U podnevnom nagovoru na blagdan svetoga Stjepana, 26. prosinca 2024., nakon otvaranja Svetih vrata u rimskom zatvoru Rebibbia, papa Franjo je svoju poruku usredotočio na događaje prvoga mučenika Crkve. Sveto pismo ga prikazuje – podsjetio je – kao kamenovanoga na smrt koji umirući moli za svoje ubojice. Iz te se geste može nazrijeti pasivno prihvaćanje nasilja, ali ona zapravo prenosi punu slobodu sveca u ljubavi prema svojim progoniteljima, prikazujući svoj život za njih, poput Isusa, piše Vatican News.
Stjepan, prvomučenik, koji je posljednje trenutke života proveo moleći za one koji su ga kamenovali. Naizgled slab, nemoćan pred pretrpljenim nasiljem. Zapravo, to je svjedočanstvo istinski slobodnog čovjeka, koji ne dopušta da bude ubijen u zaštiti neke ideologije, već za dar spasenja koji ne smije nikoga ostaviti isključenim. Put je to zacrtan prije više od dvije tisuće godina, kojim i danas idu brojni progonjeni muškarci i žene, katkada do smrti, braneći evanđelje.
Samo jedna velika Božja želja
Nadajući se pokajanju i iskupljenju svojih ubojica, Stjepan postaje zagovornik samo jedne Božje velike želje: da se svi ljudi spase – to je želja Božjeg srca – i da nitko ne bude izgubljen. Stjepan je svjedok onog Oca – našeg Oca – koji želi dobro i samo dobro svakom svom djetetu, i to uvijek. Otac koji nikoga ne isključuje, Otac koji se nikada ne umara tražiti ih i primiti ih ponovno natrag kad mu se, nakon što se udalje od njega, vrate raskajana srca.
„On je Otac koji se ne umara opraštati. Zapamtite to: Bog uvijek oprašta i Bog oprašta sve.“
Željeti spasenje svojih progonitelja
Lik svetoga Stjepana odražava se u brojnim mučenicima naših dana. Ni njihova smrt ne bi nas trebala potaknuti na razmišljanje o slabosti, nego o gorljivoj želji da svi budu dionici dara spasenja. Žar izražen prvenstveno prema progoniteljima. Oni mole za njih – napomenuo je Papa.
Ubojica “prijatelj posljednjeg časa”
Među mučenicima našeg vremena papa Franjo je spomenuo blaženoga Christiana de Chergéa, jednoga od sedmorice redovnika trapista mučenika u Tibihrineu (Alžir), i njegovu duhovnu oporuku: na samrti je svog ubojicu nazvao „prijateljem zadnjeg časa“. Papa je svoje razmišljanje završio postavljajući nekoliko pitanja. Upitajmo se dakle, svatko od nas: osjećam li želju da svi upoznaju Boga i da se svi spase? Znam li željeti dobro čak i onima zbog kojih patim? Zanimam li se i molim li za brojnu braću i sestre progonjene zbog svoje vjere? – potaknuo je papa Franjo te na kraju zazvao Majku Božju:
Marijo, Kraljice mučenika, pomozi nam da budemo hrabri svjedoci evanđelja za spasenje svijeta.
(kta/rv)
