U intervjuu za Kinesku provinciju Družbe Isusove, papa Franjo kaže da je Kina “veliki narod” koji “ne smije potratiti svoju baštinu” i ponavlja svoju želju da ode na apostolsko putovanje u tu zemlju.
Od Isabelle Piro
Srž intervjua koji je papa Franjo dao ocu Pedru Chiau, ravnatelju ureda za tisak Kineske provincije Družbe Isusove, je “poruka nade” i blagoslov za cijeli kineski narod. To je intervju snažnog duhovnog fokusa, prošaran Papinim osobnim sjećanjima i njegovim razmišljanjima o budućnosti Crkve.
Noseći dalje njihovo nasljeđe
Papa ne skriva želju posjetiti Kinu, posebice svetište Sheshan u okrugu Songjiang, posvećeno Blaženoj Djevici Mariji Pomoćnici kršćana. U toj azijskoj zemlji želio bi se, kaže, susresti s lokalnim biskupima i “Božjim narodom koji je tako vjeran”. “To je vjeran narod”, nastavlja on. “Prošli su svašta i ostali vjerni”.
Mladim kineskim katolicima, Papa posebno ističe pojam nade, iako mi se – napominje – “čini tautološkim davati poruku nade ljudima koji su gospodari nade” i “strpljivosti u čekanju”. . A to je, naglašava, “jako lijepa stvar”.
Narod Kine je “velik narod” koji “ne smije potratiti svoju baštinu”, dodaje Franjo; naprotiv, “moraju strpljivo prenositi svoje nasljeđe”.
Pogledajte intervju (dostupni engleski titlovi)
Kritika i otpor
Tijekom intervjua Papa se osvrće i na svoj pontifikat za koji objašnjava da se odvijao uz suradnju, slušanje i savjetovanje s voditeljima dikasterija i svima drugima. “Kritika uvijek pomaže, čak i ako nije konstruktivna”, pojašnjava, jer “ona je uvijek korisna, tjera vas da razmislite o tome kako se ponašate”.
Pa čak i “iza otpora ponekad može stajati dobra kritika”. Ponekad treba “čekati i izdržati”, čak i “s bolom”, kao na primjer kada naiđete na otpor “protiv Crkve, kao što se sada događa” od strane “malih skupina”. Međutim, ponavlja Papa, “trenuci poteškoća ili pustoši uvijek se rješavaju uz utjehu” Gospodina.
Rat i drugi izazovi
Što se tiče brojnih “izazova” s kojima se do sada suočio na Petrovu prijestolju, Papa posebno podsjeća na “ogromni izazov” pandemije, kao i “trenutni izazov” rata, posebno u Ukrajini, Mjanmaru i Bliski istok.
“Uvijek pokušavam stvari riješiti dijalogom”, objašnjava. “A kad to ne uspije, strpljenjem i smislom za humor”, slijedeći učenje sv. Thomasa Morea.
Osobne krize
Na osobnoj razini, Papa se prisjeća da je iskusio neke “krize” tijekom svog redovničkog života kao isusovac. To je normalno, objašnjava: “Inače ne bih bio čovjek”. Ali krize se prevladavaju na dva načina: prorađuju se i njima se upravlja “kao u labirintu”, iz kojeg se izlazi “s vrha”; i onda “nikada se ne izlazi sam, nego uz pomoć, u pratnji”, jer “dopustiti sebi da se pomogne je vrlo važno”. Franjo dodaje da od Gospodina moli “milost oproštenja, da bude strpljiv sa mnom”.
Razbor, siromasi, mladi, naš zajednički dom
Papa se također osvrće na četiri “univerzalne apostolske preferencije” isusovaca, istaknute 2019. kao prioritete Reda za sljedećih deset godina: promicanje duhovnih vježbi i razlučivanja, hodanje sa siromašnima i isključenima, praćenje mladih u stvaranju budućnosti nade i brige za naš zajednički dom. To su četiri “integrirana” načela koja se “ne mogu odvojiti”, navodi, naglašavajući da su pratnja, razlučivanje i misionarski rad kamen temeljac Družbe Isusove.
Klerikalizam i svjetovnost
Gledajući u budućnost Crkve, Papa podsjeća da će ona, prema nekima, biti “sve manja” i trebat će “paziti da ne zapadne u kugu klerikalizma i duhovne svjetovnosti”. To bi, rekao je, citirajući pokojnog kardinala Henrija de Lubaca, bilo “najgore zlo koje bi moglo pogoditi Crkvu, gore čak i od vremena razvratnih papa”.
Konačno, onome tko će biti njegov nasljednik na Petrovu prijestolju, Franjo ističe važnost molitve jer “Gospodin govori u molitvi”.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
