O ljepoti ‘Isusa Krista, naše nade’ u otajstvu njegova prikazanja u Hramu – tema je pripremljene kateheze pape Franje koju je objavio Tiskovni ured Svete Stolice, a sve u danu u kojem je redovito opća audijencija srijedom, no Sveti je Otac već neko vrijeme u bolnici zbog pogoršanog zdravstvenog stanja, piše Vatican News.
Pišući o evanđelistu Luki koji u Isusovom djetinjstvu prikazuje Marijinu i Josipovu poslušnost Zakonu, Papa podsjeća da zapravo u Izraelu nije postojala obveza prikazivanja djeteta u Hramu. No, oni koji su živjeli po Božjoj riječi željeli su se s njom suobličiti, smatrajući to vrijednom vjerničkim činom.
Papa nastavlja da Marija i Josip čine više od ucjepljenja Isusa u povijest obitelji, naroda i saveza s Bogom. Paze ga, čuvaju, brinu se dok raste i uvode ga u ozračje vjere i bogoštovlja, a i oni sami postupno rastu u razumijevanju svog poziva koji ih uvelike nadilazi.
U Hramu ‘Domu molitve’ – piše dalje Papa – Duh Sveti progovara srcu jednog starca, Šimuna, člana svetoga Božjeg naroda, a koji duboko u sebi gaji želju za ispunjenjem proročkih obećanjâ koja je Bog dao Izraelu. Naglasio je za Šimuna da opaža u Hramu prisutnost Pomazanika Gospodnjega i da vidi svjetlo koje svijetli među narodima uronjenima ‘u tminu’, te kreće ususret tom djetetu koje nam se – kako prorokuje Izaija – ‘rodilo’, te sinu ‘kojeg dobismo’, ‘Knezu mironosnom’.
Šimun stoga grli to dijete koje, maleno i bespomoćno, počiva u njegovu naručju; ali zapravo je on taj koji nalazi utjehu i puninu svog života privijajući Isusa uza se. Papa podsjeća da Šimun to izražava i u svojoj pjesmi punoj zahvalnosti, koju je Crkva uzela za molitvu kojom završava dan, a nalazi se u drugom poglavlju Lukina evanđelja u pasusu ‘Šimunovo proroštvo’. Ona glasi:
„Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje,
koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.“
Papa tumači da je Šimun opjevao radost onoga koji je vidio, prepoznao i može prenositi drugima susret sa Spasiteljem. Svjedok je vjere koju prenosi drugima, svjedok nade koja ne razočarava i Božje ljubavi koja ispunjava srce čovječje radošću i mirom. „Ispunjen tom duhovnom utjehom“ – objašnjava također – „starac Šimun smrt ne vidi kao kraj, već kao ispunjenje, puninu, čeka je kao ‘sestru’ koja ga ne zatire, već uvodi u istinski život koji je unaprijed okusio i u koji vjeruje.
Zaključuje svoje razmišljanje da u tome Šimun nije jedini koji je vidio spasenje utjelovljeno u djetetu Isusu. Isto je i s Anom, udovicom koja se sva posvetila službi u Hramu i molitvi. Ugledavši dijete ona veliča Boga Izraelova koji je u tom malenome otkupio svoj narod. Ona i drugima govori o njemu, napisao je Papa i zaključio da ‘pjesma otkupljenja dvoje staraca tako oslobađa jubilej za sav narod i svijet’. U Hramu se ponovno budi nada u srcima jer je u njega ušao Krist naša nada.
Na samom kraju Sveti je Otac pozvao još vjernike da nasljeduju Šimuna i Anu ‘hodočasnike nade’ koji imaju bistre oči sposobne vidjeti dalje od vanjštine, koji znaju prepoznati Božju prisutnost u malenosti, te s radošću prihvatiti Božji pohod i ponovno zapaliti nadu u ljudskome srcu. (kta/rv)
