojega Sina“, koja žuri u gorje Judeje, noseći Isusa u svojoj utrobi i stavljajući se u službu Elizabeti. Neka nas ona podupire – molio je Papa – kako bi svatko od nas postao suradnikom u Kraljevstvu Kristovu, Kraljevstvu ljubavi, pravednosti i mira. Migrantima je posebno poručio:
„Uvijek ste dobrodošli! Mora i pustinje koje ste prešli, u Svetom su pismu ‘mjesta spasenja’, gdje se Bog učinio prisutnim da spasi svoj narod. Želim vam da na to Božje lice naiđete u misionarkama i misionarima koje ćete sresti!“ (kta/rv)
