Pet godina nakon početka radova, u petak 6. lipnja 2025. godine svečano je otvoren u Rimu Trg cara Augusta (Piazza Augusto Imperatore) koji se nalazi između Mauzoleja cara Augusta (Augusteum) i zgrade Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima te Hrvatske crkve sv. Jeronima.
Radovi su, nakon višegodišnjeg čekanja, započeli početkom svibnja 2020. godine te su nastavak i završetak velikih radova koji su započeti 1933. godine tijekom kojih je srušena cijela gradska četvrt oko samog Mauzoleja kako bi se spomeniku u kojem je bio pokopan prvi rimski car Oktavijan August, za vrijeme čije je vladavine rođen Isus, vratio prvotni sjaj.
Radovi su se izvodili prema projektu arhitekta prof. Francesca Cellinija i grupacije Urbs et Civitas koji je pobijedio na međunarodnom natječaju iz 2006. godine i prema kojemu je trg ispred Mauzoleja spušten na razinu carskoga Rima i povezan s ostalim ulicama širokim stubištima.
Novi trg, s dva velika i široka stepeništa – jednom prema Via di Ripetta, a drugom prema apsidi crkve sv. Karla i Ambrozija na Via del Corso – povezuje sadašnju razinu ulice s izvornom razinom Mauzoleja, koja je istaknuta i ukrašena dijelom izvornog izloženog travertinskog poda iz 1. stoljeća. Radovi na trgu uključivali su i strukturalnu konsolidaciju oko crkve sv. Roka i prolaza između nje i Hrvatske crkve sv. Jeronima, te prilagodbu kanalizacijskog sustava i odvodnje vode, budući da se novi trg nalazi u razini, pa čak i ispod razine, samog Tibera. Na južnom dijelu trga, duž same zgrade Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima nalazi se bar i info punkt za turiste.
Ovim otvorenjem stanovnicima Rima i njegovim turistima predan je zapravo samo jedan dio trga, dok se i dalje nastavljaju radovi oko samog Mauzoleja te njegovog unutrašnjeg uređenja. Stoga, kako bi se Mauzolej vratio javnosti, s današnjim danom započinje završna faza radova na njegovoj restauraciji i muzejskom oblikovanju, čiji je završetak planiran za kraj 2026. godine.
Mauzolej cara Augusta jedan je od najvrjednijih arheoloških spomenika antičkoga i carskoga Rima, uz bok Panteonu i Koloseju. Izgrađen je kao grobnica za cara Oktavijana Augusta i članova Julijevsko-klaudijevske dinastije te je u njemu pokopano nekoliko rimskih careva i članova njihovih obitelji. Tijekom svoje duge povijesti bio je korišten i kao tvrđava, vrt, amfiteatar i koncertna dvorana. Tridesetih godina dvadesetog stoljeća pokrenuti su veliki radovi uređenja Mauzoleja i samog trga koje projektirao arhitekt Vittorio Morpurgo po čijim je nacrtima izgrađena i današnja zgrada Zavoda sv. Jeronima.
U svojim iskapanjima arheolozi su na prostoru budućeg trga pronašli pet razina gradnje koje se podudaraju s pet povijesnih razdoblja. Prvo je razdoblje Augustovo i obuhvaća rano-srednje carsko doba (28 godina prije Krista do početka 2. stoljeća poslije Krista). Iz toga su perioda ostali sačuvan Mauzolej koji je tijekom nekoliko desetljeća nakon smrti cara Oktavijana Augusta služio kao carska grobnica (sve do izgradnje Mauzoleja cara Hadrijana – današnje Anđeoske tvrđave) te nekoliko fragmenata u blizini Mauzoleja (postolja stupova za kipove i obeliske). Sam prostor ispred Mauzoleja bio je slobodan te nije bilo drugih građevina.
Drugo razdoblje obuhvaća period od srednje-kasnog carskog doba do kasne antike (druga polovica 2. do kraja 5. stoljeća). U tom se periodu u nekoliko faza počinje graditi na širokom platou ispred Mauzoleja s jugo-istočne strane. Pri kraju toga razdoblja (5. stoljeće) izgrađen je kompleks kojega karakterizira prisutnost duge apsidalne dvorane (bazilike). Dijelovi toga kompleksa su do ovih sadašnjih radova bili dobro sačuvani te su zahvaljujući iskapanjima ugledali svjetlo dana da bi onda nakon toga bili demolirani odnosno izmješteni.
Treće razdoblje je rano srednjovjekovno doba (6. do 9. stoljeće). U tom je periodu napušten prijašnji kompleks na jugo-istočnoj strani ispred Mauzoleja, teren se sve više nasipa i uzdiže. Na širokom području ispred Mauzoleja nastaje groblje, a povijesni izvori spominju i prve vjerske građevine. Vrlo vjerojatno da već iz toga vremena datira crkva sv. Marine, izgrađena na mjestu gdje danas stoji crkva sv. Jeronima.
Četvrto je razdoblje srednji vijek (od 10. do 15. stoljeća). Kao i na mnogim drugim područjima povijesnog središta Rima, sam Mauzolej postaje kamenolom za građevinski materijal, dok se na njegovim ruševinama i uokolo njega grade zgrade i kuće za različite namjene.
Posljednje peto razdoblje obuhvaća period renesanse sve do modernoga doba (od 15. stoljeća do danas). Od druge polovice petnaestog stoljeća započinje formiranje stambenih četvrti južno od Mauzoleja, područja koje se često spominje u povijesnim dokumentima kao toponim Schiavonia. Ova gradska četvrt sa svojim zgradama i ulicama dobiva svoj konačni oblik krajem šesnaestog stoljeća te je ostala takva sve do rušenja koje je započeo Mussolini 30.-tih godina dvadesetog stoljeća. Među mnogim drugim zgradama tu se nalazilo šest zgrada u vlasništvu povijesnih ustanova sv. Jeronima. Središnja ulica te četvrti bila je Via degli Schiavoni koja je prolazila između stare zgrade Zavoda sv. Jeronima i crkve sv. Roka, od ulice Via di Ripetta prema crkvi sv. Karla i Ambrozija.
U iskapanjima izvedenima tijekom proteklih godina srušeni su posljednji ostatci (podrumi i temelji) pet zgrada koji su nekoć bile u vlasništvu povijesnih ustanova sv. Jeronima, a nalazile su se uz sam Mauzolej i u obližnjim ulicama te su srušene odlukom gradskih vlasti između 1934. i 1936. godine. Iskapanja su obuhvatila i temelje i podrume nekadašnje zgrade-sjedišta Zavoda sv. Jeronima koji se nalaze na trgu između Hrvatske crkve sv. Jeronima i crkve sv. Roka koja je srušena 1939. godine i koja je imala svoj glavni ulaz prema ulici Via di Ripetta.
Danas su, od osam nekadašnjih zgrada, ostale Hrvatska crkva sv. Jeronima i sadašnja zgrada sjedište Zavoda izgrađena 1939. godine te one nastavljaju hrvatsku prisutnost na ovom prostoru koja je započela 21. travnja 1453. godine, kada je papa Nikola V. dao Bratovštini sv. Jeronima staru i ruševnu crkvu sv. Marine na lijevoj obali Tibera u Rimu i uz nju obližnji teren na kojima su kasnije izgrađene spomenute kuće – zgrade.
Uprava Zavoda sv. Jeronima tijekom svih ovih godina bila je u stalnom kontaktu s konzervatorima, arheolozima, izvođačima radova i odgovornim osobama iz Grada Rima, te su se zajednički dogovarale i koordinirale sve aktivnosti na gradilištu koje su se direktno ticale Zavoda i Hrvatske crkve sv. Jeronima. Na poseban način vodila se briga o statici zgrade Zavoda i Hrvatske crkve sv. Jeronima kako bi se izbjegla eventualna šteta prouzročena iskapanjima.
Završetkom barem jednog dijela radova na trgu, Crkva i Zavod sv. Jeronima ponovno se aktivno uključuju u urbanistički kontekst oko Mauzoleja cara Augusta te svojom ljepotom nastavljaju svjedočiti gotovo šeststoljetnu hrvatsku prisutnost na ovom tako važnom i znakovitom mjestu u samom srcu grada Rima. (kta/f.z.)
