Misu zadušnicu u crkvi sv. Kvirina mučenika na paškom groblju i sprovodni obred za Iku Tičić, majku don Darija Tičića, župnika Biograda n/m, u srijedu, 4. lipnja, na Gradskom groblju u Pagu, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
Don Darijeva majka Ika, rođ. Potočnjak, preminula je u ponedjeljak, 2. lipnja, u 73. godini života. Nadbiskup je zahvalio Iki „za vjeru, predanost Gospodinu, za majčinsko srce, za ljubav prema svećenicima i njihovoj službi, za skromnost i jednostavnost“. Izrazio je sućut Ikinom suprugu Anti te njenim sinovima Tončiju i don Dariju, rekavši da je vjera snaga i u tom trenutku.
Nadbiskup je poželio da nas ta smrt „utvrdi u vjeri i još više sjedini s Bogom, još jače poveže sa svetima i pokojnicima koji žive u Bogu te sjedini u vjernosti i ljubavi prema Bogu i bližnjemu; da nas i ta smrt podsjeti da nijedna ljubav i učinjeno dobro u Bogu ne umire, nego se preobražava u našu proslavu u Bogu“, poručio je mons. Zgrablić. Na sprovodu pred otajstvom smrti i uskrsnuća s pouzdanjem u obećanje vječnog života, s pobožnošću i poštovanjem, ispratila se Ika na putu prijelaza s ovoga svijeta Ocu, moleći da joj milosrdni Krist bude svjetlo, mir i život vječni.
Razmatrajući navješteno Evanđelje po Ivanu i Isusove riječi: “Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod”, nadbiskup je rekao da je čas o kojem Isus govori čas Njegove muke, smrti i uskrsnuća, u kojem će se u potpunosti ispuniti Njegovo poslanje.
„Taj čas nije trenutak trijumfa u ljudskom smislu, nego trenutak kad će Božja ljubav i slava biti objavljene do kraja. Isus zna da jedino kroz smrt može doći do uskrsnuća, da samo žrtvom može donijeti život svijetu. Taj čas Isus je čekao s punom sviješću, s predanjem Ocu, jer zna da će se u tom času proslaviti On, ali i Očevo ime i spasenje čovjeka“, rekao je mons. Zgrablić.
„Isusova smrt nije tragedija, nego objava slave. Taj čas križa i smrti nije čas gubitka i nestanka, nego čas u kojem se rađa novi život. Kao što porođajna bol donosi trpljenje, ali i novi život, tako i Isusova muka otvara vrata spasenja. U toj smrti ne gubi se ništa što je vječno – gubi se samo ono prolazno, da bi se rodilo neraspadljivo. To je proslava Sina Čovječjega: u poniznosti križa zasjala je punina ljubavi, a u prihvaćanju patnje rodila se milost za cijeli svijet“, poručio je nadbiskup. Pšenično zrno koje umire „nije samo slika prolaznosti, nego plodnosti i obilja novog života. Smrt ima smisao kad je sjedinjena s Bogom, s Ljubavlju. I Isusova smrt, kao i svaka smrt u Bogu, nije kraj, nego ulazak u život koji se ne gubi“, rekao je mons. Zgrablić.
Ika Tičić, žena vjere, majka, supruga, ostavila je za sobom rod životima koje je oblikovala ljubavlju, strpljivošću, molitvom i predanošću; don Dario služi Kristu i Crkvi „snagom osobnog duhovnog poziva i dubokim korijenima obiteljske vjere u koju je utkana Ikina ljubav prema Bogu, prema svećeniku i dubokom poštovanju prema svećeničkoj službi“.
Ikin život nastavlja donositi dobro u drugima: u vrijednostima koje je prenijela, u vjeri koju je svjedočila, u ljubavi koju je darivala. Taj plod oblikuje druge i ono što vodi k Bogu, rekao je mons. Zgrablić.
Nadbiskup je razmatrao i Isusove riječi u molitvi: “Duša mi je sada potresena. I što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa! Ali zato dođoh u ovaj čas. Oče, proslavi ime svoje!” (Iv 12,27-28).
„Za Isusa je trenutak blizine osobne smrti čas najveće ljudske napetosti i bezuvjetne poslušnosti Ocu. Isus ne skriva svoju potresenost; On je Božji Sin, ali i potpuni čovjek, sa stvarnim strahom pred patnjom i smrću. No, Isus ne razmišlja kako pobjeći od smrti. On u smrti vidi vrijeme svoga ispunjenja. Umjesto plana bijega, moli Oca da se u njegovoj smrti proslavi Očevo ime.
Isus traži da se u njegovoj muci, smrti, njegovom trpljenju i uskrsnuću, objavi prava narav Boga: ljubav do kraja, milosrđe jače od grijeha, život jači od smrti. To je slava Očeva – ne moć u ljudskom smislu, nego Božja vjernost čovjeku i Njegovim obećanjima, Njegovoj pravednosti koja se očituje u milosrđu i neizmjernoj ljubavi koja spašava čovjeka“, rekao je nadbiskup, istaknuvši odgovor na Isusovu molitvu u glasu s Neba: “Proslavio sam i opet ću proslaviti”.
„Bog Otac potvrđuje da je u Isusovom dosadašnjem životu i djelovanju već očitovana Njegova slava – kroz naviještanje Kraljevstva nebeskog, kroz mnoga znamenja koja je činio, kroz oproštenja koja je dijelio, kroz istinu koju je živio – ali sada će ta slava biti zapečaćena križem, potpunim sebedarjem. U Isusovoj smrti koja izgleda kao poraz, Bog objavljuje svoju najveću pobjedu: da On ljubi do kraja, On je ljubav koja ne postavlja uvjete i koju ništa ne može zaustaviti te u toj ljubavi nudi spasenje svima“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da naša vjernost i ljubav imaju vječnost u sebi, jer dolaze od Boga i vode Bogu.
„Smrt ostavlja prazninu, ali nije kraj. U Kristu i s Kristom, smrt je novo rođenje. Vjera nas uči da Bog nije odsutan u boli. On je ušao u našu patnju, u našu smrt, On je patnju i smrt preobrazio u uskrsnuće, u proslavu. Isus nije pobjegao od časa smrti, nego je u smrti otkrio novi život“, poručio je mons. Zgrablić.
Zahvalio je Bogu za život Ike i Božju proslavu koja će se očitovati u njenom životu. „U svom skromnom, svakodnevnom životu, Ika je znala tko je Gospodar njenog vremena. Živjela je skromno, dostojanstveno i tiho, kao što pšenično zrno nije glasno kad umire, ali iz njega niče novi život“, rekao je nadbiskup. U molitvi za dušu Ike, poželio je da je Gospodin primi među svete i izabrane i da uđe u radost svoga Gospodina.
I.G.
Foto: Tin Vidov / Privatna arhiva
