Proslava svetkovine sv. Mihovila, zaštitnika grada Šibenika i Šibenske biskupije, otvorena je Službom svjetla i pjevanim Povečerjem u nedjelju 28. rujna 2025. u katedrali sv. Jakova u Šibeniku.
Obrede je predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić koji je na početku slavlja uputio riječi pozdrava i dobrodošlice. Homiliju je izrekao fra Mario Lemo, župnik župe i gvardijan samostana svetog Ante na Šubićevcu. U slavlju su sudjelovali splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, hvarski biskup Ranko Vidović, dubrovački biskup Roko Glasnović, mostarsko-duvanjski i trebinjsko-mrkanski biskup Petar Palić, umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Siniša Balajić i generalni tajnik HBK-a Krunoslav Novak.
U homiliji fra Mario Lemo podsjetio je kako Crkva 29. rujna slavi blagdan sv. Mihovila, Gabriela i Rafaela, trojice arkanđela čije je štovanje vrlo rašireno. „Sveti Mihovil se slavi kao nebeski vojskovođa koji se bori protiv Sotone i demona, sv. Gabriel kao navjestitelj Božje riječi, a sv. Rafael kao izlječitelj i pomagač. U našem gradu Šibeniku i biskupiji stoljećima se utječemo zaštiti svetog Mihovila“, poručio je.
Govoreći o Jubilarnoj godini i bulu pape Franje Spes non confundit (Nada ne razočarava), istaknuo je: „Nada je velika krepost koja je zaboravljena. Kršćanska nada nije jednostavno želja, znamenje, nije optimizam: za kršćanina nada je očekivanje, gorljivo, žuđeno očekivanje. U ovoj svetoj godini velikih jubileja 2025. – od Kristova rođenja, 1700. Nicejskog crkvenog sabora, 1100. krunjenja kralja Tomislava, 950. krunjenja Dmitra Zvonimira, 30. obljetnice VRO Oluja – možemo se i mi zapitati komu ili čemu se nadamo i koga čekamo?“
Fra Mario Lemo naglasio je kako u temelju svih ljudskih pitanja leži dvojba između života i smrti. „Zar gotovo svakoga dana ne čujemo uvjeravanja: ‘Ja pripadam sebi. Ja sam svoje vlasništvo. Ja odlučujem o svemu: o dobru i zlu, o pravednome i nepravednome, o istini i laži’? Ipak, ne treba dugo razmišljati da bismo vidjeli da o najvažnijim životnim pitanjima ne odlučuje čovjek. Ne odlučuje o svome začeću, ni o svome rođenju; ne odlučuje o svojoj konačnosti, o trenutku svoje smrti, čak ni onda kada misli da o tome može odlučiti. Svaka nova ideologija koja – uvijek iz materijalističkih razloga – želi ovladati čovjekom i svijetom, najprije uvjerava da joj je stalo do napretka i pokazuje svoja tehnološka dostignuća i moć, skrivajući pri tom stvarnu nakanu.“
Govoreći o smislu kršćanske nade, nastavio je: „Koga čekamo, u komu je naša nada? Eto dakle što očekujemo: Isusov povratak! Crkva zaručnica čeka svoga zaručnika! Crkva dakle ima zadaću održati zapaljenom i jasno vidljivom svjetiljku nade, da može nastaviti svijetliti kao sigurni znak spasenja. Moramo se, vrlo iskreno, zapitati: jesmo li doista svijetli i vjerodostojni svjedoci toga očekivanja i te nade? Žive li naše zajednice još uvijek u znaku prisutnosti Gospodina Isusa i u stalnom očekivanju njegova dolaska, ili su umorne, trome, bezvoljne?“
Posebno je naglasio kako je Isus Krist središte naše vjere: „Isus, umrli i uskrsli, središte je naše vjere. Sveti Pavao, izražavajući taj sadržaj u samo nekoliko riječi, kaže: ‘Krist je umro, bio pokopan, uskrsnuo, ukazivao se’. Kršćanska se nada sastoji upravo u ovome: pred smrću, gdje se čini da sve završava, stječemo sigurnost da se, zahvaljujući Kristu, zahvaljujući njegovoj milosti koja nam je dana u krštenju, ‘život mijenja, a ne oduzima’, i to jednom zasvagda.“
Na kraju homilije fra Mario Lemo preporučio je zagovoru svetog Mihovila hrvatsku domovinu, grad Šibenik i Šibensku biskupiju, kao i sve radosti i nade, žalosti i tjeskobe svijeta, s posebnim mislima za ratom izmučenu Ukrajinu te stradale u ratnoj Svetoj Zemlji.
Nakon homilije uslijedio je svečani čin polaganja prisege katoličkih skauta Šibenske biskupije. Stotinjak djece javno je obećalo vjernost Bogu, Crkvi i Domovini, što je unijelo dodatno svečano i radosno ozračje u otvaranje proslave svetkovine sv. Mihovila.
