Papa Franjo piše predgovor za novu knjigu, “Kao hodočašće – moji dani u Svetoj zemlji” (Ts Edizioni), koju je napisao kustos Svete zemlje, otac Francesco Patton, zajedno s talijanskim novinarom Robertom Ceterom iz L’Osservatorea Romano. Predstavljena je tijekom Franjevačkog festivala u Bologni u nedjelju 29. rujna.
Od pape Franje
Čuvanje je prva zadaća koju Gospodin povjerava čovjeku nakon svog stvaranja. U Svetoj zemlji, Isusovoj zemlji, stoljećima postoji Kustodija Svete zemlje, čiji poglavar nije dobio jednostavne odgovornosti: upravljanje brojnim svetištima koja prate Isusov život i primanje više od pola milijuna hodočasnika svake godine.
Koordinirajući rad mnogobrojne braće koja se nalaze u osam različitih zemalja (Izrael, Palestina, Jordan, Sirija, Libanon, Egipat, Cipar i Rodos), ova braća, koja dolaze iz različitih naroda, podržavaju značajku koja definira Kustodiju: njen međunarodni karakter. To je dragocjeno dobro, mikrokozmos koji predstavlja univerzalnost Crkve, ali zahtijeva stalni napor da se usklade različite kulture i tradicije.
Ta internacionalnost može poslužiti kao laboratorij za ono što će zapadne Crkve postati u budućnosti, kao rezultat značajnih migracijskih kretanja. Štoviše, ne uključuje samo živahnu pobožnu praksu u svetištima, već i dinamične pastoralne aktivnosti. Na primjer, četiri najveće župe Jeruzalemske patrijaršije – Nazaret, Betlehem, Jaffa i Jeruzalem – vode braća Kustodije. Osim toga, postoji 16 škola koje su ključne za njegovanje kulture mira i dijaloga između različitih etničkih skupina i religija.
Ekumenski i međuvjerski dijalog, koji u Svetoj zemlji nadilazi teološke kontroverze i ulazi u svakodnevni život mnogih, zahtijeva iznimnu otvorenost, gostoljubivost i osjetljivost. Složeno upravljanje Status Quoom nalik na švicarski sat bitno je za urednu prisutnost različitih konfesija. Ipak, više od svega, ističe se tragični sukob koji je pogađao Svetu Zemlju posljednjih 76 godina.
Ukratko, veliki posao i velika odgovornost leže na plećima franjevačke braće i njihovih kustoda. Odgovornost koju je, kako je ispričano na početku ove knjige, otac Francesco Patton sasvim iznenada i neočekivano preuzeo na sebe, ali je on njome uspješno upravljao. Na tome mu možemo samo biti zahvalni, jer, kako kažu, Jeruzalem nije ničiji, ali je za sve.
Otac Francesco izvršio je ove zahtjevne zadatke jedinstvenim stilom koji će pažljivi čitatelji moći cijeniti u ovoj knjizi. Strpljenjem, poniznošću i sposobnošću slušanja, ali i odlučnošću i čvrstoćom kada su to zahtijevali dramatični događaji u toj zemlji.
Mandat oca Pattona obilježen je izvanrednim i strašnim događajima koji će se pamtiti tijekom vremena. Teške godine pandemije, a zatim od 7. listopada, strašni rat koji je jeruzalemski patrijarh, kardinal Pierbattista Pizzaballa, ispravno definirao kao “najduži i najteži” među mnogima, previše, koji su pogodili Svetu Zemlja i Bliski istok.
U ovim dramatičnim okolnostima, otac Francesco je uspio održati kurs broda koji mu je povjeren i povećati svoje napore da bude solidaran s narodima pogođenim ovim tragedijama. Živo se sjećam najljepše inicijative koju je zajedno sa svojim vikarom ocem Ibrahimom Faltasom proveo u ovim mjesecima strahovitog rata u Gazi: prebacivanje u Italiju 150 ozlijeđene i bolesne djece.
Ova knjiga, koja je – sa zadovoljstvom ističem – proizašla iz suradnje dvaju crkvenih tijela koja učinkovito izražavaju, kroz svoju internacionalnost, univerzalnost Crkve: Kustodije i L’Osservatore Romano, pomoći će u daljnjem predstavljanju oca Pattona.
Sjećam se njegovog stila iz našeg prvog susreta, kada sam mu u šali rekao: “Po tvom prezimenu, mislio sam da si jenki fratar, a … umjesto toga, ti si iz Triveneta!” Ovom ocu Jenkiju iz Trentina, moja je želja, što je uobičajeno među franjevcima, “Neka Gospodin podari mir”, njemu, a posebno Svetoj zemlji i svima onima koji je čuvaju.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
