U povodu Papinog posjeta Trstu u nedjelju 7. srpnja, povodom završetka 50. talijanskog katoličkog društvenog tjedna, novine “Il Piccolo” učinile su dostupnim dosad neobjavljen tekst pape Franje, uvod u antologiju papinskih djela. govore i poruke pod naslovom “U srcu demokracije”.
Papa Franjo
Drago mi je što ovim riječima predstavljam uvod u ovaj tekst koji novine Il Piccolo i Libreria Editrice Vaticana nude čitateljima u povodu mog posjeta Trstu u povodu Društvenih tjedana.
Moja prisutnost u Trstu, gradu s jakim srednjoeuropskim okusom zbog suživota različitih kultura, religija i etničkih skupina, odvija se u sklopu događaja koji je Talijanska biskupska konferencija organizirala u ovom gradu, Talijanski katolički društveni Tjedan, ove godine posvećen temi “U srcu demokracije: Sudjelovanje kroz povijest iu budućnost.”
Demokracija je, dobro znamo, pojam koji potječe iz antičke Grčke kako bi označio vlast koju vrši narod preko svojih predstavnika. Oblik vladavine koji, iako se posljednjih desetljeća proširio globalno, čini se da pati od posljedica opasne bolesti, “demokratskog skepticizma”. Poteškoće demokracija u preuzimanju složenosti sadašnjeg vremena – pomislite na pitanja vezana uz nezaposlenost ili nadmoćnu tehnokratsku paradigmu – ponekad se čini da popuštaju pred privlačnošću populizma. Demokracija ima svojstvenu veliku i neupitnu vrijednost: onu biti “zajedno”, činjenicu da se obnašanje vlasti odvija unutar okvira zajednice koja se slobodno i sekularno suočava jedna s drugom u umjetnosti općeg dobra, koja nije ništa drugo nego različito ime za ono što zovemo politika.
“Zajedno” je sinonim za “sudjelovanje”. Don Lorenzo Milani i njegovi dječaci već su to naglasili u majstorskom “Pismu učitelju”: “Naučio sam da su problemi drugih isti kao moji. Izaći iz njih zajedno je politika. Izaći sam je škrtost.” Da, problemi pred nama su svačiji i pogađaju sve. Demokratski način je da o njima razgovaramo zajedno i da znamo da samo zajedno takvi problemi mogu pronaći rješenje. Jer u zajednici kakva je ljudska zajednica ne spašava se sam. Niti aksiom o smrt tua vita mea [“your death is my life”, – ed.] primijeniti. Baš suprotno. Čak nam i mikrobiologija sugerira da je čovjek strukturalno otvoren dimenziji drugosti i susretu sa “tima” koji stoji pred nama. Sam Giuseppe Toniolo, inspirator i utemeljitelj Socijalnog tjedna, bio je ekonomist koji je vrlo dobro razumio granice homo oeconomicusodnosno one antropološke vizije utemeljene na “materijalističkom utilitarizmu”, kako ju je nazvao, koja atomizira osobu, amputira joj relacijsku dimenziju.
Evo, razmišljajući danas o tome što znači “srce” demokracije, želim reći: Zajedno je bolje jer sam je gore. Zajedno je dobro, jer sami su tužni. Zajedno znači da jedan plus jedan ne čine dva, već tri, jer sudjelovanje i suradnja stvaraju ono što ekonomisti nazivaju dodanom vrijednošću, odnosno onaj pozitivan i gotovo konkretan osjećaj solidarnosti, koji proizlazi iz dijeljenja i napredovanja, primjerice u javnoj areni. , pitanja u kojima treba pronaći konvergenciju.
Uostalom, u riječi “sudjelovati” pronalazimo autentični smisao onoga što je demokracija, onoga što znači ići u srce demokratskog sustava. U etatističkom ili dirigističkom režimu nitko ne sudjeluje; svi gledaju, pasivno. Demokracija, s druge strane, traži sudjelovanje, zahtijeva ulaganje vlastitog truda, riskiranje sukoba, dovođenje u pitanje vlastitih ideala, vlastitih razloga. Riskirati. Ali rizik je plodno tlo u kojem sloboda klija. Dok umjesto toga, stajati na prozoru, besposleno promatrajući što se oko nas događa, nije samo etički neprihvatljivo, nego, čak ni iz sebične perspektive, nije ni mudro ni zgodno.
Toliko je društvenih pitanja oko kojih smo pozvani demokratski se angažirati: razmislimo o inteligentnom i kreativnom prihvaćanju migranata, koji surađuje i integrira; fenomen koji Trst dobro poznaje jer je blizu tzv. balkanske rute; razmislimo o demografskoj zimi, koja sada snažno pogađa cijelu Italiju, a posebno neke regije; razmislimo o izboru autentičnih politika za mir, koje na prvo mjesto stavljaju umijeće pregovaranja, a ne izbor ponovnog naoružavanja. Ukratko: brigu za druge na koju nas Isus neprestano ukazuje u Evanđelju smatrajmo autentičnim stavom bivanja ljudima.
Iz Trsta, grada s pogledom na Sredozemno more, talionice različitih kultura, vjera i naroda; metafora za to ljudsko bratstvo kojemu težimo u ovim vremenima zasjenjenim ratom, neka iznikne uvjerenija predanost demokratskom životu s punim sudjelovanjem usmjerenom na istinsko opće dobro.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
