Osvrćući se na prispodobu o dobrom Samarijancu, papa Leo XIV izaziva svima da ne dopuštamo da nas užurbani život “sprečava da se osjećamo samilosti” prema drugima.
KIELCE GUSSIE
Nastavljajući svoje razmišljanje o prispodobama u evanđelju tijekom njegove opće publike u srijedu, papa Leo XIV prisjeća se “učenog i dobro pripremljenog čovjeka-doktora zakona” iz Lukinog evanđelja. Papa kaže da je ovaj mladić previše fokusiran na sebe i zanemaruje druge.
Doktor zakona govori Isusu, pitajući kako može naslijediti vječni život. Ali papa Leo izlaže “dublju potrebu za pažnjom” iza ovog pitanja dok mladić traži od Isusa da objasni riječ “susjed”.
Koga sam volio?
Da odgovori na to, Isus prepričava prispodobu koja u potpunosti mijenja mladićevo pitanje Tko me voli? do Koga sam volio? Papa objašnjava da je prvo nezreli, “dok je drugo pitanje odrasle osobe koja je shvatila smisao života.” Prvi je neaktivan, dok drugi zahtijeva radnju.
Isus tada dijeli prispodobu o dobrom Samarijancu, čija je postavka koju čovjek kreće da putuje iz Jeruzalema na planinu do Jericho, koja je na razini mora. Papa Leo uspoređuje ovo putovanje do života, nazivajući ga “teškim i opasnim putem”.
Na njegovom putovanju čovjek se tuče, pljačka i ostavlja na mrtvim, što nam se može dogoditi kad nam “okolnosti, ljudi – čak i one kojima smo vjerovali – ukinuli nam sve i ostavljaju nas na otvorenom.”
To nije religiozno pitanje
Ali, papa ističe, upravo u tim susretima s drugima upoznajemo tko smo zapravo. Kad upoznamo nekoga u potrebi, suočeni smo s izborom: “Brinuti se o njima ili gledati drugi način.”
Papa Leo otvara svoju drugu opću publiku znakom križa (@vatican media)
U prispodobi, dvoje ljudi, svećenika i levita, za koje bismo zamislili da bi se zaustavili i brinuli za povrijeđenog čovjeka, jednostavno ga odlučite ignorirati. To, papa Leo, ističe, pokazuje da “sama vjerska praksa ne dovodi automatski do suosjećanja.” To nije karakteristika religije, već jedna od ljudi. Ljudska bića su pozvana da budu suosjećajni, bez obzira na njihovu religiju.
Svećenik i levit predstavljaju sve nas – u žurbi da se vratimo kući. Ova žurba može nas spriječiti da budemo suosjećajni jer, papa upozorava, ljudi “koji vjeruju da njihov put ima prednost nisu spremni zaustaviti se drugima.”
Suosjećanje = riskirati
Samo Samarijanac, “netko iz ljudi koji se tradicionalno prezire”, zaustavlja se kako bi pomogao ranjenom čovjeku. Samarijanac pomaže, ne iz vjerskog zahtjeva, već zato što je “on jedno ljudsko biće ispred drugog ljudskog bića.”
Suosjećanje, papa Leo naglašava, poprima oblik konkretnim radnjama, jer da bi nekome pomogao, “ne možete ostati na udaljenosti.” Da biste bili suosjećajni, morate se uključiti i biti spremni “čak i zaprljati, možda riskirati.”
Samarijanac je primjer suosjećanja jer se fizički brine za ranjenog čovjeka. Papa podvlači što uistinu pomaže nekome “znači biti voljan osjetiti težinu tuđe boli.” On ističe da tek kad prepoznamo da smo mi sami ranjeni čovjek možemo uistinu osjetiti suosjećanje.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
