U vremenu kada su riječi često potrošna roba, a duhovni autoriteti sve rjeđi, papa Franjo ostaje snažan i prepoznatljiv glas evanđelja u svijetu obilježenom nesigurnošću, podjelama, previranjima. Njegov pontifikat, započet 2013. godine, obilježen je dubokim osobnim iskustvom, evanđeoskom neposrednošću i posebnim naglaskom na milosrđe, socijalnu pravdu, ekologiju i kulturu susreta.
Zahvaljujući izdavačkoj kući Kršćanska sadašnjost, hrvatski čitatelji imaju pristup više od 30 knjiga, enciklika i pobudnica koje predstavljaju autentičan izraz Papine misli, duhovnosti i poziva na obnovu Crkve i svijeta, kao i nizu knjiga o papi Franji, koje su napisali drugi istaknuti autori (npr. Jorge Mario Bergoglio. Intelektualna biografija – Massimo Borghesi, GPS nejednakosti – Gino De Vecchis, Papa Franjo – revolucija nježnosti i ljubavi – kardinal Walter Kasper, Franjo, papa s kraja svijeta – Gianni Valente, Papa Franjo. Život i izazovi – Saverio Gaeta, S papom Franjom u Crkvi koja izlazi – George Augustin…).
Duhovna ‘kartografija’ Pape kroz izdanja Kršćanske sadašnjosti
Među knjigama pape Franje u izdanju Kršćanske sadašnjosti neizostavno je na samom početku spomenuti njegovu jedinstvenu biografsku knjigu Život. Moja povijest u Povijesti koja je odjeknula svijetom donoseći priču o životu pape Franje u kontekstu događaja koji su obilježili čovječanstvo u posljednjih osamdeset godina. Knjiga je to koja je nastala upravo iz namjere da se ispripovijeda povijest putem Povijesti, najvažnije činjenice 20. stoljeća i prvih desetljeća trećega tisućljeća preko posebnoga svjedoka, pape Franje. Životopis je ugledao svjetlo dana nakon niza razgovora koje je sa Svetim Ocem vodio vatikanist televizijske grupe Mediaset Fabio Marchese Ragona koji prati Papu pri talijanskim televizijskim dnevnicima. Gdje je bio mladi Jorge 1969. kada je svijet pratio izvještaj o slijetanju na Mjesec? Što je radio kardinal Bergoglio dok je 2001. SAD bio izložen terorističkom napadu? Ova nevjerojatna knjiga prati uspomene pastira koji pripovijeda o sramotnom istrebljivanju Židova od strane nacista, o lansiranju atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, Videlinu državnom udaru u Argentini, padu Berlinskoga zida, velikoj gospodarskoj recesiji, odreknuću pape Benedikta XVI. Događaji su to koji se preklapaju sa zgodama iz života pape callejera – „Pape s ulice“ – koji, iznimno, ponovno otvara škrinju svojih uspomena kako bi, sa svojstvenom mu jednostavnošću, ispripovjedio trenutke koji su promijenili svijet, ali i njegov život.
Posljednja Papina knjiga objavljena za njegova života u Kršćanskoj sadašnjosti također se smatra ključnom. Riječ je o knjizi Nada nikad ne postiđuje, objavljenoj na početku jubilejske 2025., a može se držati duhovnim vodičem koji nas priprema za Svetu godinu. Knjiga je to u kojoj nas Papa potiče i poziva da s obnovljenim povjerenjem gledamo na velike izazove koji nas čekaju i krenemo zajedno putem radosti i bratstva prema budućnosti kojoj se još možemo nadati. Čitatelja koji se suoči s ovim Papinim pogledima na važnost jubilejskoga događaja usredotočenog na nadu na samom će kraju knjige dočekati poticajno Papino pitanje: Hoćete li me pratiti na tom hodočašću?
Uz Predgovor i Uvod, knjiga je podijeljena u šest poglavlja (Lice trudnice, Lice siromaha, Lice migranta, Lice civila za vrijeme rata, Lice puno nade djeda i unuka i Nada uvijek ima ljudsko lice). Kako ističe sam Papa, ne smijemo izgubiti nadu. Jer, ako pozorno pogledamo, ona je prisutna u svemu što nas okružuje: u licu žene koja u utrobi nosi novi život, u licima siromaha, migranta ili izbjeglice u potrazi za boljim sutra, u onima vojnika i civila koji se mole za sretan povratak kući ili u licima starca i djeteta koji hodaju ruku pod ruku, slobodni i sigurni.
Sve su to za papu Franju lica nade, a u ovoj prigodi postaju prilika za razmišljanje o obitelji i obrazovanju, o društvenoj, političkoj i gospodarskoj situaciji, o geopolitici i migracijama, o klimatskoj krizi, novim tehnologijama i miru.
Prije ove knjige, Kršćanska sadašnjost objavila je i Papinu knjigu Srce nam govori o Bogu. Važnost razlučivanja za današnji život, koja donosi jedinstven pogled na vještinu razlučivanja očima pape Franje, koji nam prenosi svoja duhovna učenja iz serije kateheza održanih između kolovoza 2022. i siječnja 2023. U ovoj pronicljivoj zbirci, razlučivanje se otkriva kao ključno umijeće kršćanskog života – nešto što je daleko više od pukog niza pravila ili tehnika, a ujedno ukazuje na ignacijevsku tradiciju duhovnosti koju je Papa osobno živio.
Crkva milosrđa
Od samog početka svog služenja, Papa je milosrđe postavio kao ključ za razumijevanje Boga, Crkve i svijeta. Ne kao slabost, nego kao snagu koja gradi mostove, liječi rane i vraća dostojanstvo onima koje je društvo zaboravilo. U Godini milosrđa (2015. – 2016.), kroz brojne kateheze i nagovore, sažete u knjizi Kateheze i nagovori o milosrđu, Franjo je razvio teologiju koja milosrđe vidi ne kao prigodnu temu, nego kao samu srž evanđelja. On poziva Crkvu da bude “kuća milosrđa”, a kršćane da žive milosrđe djelima, a ne riječima. U vremenu polarizacija, milosrđe postaje revolucionarna sila koja ne sudi, nego grli.
U tom je kontekstu vrlo snažna i knjiga Crkva milosrđa, zapravo zbirka ulomaka iz dokumenata, kateheza na općim audijencijama, homilijâ i govorâ pape Franje izgovorenih u prvim mjesecima njegova pontifikata. Franjina Crkva želi biti prepoznatljiva, prije no po bilo čemu drugom, kao kuća milosrđa, koja u dijalogu između slabosti ljudi i Božje strpljivosti pomaže pronaći ‘dobru vijest’ velike kršćanske nade.
Lice Krista na periferijama
Jedna od trajnih tema Franjina pontifikata jest briga za izbjeglice, migrante i sve ljude na društvenim marginama. U knjizi „Ja sam, ne bojte se“, Papa sabire svoje poruke o migrantima, izbjeglicama koje nisu tek geopolitičko pitanje, nego duboko duhovni izazov našeg vremena. Ne radi se samo o pomaganju “drugima”, nego o prepoznavanju Kristova lica u onima koji kucaju na naša vrata, često iscrpljeni, poniženi i odbačeni. Franjo ne zanemaruje složenost situacije, ali podsjeća da je ravnodušnost najveća opasnost. Ova knjiga poziva čitatelja da ne bude pasivni promatrač, nego aktivan svjedok bratstva koje se gradi svakim otvorenim pogledom i svakom ispruženom rukom.
Tom se temom Papa bavio i u knjizi Zemlja, dom, posao. Riječ je o tri govora pape Franje upućenih pučkim pokretima u kojima se dotiče gorućih tema suvremenog svijeta kao što su: privremeni radnici, obitelji beskućnika, seljaci bez zemlje, borba protiv privatizacije vode, obrana prehrambene neovisnosti, uvođenja univerzalne plaće i jamstvo nepovredivosti obiteljskog doma, odnosno protiv deložacija.
Kršćansko čitanje ekoloških izazova
Papa Franjo u Crkvu je snažno unio svijest da ekološka kriza nije samo klimatsko ni političko pitanje, nego duhovno i moralno. Osim u enciklici Laudato si’, ta se tema najviše odražava u knjizi Naša majka Zemlja koja se bavi temom ekološkoga izazova – sabirući pritom riječi, tekstove, govore i homilije pape Franje na temu očuvanja stvorenoga svijeta i promicanja dostojanstvenoga života za svakog čovjeka. Knjiga nosi i ekumensku notu, također bitnu u Franjinom pontifikatu: čitatelja u knjigu uvodi Predgovor ekumenskoga patrijarha Bartolomeja, koji naglašava suglasje između pravoslavaca i katolika – u svjetlu vjere u Krista – u zaštiti dara stvorenoga svijeta i ljudskoga života, ponajprije u njegovim najkrhkijim i najnezaštićenijim pojavama.
Ekumenizam pape Franje
Papa je u više navrata isticao da se “jedinstvo ne postiže pregovorima, nego hodanjem zajedno, molitvom i djelima ljubavi” te je ekumenizam bila jedna od niti vodilja njegova pontifikata. Može se čak ustvrditi da je papa Franjo stvorio vrlo zanimljiv „teološki i ekumenski neologizam“. Njegove tvrdnje u području ekumenizma pokazale su se vrlo važnima, a knjiga Ivana Macuta Ekumenizam pape Franje ima nepobitnu zaslugu da sabire sve u jednu cjelinu dajući elemente za ekumensku teologiju prisutnu kod pape Franje, nudeći čitatelju vlastite metodološke kriterije za njezino razumijevanje. Papina ekumenska nota odrazila se i u nizu četiriju knjiga pod nazivom razmjena darova, koje okupljaju tekstove pape Franje i predgovore predstavnika drugih kršćanskih zajednica. Riječ je o knjigama Molitva. Dah novoga života, Naša majka Zemlja, Različiti i ujedinjeni i Nebo na zemlji.
Misijska dimenzija Crkve
Već je u žarište svoje prve programske apostolske pobudnice Evangelii gaudium papa Franjo stavio „naviještanje evanđelja u današnjem svijetu“ kako bi podsjetio sve da „radost evanđelja ispunja srce i čitav život onoga koji susretne Isusa“. Misijska dimenzija Crkve Papi je itekako ležala na srcu, a najviše o tome može se pročitati u knjizi Bez njega ne možemo ništa. Biti danas misionari u svijetu. Osim Papinih razmišljanja o misijama i misijskoj dimenziji Crkve, u ovoj knjizi otkrivamo i je li Papa propali misionar, kako Crkva točno raste privlačenjem, zašto je Papa tako snažno protiv prozelitizma, kako živjeti misijski duh u svakodnevici i mnoge druge zanimljivosti.
Enciklike i pobudnice: programi jedne pastoralne revolucije
Pontifikat pape Franje obilježen je snažnim dokumentima, upućenima cijelom čovječanstvu. Njegove enciklike i apostolske pobudnice ne odražavaju tek teološku misao, one nose konkretne smjernice za život, utemeljene na evanđelju, ali i realnosti svakidašnjice s kojom je svijet suočen, pastoralnoj blizini, ali i svojevrsnim opomenama.
Evangelii gaudium (Radost evanđelja, 2013.), prva apostolska pobudnica pape Franje ujedno je i svojevrsni manifest njegova pontifikata. U njoj Papa Crkvu poziva na pastoralnu preobrazbu, izlazak prema rubovima, obnovu stila naviještanja i odlučnu opciju za siromašne. Ne radi se o promjeni nauka, nego o promjeni pristupa — evangelizacija više nije prijenos informacija, nego svjedočanstvo susreta s Kristom koji oslobađa. Papina je izričita želja da ovo pismo postane trajni poticaj koji će pokretati život Crkve. Pobudnica je odmah nakon objavljivanja izazvala silno zanimanje javnosti, veliko oduševljenje kod vjernika, a u nekim zemljama čak i otvoreno protivljenje budući da se Papa dotiče i nekih pitanja neoliberalnoga kapitalizma i isključivanja pojedinaca i skupina iz procesa odlučivanja i raspodjele dobara ovoga svijeta.
Laudato si’ (Hvaljen budi, 2015.) i Laudate Deum (Hvalite Boga, 2023.) čine jedinstveni dvojac u suvremenoj crkvenoj ekološkoj misli. Prva enciklika postavlja temelje tzv. integralne ekologije – povezivanja duhovne, socijalne i ekološke dimenzije života. Papa upozorava da kriza okoliša nije samo tehnički ili politički problem, već pitanje odnosa čovjeka s Bogom, bližnjima i stvorenim svijetom. Riječ je o enciklici koja u središte postavlja pitanje: Kakav svijet želimo predati onima koji će doći poslije nas? Papa poziva sve da osluhnemo zlostavljanje i pljačkanje zemlje te na ekološko obraćenje. On, doduše, priznaje da se osjeća sve veća svijest i osjetljivost za okoliš, ali istodobno raste i zabrinutost za ono što se događa našem Planetu te svima šalje jasnu poruku da je čovječanstvo još uvijek sposobno za zajedničku suradnju pri izgradnji našega zajedničkog doma, jer još nije sve izgubljeno. U više navrata Papa zahvaljuje pojedincima i institucijama, promicateljima koji rade na očuvanju stvorenoga svijeta priznajući da su promišljanja mnogih znanstvenika, filozofa, teologa kao i društvenih organizacija obogatila Crkvu u pogledu tih pitanja te poziva sve na priznanje bogatstva kojega religije mogu ponuditi cjelovitosti ekologije za puni razvitak ljudskog roda.
Osam godina kasnije, u apostolskoj pobudnici o klimatskoj krizi Laudate Deum, Papa izravnije i snažnije proziva političku neodgovornost u suočavanju s klimatskim promjenama. Dokument je svojevrsni “zaziv buđenja”, u kojem se Crkva ne povlači, nego ulazi u javni prostor s moralnim autoritetom, tražeći hitne, konkretne korake.
Amoris laetitia (Radost ljubavi, 2016.) nastala je kao plod dvogodišnje sinodske rasprave o obitelji. U njoj papa Franjo pokazuje svoju duboku pastoralnu osjetljivost i realizam: obitelj promatra u njezinoj složenosti, ranjivosti, ljepoti i izazovima. Ova pobudnica poziva na pratnju, razlučivanje i integraciju onih koji žive u “neregularnim” situacijama, ne mijenjajući crkveni nauk, ali otvarajući vrata milosrđu i osobnoj odgovornosti. Pobudnica je to koja se bavi izazovima i pozivima obitelji, govori o ljubavi i krizama u braku, o odgoju i pastoralu te o njegovim antropološkim i teološkim temeljima. Ovaj, kako su ga neki opisali, kompromisni dokument ipak je ostavio dovoljno prostora i tzv. progresistima i tzv. konzervativcima u Crkvi i za zadovoljstvo, ali i za daljnji rad i promišljanje.
Fratelli tutti (Svi smo braća, 2020.) treća je enciklika pape Franje. Njome Papa nastavlja nit „univerzalne blizine“, nudeći socijalnu viziju svijeta utemeljenu na bratstvu, socijalnom prijateljstvu, solidarnosti. Papa Franjo braću je prepoznao u onim „nevidljivim“ ljudima – migrantima – koje je zagrlio na otoku Lampedusi, u zatvorenicima, beskućnicima i svima onima koje je susretao i kojima je išao ususret za vrijeme svojega pontifikata. Braća su i mnogi drugi – vjernici s kojima se susreće, vjerski vođe (patrijarsi, imami i drugi). Enciklika govori o „otvorenom“ i o „zatvorenom“ svijetu, o globalizaciji i pandemiji, o otvorenim i o zatvorenim društvima, o izbjeglicama i ljudskim pravima, o općoj namjeni dobara i privatnom vlasništvu, o populizmu i liberalizmu, o političkoj ljubavi na djelu i socijalnom dijalogu koji vodi novoj kulturi, o ljubavi prema vlastitom narodu, o opraštanju i zaboravu – to je tek dio tema koje se obrađuju na temelju bogate tradicije socijalnoga nauka Crkve.
U svim tim dokumentima osjeća se glas pastira koji poznaje rane današnjeg čovjeka, ali i onoga koji vjeruje u mogućnost obraćenja. Franjine enciklike i pobudnice mogu se promatrati kao životni vodiči za sve koji žele “hodati zajedno” prema svijetu s više ljubavi, pravde i nade.
Knjige kao putokaz i duhovna baština
Njegove knjige – zbirke kateheza i govora u raznih prigodama, razgovori, biografski zapisi – svjedoče o papinstvu koje nije bilo zatvoreno u vatikanske hodnike, već je izlazilo na periferije svijeta i ljudskoga srca.
Papa Franjo nije nudio gotove odgovore, no poticao je na hod. Nije govorio s visoka, već blisko, poput pastira koji zna boljke svojega stada. I zato njegove knjige, osobito u hrvatskom prijevodu Kršćanske sadašnjosti, nisu samo teološka literatura nego putokazi za život, utjeha za ranjeno srce i poziv na autentičnost u vjeri.
Papa Franjo, od kojega se na pogrebu svijet oprostio 26. travnja, ostavlja za sobom bogatu duhovnu baštinu. Njegove riječi, misli i poticaji na milosrđe, bratstvo i nadu ostaju – u njegovim knjigama koje su dragocjen putokaz i trajna vrijednost za Crkvu i čovječanstvo.
Sve knjige pape Franje u izdanju Kršćanske sadašnjosti potražite u web knjižari. (kta/ks.hr)
