Papa Franjo primio je u audijenciju kontemplativne redovnice koje ovih dana obavljaju reviziju svojih konstitucija: izabrati redovnički život ne znači tražiti utočište u intimnoj duhovnoj utjesi ili u molitvi odvojenoj od stvarnosti, nego to hrani apostolat i služenje Crkvi.
Valja pronaći nove načine izražavanja, nove putove i nova sredstva za davanje većeg zanosa kontemplativnom životu – poticaj je koji je papa Franjo uputio bosonogim karmelićankama, okupljenima ovih dana kako bi razmišljale i radile na reviziji svojih konstitucija, piše Vatican News.
Redovnicama koje je danas, 18. travnja, primio u audijenciju u Apostolskoj palači, Papa se obratio na španjolskom jeziku te podsjetio da kontemplativni poziv ne vodi čuvanju pepela, nego održavanju vatre kako bi gorjela na uvijek nov način i grijala Crkvu i svijet. Stoga, ono što je tijekom godina dozrelo u Konstitucijama – prema Papinim riječima – valja smatrati bogatstvom koje mora ostati otvoreno poticajima Duha Svetoga, trajnoj novosti evanđelja, znakovima koje nam Gospodin daje kroz život i ljudske izazove, jer tako se čuva karizma. Ne mijenja se, sluša i otvara se onomu što Gospodin želi u svakom trenutku. Izabrati samostanski život, naime, ne znači uteći se intimnoj duhovnoj utjesi ili molitvi odvojenoj od stvarnosti – istaknuo je Papa te dodao:
Vaš je put onaj na kojemu se prepuštate utjecaju Kristove ljubavi sve do sjedinjenja s Njim, kako bi ta ljubav prožela cijeli vaš život i izrazila se u svakoj gesti i u svakom svakodnevnom djelovanju. Dinamizam kontemplacije uvijek je dinamizam ljubavi, uvijek je ljestvica koja nas uzdiže do Boga, ne da nas odvoji od zemlje, nego da ju živimo u dubini, kao svjedoci primljene ljubavi.
Razlučiti budućnost znakovima koje Bog daje
Papa Franjo je potom spomenuo nauk svete Terezije Avilske, koja je uvjerena da mistično i unutarnje jedinstvo kojim Bog veže dušu uz sebe, gotovo “pečateći” ju svojom ljubavlju, prožima i preobražava čitav život, ne odvajajući se od dnevnih zadaća ili savjetujući bijeg u duhovne stvari. Osim toga, sveta Terezija napominje da je potrebno posvetiti vrijeme šutnji i molitvi, ali valja ga shvaćati izvorom apostolata i svih onih svakodnevnih zadaća koje Gospodin od nas traži kako bismo služili Crkvi.
Tako postavljen, kontemplativni život neće biti sveden na duhovnu inerciju – objasnio je Papa – i ne odvlači pozornost od zadataka svakodnevnog života, nego nastavlja pružati unutarnje svjetlo za razlučivanje. Svjetlo je potrebno za razmatranje Konstitucija, suočavajući se s brojnim konkretnim problemima samostanā i života zajednice; to svjetlo je nada u evanđelje. Ali uvijek ostajući ukorijenjeni u ocima utemeljiteljima, majci utemeljiteljici i u svetom Ivanu – napomenuo je Sveti Otac te objasnio:
Nada evanđelja razlikuje se od iluzija koje se temelje na ljudskim proračunima. To znači prepustiti se Bogu, naučiti čitati znakove koje nam daje da bismo razlučili budućnost, znati donijeti neku hrabru i riskantnu odluku čak i ako je u tom trenutku nepoznat cilj prema kojemu će nas odvesti. Nemojmo se oslanjati samo na ljudske strategije, na obrambene strategije kada je potrebno razmisliti o nekom samostanu koji valja spasiti ili napustiti, o oblicima života u zajednici, o zvanjima.
‘Nostalgija ne funkcionira’
Obrambene strategije nisu ništa drugo nego nostalgični povratak u prošlost – upozorio je rimski biskup – to tako ne funkcionira, nostalgija ne funkcionira. Naprotiv, evanđeoska nada daje radost životu proživljenom do danas i čini nas sposobnima gledati u budućnost, s korijenima koje smo primili. To znači očuvati karizmu, entuzijazam za ići naprijed, i to funkcionira – istaknuo je papa Franjo te na kraju potaknuo karmelićanke da gledaju naprijed, da gledaju u budućnost, i to s evanđeoskom nadom, bosih nogu, odnosno sa slobodom prepuštanja u Bogu, da gledaju u budućnost s korijenima u prošlosti. (kta/rv)
