U vremenu nasilja i podjela među braćom, individualizma i ravnodušnosti, cinizma koji ljudske živote pogođene sukobima svodi na puke brojke, papa Lav XIV. je, predvodeći misu u župi sv. Tome iz Villanove u Castel Gandolfu danas 13. srpnja, pružio vjernicima razmišljanje o dobrom Samarijancu, prenosi Vatican News.
Sveti Otac Istaknuo je da je ovaj lik protagonist jedne od najljepših i najdojmljivijih prispodoba u Evanđelju, koji je dopustio da mu oči i srce dotakne čovjek koji je polumrtav, izmučen i ostavljen od razbojnika na putu prema Jerihonu: „Samarijanac svima pokazuje jedinu istinsku zapovijed: ljubav”.
„Pogled pun pažnje, usmjeren prema onima koji su pogođeni patnjom i životnim teškoćama. Suosjećanje prema drugome, prema njegovim potrebama, neovisno o pripadnosti nekoj skupini, naciji ili religiji. Srce probodeno i slomljeno dok promatramo tolike narode danas ogoljene, opljačkane i opustošene, žrtve represivnih političkih sustava, gospodarstva koje ih prisiljava na siromaštvo i rata koji ubija njihove snove i živote.”
Revolucija ljubavi
Danas je potrebna „revolucija ljubavi“ – rekao je Sveti Otac u homiliji tijekom euharistijskog slavlja koje je predvodio u papinskoj župi svetog Tome iz Villanove u Castel Gandolfu, papinskoj ljetnoj rezidenciji gdje se nalazi na ljetnom odmoru. Na misi je koncelebrirao kardinal Michael Czerny, prefekt Dikasterija za cjeloviti ljudski razvoj, zatim biskup Albana Vincenzo Viva, a prisutni su bili mnogi svećenici, redovnici i redovnice, župna zajednica te civilne i vojne vlasti. Međutim, rimski biskup nije uputio riječi samo njima, nego i cijelome svijetu koji je – kako je kazao – zaboravio suosjećanje, zanemario milosrđe i izgubio sposobnost da osjeti bol u srcu pred onima koji žive u patnji.
Prispodoba o dobrom Samarijancu je izazov za sve ljude
Upravo se zato Petrov nasljednik osvrnuo na prispodobu o dobrom Samarijancu koja je središte današnjeg Evanđelja, a tako draga papi Franji, kojega je citirao u homiliji zajedno s papom Benediktom XVI. i njegovim djelom Isus iz Nazareta.
„Ova nam pripovijest i danas postavlja izazov, propituje naš život, uzdrmava smirenost naše uspavane ili rastresene savjesti te nas provocira pred rizikom jedne udobne vjere, koja se zadovoljava vanjskim izvršavanjem zakona, ali nije sposobna osjećati i djelovati s istim milosrdnim srcem kao što to čini Bog.“
Pogled
Sveti Otac je posebno istaknuo jedan detalj u prispodobi, a to je pogled koji izražava ono što nosimo u srcu. Objasnio je potom da postoji vanjsko gledanje koje je rastreseno i užurbano, zatim gledanje koje se pravi da ne vidi, odnosno kojim ne dopuštamo da nas situacija drugoga istinski dotakne, ali postoji i gledanje očima srca, suosjećanjem koje nas dotiče, uzdrma i uključuje u situaciju druge osobe.
Takav je pogled Bog prvo uputio nama – kazao je Papa te dodao da je dobri Samarijanac zapravo slika Isusa. Dok čovjek koji silazi iz Jeruzalema u Jerihon predstavlja čovječanstvo koje silazi u ponore smrti te koje se i danas mora suočiti s tamom zla, patnjom, siromaštvom, apsurdom smrti, rimski biskup je podsjetio:
„Bog nas je, međutim, pogledao sa suosjećanjem, poželio je sam proći našim putem, sišao je među nas i u Isusu, dobrom Samarijancu, došao izliječiti naše rane, izlijevajući na nas ulje svoje ljubavi i svoga milosrđa.“
Znak suosjećanja u svijetu
Milosrđe i suosjećanje su Božje osobine, Bog je dobri Samarijanac koji nam je došao ususret. Sveti Augustin je rekao da se Bog želio nazvati našim bližnjim. Vjerovati u njega znači dopustiti da nas preobrazi kako bismo imali njegove osjećaje: srce koje se zna ganuti, pogled koji vidi i ne zaobilazi, ruke koje pomažu i povijaju rane, snažna leđa koja preuzimaju terete onih koji su u potrebi – istaknuo je papa Lav XIV. te dodao:
„Ozdravljeni i ljubljeni od Krista, mi također postajemo znakovi njegove ljubavi i njegova suosjećanja u svijetu.“
Danas su mnogi narodi ogoljeni, opljačkani i opustošeni
Sveti Otac je napomenuo da je put od Jeruzalema prema Jerihonu put kojim prolaze svi oni koji tonu u zlo, patnju i siromaštvo. To je put mnogih osoba koje su opterećene teškoćama ili ranjene različitim životnim okolnostima i svih onih koji silaze dolje sve dok se ne izgube i ne dotaknu dno.
„To je put mnogih naroda ogoljenih, opljačkanih i opustošenih, žrtava represivnih političkih sustava, gospodarstva koje ih prisiljava na siromaštvo te rata koji ubija njihove snove i njihove živote.“
Pomoći svima, a ne samo ljudima iste nacionalnosti ili vjere
Rimski biskup nas je stoga sve upitao što mi činimo pred tim ljudima: vidimo i zaobilazimo ili dopuštamo da nam se srce probode kao Samarijancu. Ponekad se – dodao je Papa – zadovoljavamo samo s time da ispunimo svoju dužnost ili smatramo bližnjim samo onoga tko pripada našem krugu ljudi, tko misli kao mi, tko je iste nacionalnosti ili vjere. Međutim, Isus mijenja perspektivu i pred nas stavlja Samarijanca, stranca i heretika koji postaje bližnji tom ranjenom čovjeku te traži da i mi činimo isto.
Ljubav jača od smrti
Na kraju je papa Lav XIV. pozvao da primijetimo, ali da ne zaobiđemo, da se zaustavimo u našoj užurbanosti, da dopustimo da nam život drugoga – tko god on bio – sa svojim potrebama i patnjama slomi srce.
„To nas čini bližnjima jedni drugima, stvara istinsko bratstvo, ruši zidove i ograde. Tada napokon ljubav nalazi prostora – postaje jača od zla i od smrti.“
Papin dar župi
Na kraju euharistijskoga slavlja Sveti Otac je poklonio mali dar župniku župe svetog Tome iz Villanove, poljskom salezijancu ocu Tadeuszu Rozmusu, u znak sjećanja na današnji dan. Riječ je o pateni i kaležu za koje je Papa rekao da su simboli zajedništva i poziv svima nama da živimo u zajedništvu i da promičemo bratstvo koje živimo u Isusu Kristu. (kta/rv)
