Na misi slavljenoj u svetištu Santa Maria della Rotonda u Albanu, posvećenoj osobama u potrebi kojima pomaže biskupijski Caritas, Papa je potaknuo vjernike da budu “Crkva majka” koja rađa i obnavlja ne snagom ovoga svijeta, nego ljubavlju i prihvatom. “Crkva siromašnih” koja ravnodušnosti suprotstavlja brigu. Potaknuo je također da se ne dijelimo na one koji se čine siromašnima i one koji nude svoje vrijeme, znanje i pomoć; svi smo dragocjeni, piše Vatican News.
Papa Lav XIV. je danas prijepodne, u nedjelju 17. kolovoza, pješke došao u svetište Santa Maria della Rotonda u Albanu, gdje su ga, zajedno sa svećenicima, župljanima i djelatnicima Caritasa, na slavlju nedjeljne mise čekali tamošnji siromasi, korisnici centara za slušanje, beskućnici i stanovnici struktura za prihvat i obiteljskih domova u biskupiji.
Prije mise Sveti je Otac pod trijemom toga svetišta iz XI. stoljeća, pogledao putujuću fotografsku izložbu koju je organizirao biskupijski Caritas pod naslovom “Znakovi nade”. Riječ je o trinaest panela koji prikazuju istinite priče, emocije, podatke i svakodnevno zauzimanje za siromašne i potrebite, kako bi se pokazalo da svatko može drugima pružiti pomoć, pozornost i ljubav. Među panelima je i jedan posvećen poruci pape Lava XIV. za Svjetski dan siromašnih, koji će se slaviti 16. studenog.
Ubrzo nakon toga Sveti je Otac ušao u svetište i, prije pripreme za misu, sabrao se kratko pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Radost je okupiti se zajedno – rekao je Papa na početku propovijedi, primjećujući, međutim, da svi dolazimo u crkvu s nekim umorom i strahom, katkada manjim, a katkada većim, ali odmah se osjećamo manje sami jer smo zajedno s drugima i pronalazimo Riječ i Tijelo Kristovo. Jer ako nam se Crkva, kao i svaka ljudska stvarnost, izvana može učiniti grubom, kada prijeđemo njezin prag i naiđemo na prihvat, očituje se njezina božanska stvarnost – objasnio je Papa. Naše osobno siromaštvo i ranjivost, a osobito neuspjesi zbog kojih možemo biti prezreni i osuđivani, prihvaćeni su u nježnoj Božjoj snazi, u bezuvjetnoj ljubavi bez oštrine. U Mariji postajemo Crkva majka, koja rađa i obnavlja, ali ne snagom ovoga svijeta, nego krepošću ljubavi.
Komentirajući evanđelje iz današnje liturgije, u kojemu Isus upozorava da će njegov dolazak donijeti “razdjeljenje”, Papa je napomenuo da na Posljednjoj večeri Krist daje svojim učenicima svoj mir, ali ne kao što ga svijet daje. Potom je pojasnio da budući da nas svijet navikava zamijeniti mir s udobnošću, a dobro sa smirenošću, Isus nam kaže: „Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!“ (Lk 12,49). I dok nam neki savjetuju da ne riskiramo, da se čuvamo, jer je važno ostati smiren, a drugi ne zaslužuju biti voljeni, Isus je hrabro uronio u našu ljudskost i govori nam o krštenju križa, potpunom uranjanju u rizike koje nosi ljubav. Mi se hranimo tim njegovim hrabrim darom kada primamo pričest – istaknuo je Papa.
“Misa njeguje tu odluku – odluku da više ne živimo samo za sebe, nego da u svijet donosimo oganj. Ne oganj oružja, pa ni riječi koje spaljuju druge. Ne, ne to. Nego oganj ljubavi koja se spušta i služi, koja na ravnodušnost odgovara brigom, a na oholost blagošću; oganj dobrote koja ne košta toliko koliko oružje, nego besplatno obnavlja svijet. Može donijeti nerazumijevanje, ismijavanje, čak i progon, ali nema većeg mira od nošenja u sebi te plamene ljubavi”, posvijestio je Sveti Otac.
Oganj se Kristove ljubavi nalazi i u karitativnim djelima biskupije Albano – primijetio je Papa te zahvalio biskupu Vincenzu Vivi i svima koji rade u 78 župa i 8 vikarijata na tom teritoriju u raznim inicijativama potičući ih da njeguju bratstvo.
“Potičem vas da ne pravite razlike između onih koji pomažu i onih koji primaju pomoć, između onih koji daju i onih koji primaju, između onih koji se čine siromašni i onih koji daju svoje vrijeme, znanje i pomoć. Mi smo Crkva Gospodinova, Crkva siromašnih, svi dragocjeni, svi dionici, svatko nositelj jedinstvene Božje riječi. Svatko je dar za druge. Rušimo zidove”, poručio je papa Lav XIV.
Riječi zahvale Papa je upravio i onima koji rade u svakoj kršćanskoj zajednici kako bi olakšali susrete među ljudima različitog podrijetla, gospodarskoga, psihičkoga i emotivnoga stanja. Mi smo Tijelo Kristovo, Božja Crkva – rekao je Papa te objasnio – samo postajući jedno Tijelo u kojemu i najslabiji sudjeluju u punom dostojanstvu, a to se događa kada oganj koji je Isus donio spali predrasude, oprez i strahove koji još uvijek isključuju one koji u svojoj povijesti nose pečat Kristova siromaštva.
“Ne ostavljajmo Gospodina izvan naših crkvā, naših domova i života. Naprotiv, dopustimo mu da uđe u siromašnima, i tada ćemo se i mi pomiriti sa svojim siromaštvom, onim kojeg se bojimo i koje poričemo kada po svaku cijenu tražimo mir i sigurnost”, zaključio je Papa. (kta/rv)
