Dan nakon kanonizacije sedam novih svetaca, među kojima ima mučenika, redovnica i laika, Papa je primio u audijenciju vjernike koji su tim povodom došli u Vatikan i iz dalekih zemalja. Potaknuo ih je da slijede njihov primjer kako bi došlo do pomirenja u Armeniji, jedinstva za Venezuelu i dostojanstva za sve ljude.
“Muškarci i žene koje smo jučer proglasili svetima sjajni su znakovi nade za sve nas, jer su prinijeli svoj život u ljubavi prema Kristu i braći”, tako je papa Lav XIV. ocrtao, na talijanskom, engleskom i španjolskom jeziku, živote sedmero novih svetaca, kanoniziranih jučer, 19. listopada, na Trgu svetoga Petra, piše Vatican News. Njihovi su životi postali izvanredni zahvaljujući Božjoj ljubavi koja ih je nadahnjivala i podupirala u njihovu zauzimanju za najranjivije, u zaštiti istinā vjere, u ljubavi koja se ne predaje pred teškoćama. Primivši danas, 20. listopada, u Apostolskoj palači hodočasnike koji su došli na kanonizaciju mučenikā Petera Toa Rota i biskupa Ignacija Choukrallaha Maloyana, redovnica Marije Troncatti, Vincenze Marije Poloni i Carmen Rendiles Martínez, te laikā Bartola Longa i Joséa Gregoria Hernándeza Cisnerosa, Papa je od svakoga od njih izvukao poruku valjanu za naše vrijeme, posebno u suočavanju s društvenim nepravdama.
“Pastir po Srcu Kristovu” – tim je riječima papa Lav opisao armenskoga biskupa i mučenika Ignacija Choukrallaha Maloyana, pastira koji je štitio svoje stado, koji se nije odrekao svoje vjere u zamjenu za slobodu i koji je umro mučeničkom smrću za Boga. “To me navodi na razmišljanje s ljubavlju o armenskom narodu koji urezuje križ u kamenje kao znak svoje postojane i nepokolebljive vjere. Neka zagovor novoga sveca obnovi zanos vjernika i donese plodove pomirenja i mira za sve”, rekao je Sveti Otac.
Jednostavan katehist s izvanrednom hrabrošću, sposoban isticati istinu iako u skrivenosti. Riječ je o svetomu Peteru Tou Rotu, primjeru – kako je rekao Papa – duboke vjere u Novoj Gvineji, koji je prkosio okupacijskim snagama tijekom Drugoga svjetskog rata, posebno kada su omogućili poligamiju. Bio je čovjek koji se u molitvi potpuno povjeravao Bogu. “Neka nas primjer svetoga Petera Toa Rota ohrabri da štitimo istine vjere, pa i po cijenu osobne žrtve, te da se u svojim kušnjama uvijek povjeravamo Bogu”, poručio je Papa.
Spominjući se likova svetoga Joséa Gregorija Hernándeza, liječnika siromašnih, te svete Carmen Rendiles, utemeljiteljice Kongregacije službenica Isusovih, papa Lav XIV. je podsjetio na pismo venezuelskih biskupa u kojemu su, izražavajući radost zbog kanonizacije, poželjeli da ona bude snažan poticaj čitavom stanovništvu Venezuele da se okupe i prepoznaju kao djeca i braća iste domovine, razmišljajući tako o sadašnjosti i budućnosti, u svjetlu vrlina koje su ti svetci herojski živjeli.
Papa se posebno zadržao na krjepostima; prije svega na vjeri, sposobnoj preobraziti normalan život u svjetiljku koja svakoga dana sve obasjava novim svjetlom. Potom na nadi, koja nas potiče da živimo postižući konkretne, a ne „prolazne“, nedostojne i ponižavajuće ciljeve. I na kraju na ljubavi, koja nam pomaže pronaći pravi smisao života i traži od nas da ga gradimo kroz služenje, i to bolesnima, siromašnima i najmanjima.
Osvrćući se na sadašnjost, Sveti je Otac potaknuo da promatramo te osobe slične nama, s problemima koji nam nisu strani, te da shvatimo značenje svetosti.
“Polazeći od pretpostavke da tko živi kraj mene – koji je poput mene, poput njih – pozvan je na istu svetost, te ga trebam prije svega vidjeti kao brata kojega valja poštovati i voljeti, dijeleći put života, podupirući se u teškoćama te radosno gradeći zajedno kraljevstvo Božje”, rekao je papa Lav XIV.
Primjeri ljubavi i posvećivanju drugima nalaze se u životu salezijanske svetice sestre Marije Troncatti koja je svojim medicinskim znanjem svoj život posvetila domorodačkom stanovništvu u Ekvadoru, te sestre Marije Paoloni, utemeljiteljice Sestara milosrđa, koju je nadahnjivala ljubav prema bolesnima i marginaliziranima. Sestra Troncatti je – prema Papinim riječima – primjer milosrđa koje ne odustaje u teškoćama, pretvarajući ih u prilike za potpuno i besplatno darivanje sebe. Sestra Paoloni, koja je svoje zauzimanje u društvu hranila dubokom marijanskom duhovnošću, poučava nas ustrajati u svakodnevnom služenju najranjivijima – napomenuo je papa Lav XIV. te istaknuo – Upravo tamo cvjeta svetost života.
Na kraju, govoreći o Bartolu Longu, Papa se spomenuo njegova obraćenja od čovjeka koji je bio daleko od Boga do života koji su činila djela milosrđa poduprta ljubavlju prema Mariji. Potaknuo je potom da Svetište u Pompejima, koje je osnovao Longo, čuva i širi zanos toga – kako ga je nazvao – „apostola krunice“.
“Od srca preporučujem tu molitvu svima: svećenicima, redovnicima, obiteljima, mladima. Razmatrajući Kristova otajstva Marijinim pogledom, dan za danom usvajamo evanđelje i učimo ga prakticirati”, poručio je Papa.
Pozdravljajući na kraju hodočasnike, papa Lav XIV. im je poželio da se u svoje zemlje vrate srca ispunjenoga zahvalnošću i žarkom željom da nasljeduju nove svetce. (kta/rv)
