Prvi američki papa u povijesti Katoličke Crkve, papa Lav XIV., pohodio je 20. svibnja baziliku svetog Pavla izvan zidina u Rimu, u rimskom kvartu Ostiense, gdje je molio na grobu apostola Pavla, kojega Crkva štuje kao Apostola naroda. Pohod se održao u sklopu Jubilarne godine, a Sveti Otac ušao je u baziliku kroz Sveta vrata, koja su otvorena isključivo tijekom takvih godina milosti, izvještava u utorak 20. svibnja Vatican News, prenosi IKA.
Okupljeni vjernici – njih oko dvije tisuće – pozdravili su Papu pljeskom i transparentima, među kojima se isticala skupina iz Murialda u Liguriji, kao i zastave Slovačke te rimskog nogometnog kluba AS Roma (za koji, prema nekim navodima, navija i sam Papa, op. a.). Sveti Otac je svima odgovarao jednostavno – blagoslovima i osmijehom.
Dočekali su ga opat dom Donato Ogliari i kardinal James Michael Harvey, arhiprezbitar bazilike. U liturgijskom ruhu – sa štolom, mozetom i roketom – Papa je svečano ušao kroz Sveta vrata, otvorena tijekom Jubilarne godine, u pratnji benediktinaca, stoljetnih čuvara ove bazilike. U unutrašnjosti crkve, vjernici su spontano prekinuli protokol uzvicima i pljeskom, na što je Papa nastavio odgovarati blagoslovima.
Nakon trenutka osobne molitve pred grobom apostola Pavla, papa Lav XIV. je predvodio kratko bogoslužje.
U homiliji je razmatrao duhovne temelje apostolskoga poziva svetoga Pavla. Osobito se zadržao na tri temeljne teme koje je istaknuo u ulomku iz Pavlove Poslanice Rimljanima: milost, vjera i opravdanje, povezujući ih s vlastitom službom nasljednika svetog Petra.
Papa Lav XIV. naglasio je da je susret svetog Pavla s Kristom bio plod Božje inicijative, a ne ljudskog traženja. Pavao je, podsjetio je Papa, bio obraćen “ne zato što je tražio Boga, nego zato što je Bog tražio njega”. Krist je, kazao je Papa, Pavla pozvao dok je još bio progonitelj kršćana, što svjedoči o Božjoj prethodnoj ljubavi.
U tom duhu Papa je citirao svetog Augustina, koji piše: “Kako bismo mogli izabrati, ako nas prije toga netko nije izabrao? Ne možemo ljubiti, ako nismo najprije bili ljubljeni”. Ta stvarnost, rekao je Papa, stoji u temelju svakog kršćanskog zvanja, uključujući i papinsku službu.
Govoreći o vjeri, Papa je istaknuo da spasenje ne dolazi mehanički ili čudesno, već u dijaloškom odnosu Božje milosti i ljudske slobode. Kada se Krist objavio Pavlu na putu prema Damasku, nije ga prisilio, nego mu je dao slobodu da odgovori.
“Spasenje nije čin čarolije, već plod tajanstvenog suodnosa milosti i vjere, Božje prethodne ljubavi i našeg slobodnog i povjerljivog pristanka”, rekao je papa Lav XIV.
Treći naglasak Papa je stavio na opravdanje, odnosno proces rasta u svetosti i novom životu. Nakon susreta s Kristom, Pavao ne samo da je prestao progoniti Crkvu, već joj se pridružio i u potpunosti se stavio u službu Evanđelja. Papa je okupljene vjernike pozvao da slijede Pavlov primjer te se “natječu u iskazivanju ljubavi”, koja ne traži vlastiti probitak, nego se daje drugima do kraja – poput Pavla koji je, naglasio je, život završio mučeništvom.
U završnom dijelu homilije, papa Lav XIV. podsjetio je na riječi pape Benedikta XVI. izgovorene mladima 2011. godine: “Bog nas ljubi. To je velika istina našega života; ona je ono što svemu ostalome daje smisao”.
Taj uvid, rekao je Papa, temelj je svakog poslanja u Crkvi, pa tako i njegova vlastitog poslanja kao Petrova nasljednika i baštinika apostolskog žara svetoga Pavla.
Homiliju je zaključio molitvom: “Neka mi Gospodin podari milost da vjerno odgovorim na njegov poziv”.
Nakon homilije, Papa se poklonio pred „Trophaeum“ svetog Pavla (simbolički spomenik mučeniku), te ga okadio tamjanom uz pjevanje antifone „Egregie doctor Paule“. Slavlje je završeno zajedničkom molitvom Očenaša i apostolskim blagoslovom, koji se poput daha uzdigao nad tisućama vjernika u sumrak rimskoga dana.
Na izlasku, brojni okupljeni pozdravili su Papu pjesmom i poklicima, posebno pjevajući marijanske pjesme, dok je Sveti Otac posljednji put podigao ruku u znak blagoslova.
Inače, bazilika svetog Pavla izvan zidina druga je po veličini papinska bazilika u Rimu, odmah nakon bazilike svetog Petra. Sagrađena je početkom 4. stoljeća nad grobom svetog Pavla, rimskoga građanina koji je, prema predaji, pogubljen mačem izvan gradskih zidina. Za razliku od drugih rimskih patrijarhalnih bazilika, ova je zadržala izgled rane kršćanske bazilike, a posebnu pažnju posjetitelja privlači friz s medaljonima svih papa – od svetog Petra do danas, izvijestio je u utorak 20. svibnja Vatican News. (kta/ika)
