Objavljujemo predgovor pape Franje knjizi oca Mattie Ferrarija pod naslovom ‘Spašeni od migranata. Priča o načinu života’. U knjizi koju je ovih dana objavio Edizioni Dehoniane Bologna (EDB), kapelan APS Mediterranea Saving Humans opisuje svoje iskustvo na moru u spašavanju migranata koji bježe iz svojih zemalja u potrazi za boljom budućnošću.
Papa Franjo
Od početka svog pontifikata posebnu pozornost posvećujem nevoljama migranata, jednom od znakova vremena ovog povijesnog doba. Na mom prvom apostolskom putovanju Otišao sam na Lampeduzusimbolično mjesto brodoloma i dobrodošlice, i tu sam istaknuo središnje mjesto pitanja:
“Gdje ti je brat?” Krv njegova viče k meni, govori Gospodin. Ovo nije pitanje upućeno drugima; to je pitanje upućeno meni, vama, svakome od nas.
Doista, nevolja migranata dovodi u pitanje naš najdublji identitet: pitanje je izbora hoćemo li biti istinska braća i sestre ili ne. Ponovio sam to na susret mediteranskih biskupa i mladih u Marseilleu 22. rujna 2023.:
I mi smo na raskrižju: s jedne strane je bratstvo, koje čini da ljudska zajednica cvjeta dobrotom; s druge ravnodušnost, koja krvavi Mediteran. Nalazimo se na civilizacijskom raskrižju. Ili kultura humanosti i bratstva ili kultura ravnodušnosti: neka se svatko za sebe snalazi.
Knjiga fra Mattie Ferrarija
Tijekom godina opetovano sam susreo migrante čije su priče sažimale priče tolikih njima sličnih: neki od tih susreta, poput onih s Bentolom i Patom, opisani su u ovoj knjizi. Susretom s njima želio sam naglasiti da su oni uistinu braća i sestre i pomoći nam da ponovno otkrijemo sveopće bratstvo. Oni koji prakticiraju gostoljubivost znaju da je prijateljstvo sa siromasima spasonosno, jer preko njih, ljubljene Isusove braće i sestara, doživljavamo posebno iskustvo Isusove ljubavi i ponovno otkrivamo ljepotu bivanja dijelom ovog velikog bratstva. To sam ponovio obraćajući se izravno migrantima:
Iako vas se tretira kao teret, problem, trošak, vi ste zapravo dar. Vi ste svjedoci kako naš dobri i milosrdni Bog može preobraziti zlo i nepravdu koju trpite u dobro za sve. Jer svatko od vas može biti most koji spaja daleke narode, koji omogućuje susret različitih kultura i religija, način da ponovno otkrijemo našu zajedničku ljudskost.
Bratstvo je vapaj: migranti koji nam kucaju na vrata nose ovaj vapaj u sebi: traže da ih se prizna kao braću i sestre, da hodaju zajedno. Olakšanje i dobrodošlica nisu samo bitne humanitarne geste, to su geste koje daju meso bratstvu i grade civilizaciju. Nekoliko puta sam javno izrazio svoju zahvalnost Mediterranea Saving Humans i svim organizacijama koje prakticiraju pomoć i dobrodošlicu. Zahvalan sam i vjernicima, redovnicima i redovnicama te biskupima koji ih na različite načine prate. Crkva prati taj hod jer to zahtijeva Evanđelje: Crkva nema alternative; ako ne slijedi Isusa ako ne voli kao što Isus ljubi, gubi sam smisao svoga bića. Utjelovljenje sveopćeg bratstva je san koji nam je Bog povjerio od početka stvaranja: svatko tko sudjeluje u ovoj misiji surađuje u Božjem snu. Među stvarnostima koje na poseban način utjelovljuju bratstvo su pučki pokreti, o kojima se također govori u ovoj knjizi. Upoznao sam narodne pokrete dok sam bio nadbiskup Buenos Airesa: u njima sam pronašao ono što sam kasnije nazvao ‘misticizmom narodnih pokreta’; to jest, ono unutarnje suosjećanje koje postaje djelovanje zajednice i navodi siromašne da se međusobno uzmu za ruke, da se organiziraju, da se zajedno bore i zajedno grade drugo društvo. U Buenos Airesu, prateći narodne pokrete, to sam shvatio
Oni mogu biti problematični, a određenim ‘teoretičarima’ može biti teško klasificirati ih, ali ipak moramo naći hrabrosti da priznamo da, bez njih, ‘demokracija atrofira, pretvara se u puku riječ, formalnost; ona gubi svoj reprezentativni karakter i postaje bestjelesna, jer izostavlja ljude u njihovoj svakodnevnoj borbi za dostojanstvo, u izgradnji svoje budućnosti’.
Misija potrage i spašavanja na brodu “Mediteran”
Posljednjih godina sudjelovao sam u četiri svjetska susreta narodnih pokreta i njihove regionalne susrete te pozvali Crkvu da ih prati:
vidjeti kako Crkva otvara svoja vrata svima vama, grli vas, prati i uspostavlja u svakoj biskupiji, u svakom povjerenstvu pravde i mira, istinsku, trajnu i ozbiljnu suradnju s narodnim pokretima. Molim sve, biskupe, svećenike i laike, kao i društvene organizacije urbanih i ruralnih periferija, da prodube ovaj susret.
San o bratstvu, koji migranti traže od nas da gajimo i koji sam stavio u središte svog pontifikata, Božji je san; a Crkva ju je uvijek promicala, snažno ju je pokrenula od Drugog vatikanskog koncila i pontifikata svetog Ivana XXIII. Želio bih zaključiti predgovor ovoj knjizi citirajući riječi njegova osobnog tajnika mons. Lorisa Capoville, kojega sam proglasio kardinalom 2014. i koji se spominje u ovoj knjizi. Kada je napunio 100 godina, 14. listopada 2015., odlučio je proslaviti s nekim migrantima. Zagrlivši jednog od njih, Issu, koji je došao iz Malija, musliman, rekao je ove riječi:
Issa, neka te Bog blagoslovi. […] Postoji samo jedna ljudska obitelj, ja sam građanin svijeta, kao i ti, draga Issa. Samo što sam ja sada završio svoju utrku, a ti je počinješ. Dajte svoj doprinos civilizaciji ljubavi, jer nema druge, nema civilizacije tehnologije, moći, oružja. Moja kršćanska braća i sestre su mi dragi, znam, ali i svi muškarci i žene ovoga svijeta. Sretan sam što sam živio na ovom svijetu. U sjećanju cijelog svog života nikada nisam vidio osobu koja mi se ne sviđa, državu koja mi se ne sviđa. Sve što je stvoreno dar je Božji. U svakom od nas postoji nešto dobro. Ako je svatko od nas dobar ja sam sretan; ali ako nije dobar, ipak je moj brat, volim ga. Držim ga za ruku i zajedno koračamo prema civilizaciji ljubavi. […] U zajedništvu s muškarcima i ženama dobre volje koji pripadaju svim nacijama, družim se kao prijatelj i osjećam da, doista, uz doprinos tisuća žena i muškaraca svih rasa, hodamo prema najpotpunijem jedinstvu ljudske obitelji. ; jedan Otac, jedan Otkupitelj, jedna presveta Majka, jedan sveopći Pastir, jedan pogled prema vječnom nebu.
Postati sposoban voljeti na ovaj način je molitva koju upućujem Isusu za svaku osobu koja živi na ovom svijetu.
Iz Vatikana, 3. srpnja 2024
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
