Isus nije ideja, osjećaj, sjećanje! Isus je ‘osoba’, uvijek živ i prisutan s nama! Ljubite Isusa prisutnog u Euharistiji. On je žrtveno prisutan u svetoj misi, koja obnavlja žrtvu križa. Ići na misu znači ići na Kalvariju u susret njemu, našem Otkupitelju. On dolazi k nama u svetoj pričesti i ostaje prisutan u tabernakulima naših crkava, jer on je naš prijatelj. — Sveti papa Ivan Pavao IIObraćanje talijanskoj omladini, 8.11.1978
U posljednje vrijeme, dok sam sjedio pred Presvetim Sakramentom tijekom euharistijskog klanjanja, često sam bio naveden da razmišljam o jednom od najdubljih trenutaka u mom životu; kad mi je stvarnost Isusove prisutnosti u Euharistiji postala živo jasna. Bilo je to vrijeme neposredno prije primanja prve svete pričesti, razdoblje kada sam tek počinjao shvaćati svoje razumijevanje Euharistije. Katalizator koji je pokrenuo ovaj ključni događaj bio je kada je jedne nedjelje nakon mise moja majka, vođena nevjerojatnom željom da bolje razumijem svetu prirodu sakramenta, prišla svećeniku slavitelju. Molila ga je da me provede kroz objašnjenje svete misne žrtve.
Svećenik, otac Angelo, koji je s velikim oduševljenjem ispunio njezin zahtjev, ljubazno me uzeo za ruku i poveo prema oltaru. Dok sam stajao ondje, gledajući u izuzetnu mramornu strukturu, preplavio me osjećaj poštovanja i iščekivanja. U nastojanju da demistificira duboko otajstvo vjere, svećenik me, s apsolutnim entuzijazmom, počeo nježno poučavati istini, istini koja će zauvijek promijeniti moje duhovno putovanje kao katolika.
Očeve su ruke pažljivo podigle kalež i zamišljenom kretnjom usmjerio moju pozornost na kamenje utisnuto s njegove strane. Svaki kamen, objasnio je, bio je sa zaručničkog prstena njegove bake, koji je sada bio poseban dio ove svete posude koja se koristila za držanje Predragocjene Krvi Kristove. Još kao šestogodišnjak shvatio sam dubinu trenutka.
S oltara je svećenik kleknuo pokraj mene i uputio me prema Svetohraništu. Pogledao me u oči i postavio mi pitanje koje je izgledalo jednostavno, ali je u stvarnosti bilo prilično duboko. “Znate li TKO je unutra”, upitao je, što je dovelo do kratkog trenutka zamišljene tišine. Nježno sam odgovorio, priznajući prisutnost domaćina unutar Svetohraništa. Osmijeh mu je bio topao i nastavio je govoriti: “Da, ali TKO je unutra?” Pogled mi je ostao usmjeren na zlatnu svetinju, za koju sam znao da mora imati odgovor na ovo pitanje. Nakon razdoblja bez riječi, konačno je odlučno pokazao i hrabro izjavio: “ISUS je unutra, ISUS je u Svetohraništu.”
Riječi koje je otac rekao sa mnom tog dana odjekivale su u mom umu i srcu čak i svih ovih godina kasnije, ostavljajući trajan trag u mom razumijevanju Euharistije. Moje iskustvo prvog razumijevanja Stvarne prisutnosti i ovog posebnog dara koji nam je Krist dao ostavilo me zauvijek preobraženom. Bilo je to otkrivenje duboke istine da je Krist istinski i stvarno prisutan; Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo, kao pravi Bog i pravi čovjek, u Euharistiji.
Dok se nosimo s izazovima i neizvjesnostima sadašnjosti, značaj Euharistije ostaje čvrsto sidro u našim životima. Unatoč neprijateljskoj kulturi prema kršćanima, posebice katolicima u našem vremenu, uvijek se možemo čvrsto držati Krista, koji će nam dati snagu i hrabrost da izdržimo sve što je pred nama. Uvijek moramo imati na umu da ovaj dragocjeni dar ne treba uzimati zdravo za gotovo, a mnogi od nas su to shvatili kada nam je uskraćen pristup svetoj misnoj žrtvi tijekom pandemije koronavirusa. Nikada u životu nisam mislio da će biti trodnevlje i Uskrs bez mise i primanja euharistije. Nikada neću zaboraviti to strašno vrijeme.
Svijest o tome koliko nam je poseban Kristov dar daje dirljiv sloj značenja našem slavlju ovog presvetog sakramenta. Na Božić, dok sudjelujemo u svetoj pričesti, neka naša srca budu preplavljena obilnom zahvalnošću, ne samo za ovaj dragocjeni dar, već zato što su dani pandemije prošli i ponovno imamo slobodu sudjelovati u svetoj žrtvi misa.
Upućujući mnoge želje za radosno i blagoslovljeno božićno vrijeme, neka nas sjaj Djeteta Krista jarko obasja, ne samo sada, nego iu danima nove godine koja se približava. Neka Njegova prisutnost odzvanja u našim srcima i neka nas uvijek vodi na putu prema nebu dok se ponovno ne okupimo kao zajednica vjernika na primanju Euharistije.
Autor fotografije Francesco Alberti na Unsplash
