Papa Franjo je 11. prosinca na općoj audijenciji završio niz kateheza – ukupno sedamnaest – o temi „Duh i Zaručnica. Duh Sveti vodi Božji narod ususret Isusu, našoj nadi” te se osvrnuo upravo na teološku krepost, utemeljenu na Božjoj vjernosti njegovim obećanjima. “To je najljepši dar koji Crkva može dati cijelom čovječanstvu”, rekao je Papa, “posebno u trenucima kada se čini da nas sve tjera da spustimo jedra”
“Duh i zaručnica. Duh Sveti vodi Božji narod ususret Isusu, našoj nadi” bio je naslov danas završenog ciklusa Papinih kateheza posvećenih Duhu Svetomu i Crkvi. Upravo je toj temi papa Franjo posvetio posljednje razmišljanje, ističući da taj naslov upućuje na jedan od posljednjih redaka u Bibliji, iz Knjige Otkrivenja: “I Duh i Zaručnica govore: ‘Dođi!'”. “I sveti Pavao u poslanici Korinćanima i Didaché, spis iz apostolskih vremena, svjedoče da je na liturgijskim sastancima prvih kršćana odzvanjao, na aramejskom, poklik: ‘Maràna tha!’, što znači upravo ‘Dođi, Gospodine!'” podsjetio je Sveti otac i nastavio:
U tom najstarijem razdoblju taj je zaziv imao pozadinu koju bismo danas nazvali eshatološkom. Izražavao je, naime, žarko iščekivanje ponovnog Gospodinova dolaska u slavi. Taj poklik i očekivanje koje on izražava nikada nisu izumrli u Crkvi. I danas se, na misi, odmah nakon posvete, naviješta Kristova smrt i uskrsnuće, „iščekujući njegov dolazak“. Ali to očekivanje konačnog Kristova dolaska nije ostalo jedno i jedino. Pridružuje mu se također očekivanje Njegova stalnog dolaska u sadašnjoj situaciji Crkve na putu. I upravo na taj dolazak Crkva prije svega misli kad, oduhovljena Duhom Svetim, vapi Isusu: “Dođi!”.
Papa je istaknuo također da se određeni razvoj – bogat značenjem – dogodio u vezi s poklikom ‘Dođi!’. “Taj zaziv više nije upravljen samo Kristu, nego i Duhu Svetomu, s obzirom da su zazivi kojim počinju gotovo svi crkveni hvalospjevi i molitve upućeni Duhu Svetom. Eto zašto su u ekonomiji spasenja Krist i Duh neodvojivi”, upozorio je papa Franjo i naglasio:
Duh Sveti je nepresušan izvor kršćanske nade. Sveti Pavao nam je ostavio ove dragocjene riječi: „A Bog nade ispunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga“. Ako je Crkva lađa, Duh Sveti je jedro koje je nosi i tjera naprijed u moru povijesti, danas kao i nekoć!
“Nada nije prazna riječ ili naša nejasna želja da sve bude dobro: ona je sigurnost, zato što se temelji na Božjoj vjernosti njegovim obećanjima. Zato se i zove teologalna krepost, jer je Bog ulijeva i Bog joj je jamac. To nije pasivna krepost, koja samo čeka da se stvari dogode. To je nadasve djelatna krepost koja pomaže da se one dogode.”
Kršćanin se ne može zadovoljiti time da ima nadu; on mora također zračiti nadom, biti onaj koji širi nadu. To je najljepši dar koji Crkva može dati cijelom čovječanstvu, posebno u trenucima kada se čini da nas sve tjera da spustimo jedra. ‘Budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama’. Međutim, apostol je dodao i preporuku: ‘ali blago i s poštovanjem’. Dà, jer ljude neće toliko uvjeriti snaga argumenata, koliko ljubav koju ćemo znati usaditi u njih. To je prvi i najučinkovitiji oblik evangelizacije. I dostupan je svima!
“Neka nam Duh uvijek pomaže ‘obilovati nadom’ po snazi Duha Svetoga”, zaključio je Sveti Otac. (kta/rv)
>
