Papa Franjo primio je, 27. lipnja 2024. u Vatikanu sudionike plenarnog zasjedanja Unije djelâ za pomoć Istočnim Crkvama (ROACO) te se prisjetio područja koja su razdirana sukobima i nasiljem: Ukrajina, Sirija, Libanon, Kavkaz, Tigraj i Sveta zemlja. „Nasilje nikada neće donijeti mir”, upozorio je, nazivajući rat „besmislenim i neuvjerljivim pothvatom”.
Primirje je hitno „jer ratom nitko neće biti pobjednik”, naglasio je Sveti Otac. Prisjećajući se mjesta pogođena sukobima poručio je: „Kao što je tijelo Gospodnje bilo probodeno čavlima i kopljem, tako su mnoge istočne zajednice ranjene i krvare zbog sukoba i nasilja koje trpe”. Ohrabrio je članove Unije da ustraju u potpori Istočnim katoličkim crkvama, pomažući im „da ostanu čvrsto ukorijenjeni u Evanđelju”. Potaknuo je pak svećenike i redovnike Istočnih Crkvi da uvijek budu pozorni na vapaje svoje pastve i uzorni u vjeri, „stavljajući Evanđelje ispred svih oblika nesloge ili osobnog interesa, te ujedinjeni u služenju zajedničkom dobru“.
Osvrnuvši se na stanje u Svetoj zemlji, naglasio je kako su vjernici iz cijeloga svijeta danas pozvani izraziti svoju blizinu i potaknuti tamošnje kršćane, kao i one na Bliskom istoku da „nadiđu iskušenje napustiti svoje zemlje, razdirane sukobima“. Patnje koje uzrokuje rat su sve više „neskladne i apsurdne kada se događaju upravo na mjestima gdje se propovijedalo Evanđelje mira“, istaknuo je. Hitno su potrebni „prekid vatre, sastanci i dijalog kako bi se omogućio suživot različitih naroda, što je jedini mogući put do stabilne budućnosti“.
Trebamo slušati žrtve, one u potrebi, mlade, obične ljude koji su „umorni od ratoborne retorike, od praznih slogana koji uvijek okrivljuju druge, dijeleći svijet na dobre i loše, umorni od vođa kojima je teško sjesti za stolom kako bi pregovarali i pronašli rješenja“, poručio je nadalje Sveti Otac.
Govoreći o „napaćenoj Ukrajini“, pozvao je na molitvu da se „otvore putovi mira“ te da se „oslobode ratni zarobljenici, a da se djeca vrate u domovinu“. Također je prenio svoje „bratske pozdrave” armenskom patrijarhu Karekinu II. i narodu Armenije suočenom sa sukobom.
Završavajući svoje obraćanje, papa Franjo se osvrnuo na mnoge istočne kršćane koji bježe od sukoba ili migriraju u potrazi za poslom i boljim životnim uvjetima. Podsjetio je na opasnost da te zajednice dijaspore „izgube svoj vjerski identitet” i da dragocjena „duhovna baština” Istoka bude oslabljena. Izražavajući svoju zahvalnost rimokatoličkom biskupijama koje primaju istočne kršćane, potaknuo ih je da im izraze „osobitu brigu“, kako bi mogli održati svoje obrede živima. U tom pogledu potaknuo je Dikasterij za Istočne Crkve da upostavi „načela i norme koje mogu pomoći rimokatoličkim biskupima da podupru istočne katolike koji žive u dijaspori“. (kta/ika)
