Govoreći u nedjelju, 13. listopada 2024. prije molitve Anđeoskog pozdravljenja o evanđelju liturgije toga dana (Mk 10, 17-30), papa Franjo osvrnuo se na bogataša koji trči Isusu ususret i pita ga: „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?“ (r. 17). Isus ga poziva da ostavi sve i pođe za njim, ali on, ožalošćen, odlazi – kako se navodi u tekstu – „jer imaše velik imetak“ (r. 23). Možemo, dodao je Sveti Otac, vidjeti dva pokreta ovog čovjeka: na početku hita da dođe Isusu, no na kraju ipak odlazi tužan od njega. Prvo hita ususret, a zatim odlazi tužan.
Prije svega, rekao je Papa, taj „netko“ dotrča Isusu. Kao da ga je nešto u srcu na to tjeralo. Naime, unatoč tome što je imao velika bogatstva, on je nezadovoljan, nosi u sebi nemir, traži potpuniji život. Kao što to često čine bolesni i opsjednuti (usp. Mk 3, 10; 5,6), što se vidi u evanđelju, on se baca pred Učiteljeve noge; bogat je, a ipak treba ozdravljenje.
Sveti je Otac zatim istaknuo da ga Isus gleda s ljubavlju i predlaže mu „terapiju“: predlaže mu da proda sve što ima, da to podijeli siromasima i pođe za njim. No u tom trenutku dolazi neočekivani zaključak: lice tog čovjeka postaje tužno i on odlazi od Isusa! Koliko je želja za susretom s Isusom bila velika i silovita toliko je rastanak od njega bio hladan i brz, dodao je Papa. I mi, dodao je, nosimo potrebu za smislenim životom u srcu.
„I mi, braćo i sestre, u srcu nosimo nezatomljivu potrebu za srećom i životom punim smisla; ipak, možemo pasti u iluziju pa misliti da odgovor leži u posjedovanju materijalnih stvari i zemaljskih sigurnosti. Isus nas, međutim, želi vratiti istini naših želja i pomoći nam otkriti da je, u stvarnosti, dobro za kojim čeznemo sâm Bog, njegova ljubav prema nama i vječni život koji nam On i samo On može dati“, istaknuo je.
Pravo bogatstvo, nastavio je Papa, jest to da nas Gospodin gleda s ljubavlju kao što je Isus pogledao tog čovjeka, i da volimo jedni druge čineći svoj život darom za druge. Braćo i sestre, Isus nas poziva da se upustimo u rizik – „rizik ljubavi“: da prodamo sve i podamo siromasima, što znači odreći se samih sebe i svojih lažnih sigurnosti, iskazivajući pažnju onima koji su u potrebi i dijeleći svoja dobra, ne samo stvari, nego ono što jesmo: naše talente, naše prijateljstvo, naše vrijeme i tako dalje, dodao je Papa.
„Taj bogataš nije htio ‘riskirati’. A kakav je to rizik? Nije htio riskirati s ljubavlju i otišao je od Isusa tužna lica. A mi? Zapitajmo se: na što je naše srce navezano? Kako utažiti svoju glad za životom i srećom? Znamo li s onima koji su siromašni, s onima koji su u nevolji ili koji imaju potrebu da ih netko malo sasluša, koji imaju potrebu za osmijehom, za riječju koja će im pomoći ponovno pronaći nadu“, upitao je.
Pravo bogatstvo nisu dobra ovoga svijeta. Prvo bogatstvo krije se u tome da nas Bog voli i da naučimo voljeti kao što On voli, istaknuo je Sveti Otac prije nedjeljne molitve Anđeoskog pozdravljenja. (kta/rv)
