Završni događaj prvoga dijela 46. apostolskog putovanja u inozemstvo pape Franje bio je susret s katoličkom zajednicom u katedrali Naše Gospe u Luxembourgu, 26. rujna 2024. Događaj se poklopio s marijanskim jubilejom kojim se obilježava četiri stoljeća pobožnosti prema Mariji, Tješiteljici nevoljnika.
Obraćajući se okupljenima u katedrali, papa Franjo je napomenuo kako će se u uvodnoj molitvi Marijanske godine moliti Majku Božju da nam pomogne biti misionari, spremni svjedočiti radost evanđelja, suobličujući svoje srce njezinom kako bismo se stavili u službu braće. Stoga se u govoru usredotočio upravo na te tri ključne riječi: služenje, poslanje i radost.
Crkva pozvana služiti
Govoreći o prvoj riječi, o služenju, papa Franjo je kazao da je služenje u samom srcu evanđelja. Pritom je posebno istaknuo prihvat kao vrlo hitan aspekt. Činim to ovdje, među vama, na poseban način, jer vaša zemlja ima i održava živom, na ovom polju, stoljetnu tradiciju – kazao je Papa potičući vjernike da ostanu vjerni tom nasljeđu, nastavljajući činiti svoju zemlju prijateljskim domom za svakoga tko pokuca na njihova vrata tražeći pomoć i gostoprimstvo. Nije riječ samo o milosrđu nego i o pravednosti – rekao je Papa te dodao – Duh evanđelja je duh prihvata, otvorenosti svima i ne dopušta nikakvu vrstu isključenja.
Crkva u sekulariziranom društvu
Potom se papa Franjo osvrnuo na drugu istaknutu riječ, na poslanje, te govorio o poslanju Crkve u sve više sekularnom društvu, ističući potrebu da Crkva prihvati taj izazov u vjernosti svojim temeljnim vrijednostima. Ne možemo se zatvoriti u tuzi, rezignaciji ili ogorčenosti – rekao je Papa, potičući luksemburške katolike da budu dinamični te istaknuo duh sinodalnosti kao sredstvo jačanja života zajednice i širenja evanđeoske poruke.
Podsjetio je na i našu odgovornost prema zajedničkom domu, koja je – kako je rekao – poslanje koje je, proživljeno zajedno samo po sebi sredstvo uz pomoć kojega svima možemo svjedočiti ljepotu evanđelja. Za nas je važno – dodao je – da ono što nas pokreće na poslanje nije potreba da nas bude brojčano mnogo, da činimo prozelitizam, nego želja da što više naše braće i sestara iskusi radost susreta s Kristom. Pritom je podsjetio na riječi pape Benedikta XVI., da Crkva ne raste po prozelitizmu, nego po privlačnosti.
Radost evanđelja
Treća riječ na koju se Papa usredotočio bila je radost, za koju je kazao da je sastavni dio kršćanske vjere. Osvrnuvši se na svjedočanstvo mladića Dioga o radosnom iskustvu na Svjetskom danu mladih, papa Franjo je rekao da je Diogova radost simbol evanđeoske poruke. Naša je vjera takva: ona je radosna, “plešuća”, jer nam govori da smo djeca Boga koji je prijatelj čovjeka, koji želi da budemo sretni i ujedinjeni.
Papa je spomenuo i tradicionalnu Proljetnu procesiju u Luksemburgu, u kojoj vjernici, praćeni hodočasnicima, plešu ulicama spominjući se misionarskoga zauzimanja evangelizatora svetoga Willibrorda, te procesija – kako je rekao Papa – tako postaje veliki ujedinjeni ples.
Završavajući svoje obraćanje, papa Franjo je istaknuo koliko je lijepo poslanje koje nam Gospodin povjerava, tješiti i služiti po uzoru i uz pomoć Marije, te zahvalio svima za velikodušnu pomoć koju dijele s osobama u potrebi. (kta/rv)
