Odgovarajući na katolike koji napuštaju crkvu
Nedavno je u vijestima da je Katolička crkva u Latinskoj Americi – sažeta i od Srednje i S. Amerike – neprestano gubila članove u protestantskim zajednicama vjere. Prema nedavnom istraživanju koje je proveo istraživački centar Pew u Washingtonu, DC, primarni razlog To je najviše prebačeno bilo da su “tražili osobnije povezanost s Bogom”.
Ovaj razlog pokazuje koliko su neki ljudi loše obrazovani u načelima katoličke vjere – posebno što se odnosi na život sakramenata i u svetoj liturgiji.
Ja sam doživotni katolik; Moji su roditelji napustili crkvu prije gotovo 40 godina. Moja (starija) sestra bila je u velikoj mjeri “nekrivena” veći dio svog odraslog života i sada je na istoj skupštini Božje crkve kao i moji roditelji. Ja sam ostajem katolik. Moj otac (u dobi od 81 godine) rekao mi je prije nekoliko mjeseci da su on i moja majka napustili Katoličku crkvu jer “nismo se hranili” u crkvi. Ipak, u toj istoj crkvi našao sam svoju utjehu, održavanje i radost!
Zašto sam ostao vjeran crkvi, sakramentima i svemu što ona podučava? Može se sažeti jednom riječju: intimnost. Upoznao sam Isusa svog voljenog u životu Crkve. Ne radi se o jednostavno biće Katolički – ali život I ona. Dopustite mi da podijelim s vama neka od “mjesta” na koja pronalazim Boga u crkvi.
Božanski ured
Susret s Bogom u molitvi Božanski ured. Trudim se moliti i jutarnju molitvu (hvale) i večernju molitvu (vespers) svaki dan. Božanski ured dolazi k nama izravno iz judaizma – njihovi triput dnevne molitve zvane Šaharit (jutarnja molitva), Mincha (podne-vrijeme) i M’aariv (večernja molitva) kažu da posvećuju dan.
Isus i apostoli bili su navikli moliti ove molitve kao što se vidi u Djelima 3: 1 gdje su Petar i Ivan bili na putu do hrama “u vrijeme molitve – u tri popodne”. U Djelima 10: 9 čitali smo o tome kako je Peter pošao na krovu da moli “oko podneva”.
Da znam da se u osnovi molim na isti način kao i moji židovski prethodnici, rana Crkva i kao što me je sam Isus uvlačio dublje u moj odnos s njim. Crkva zahtijeva da sav svećenstvo svakodnevno moli Božanski ured – i uvelike potiče laike da to učine. Ako se želite početi pridružiti ovoj drevnoj molitvi kako biste posvetili svoj dan, na mreži postoje brojne web stranice koje će vam pomoći. Provjeriti www.universalis.com ili www.ebreviary.com. Pokušajte pronaći mjesto na kojem je Božanski ured pjevao, a ne samo recitiran – uvijek pjevam Božanski ured iako ga molim samo ga … tonovi psalma nebeski.
Sedam sakramenata crkve također je vodio u dublji odnos s Isusom jer su “vanjski (vidljivi) znakovi koje je Krist pokrenuo da daju milost”. Dok sakramente dodjeljuje ili biskup, svećenik ili đakon, tužbu je sam učinio sam Krist preko ministra sakramenata. Čak je i Martin Luther vjerovao da je – iako je držao samo dva sakramenata, krštenje i zajedništvo. Ali bez obzira na to, naučio je da je čak i odlazak na ispovijed bio priznati nečije grijehe Isusu preko svećenika.
Biskup Robert J. McManus (biskupija iz Worcestera) govori studentima na potvrdi da je u trenutku krštenja to zapravo “Bog koji vas je uzeo i držao u krilu ruke i prelio krštenu vodu preko vašeg slatkog djeteta”. Kakve slike! Kakva nježnost! Krštenje je, naravno, ulaz u sve ostale sakramente.
Sakramenti
U sakramentu braka/braka – sažeto jednog muškarca i jedne žene – je kada su dvojica „postala jedno tijelo“ prema Isusu (MK 10,8), i to je način na koji je Otac to namjeravao od početka. Brak bi trebao biti znak trinitarnog Božjeg života. Kao što otac savršeno voli Sina i sina savršeno prima i vraća tu ljubav, proizvodi treću osobu – Duh Sveti. Dakle, i u braku: muž voli ženu koja prima i vraća tu ljubav tako da zajedno ta ljubav ima veliko (i opipljivo) voće – treću osobu.
Naravno da su sakramenti svih sakramenata Sveta euharistija – primanje istinskog tijela, krvi, duše i božanstva onoga koji je rekao: “… moje je meso prava hrana, a moja krv je pravo piće” (Iv 6:55). Ni u jednom trenutku u našem životu Isus nam nije sve bliži nego kad je on u nama u svetoj euharistiji. Rani crkveni očevi uvijek su govorili o istinskoj i značajnoj Isusovoj prisutnosti u euharistiji – niti jedan od njih nikada je nije nazvao pukim znakom ili kao komemoraciju. Sveti Pavao je pozvao crkvu u Korintu (1 Kor 11: 26-30) da dostojno primi euharistiju kako bi se izbjegla duhovna smrt:
“Jer onoliko često jedete ovaj kruh i popijete šalicu, proglasite Gospodinu smrt dok on ne dođe. Stoga tko jede kruh ili popinu šalicu Gospodnju, morat će odgovoriti za tijelo i krv Gospodnje. Osoba bi se trebala ispitati, a tako je jesti i popijeni, a to jede i zašto je jede i piju, jede, tijelo, jede, i piti, jedu, i piju, i piju se. umiru. “
Ako Isus zaista nije prisutan, zašto onda ispitati sebe i imati zabrinutost zbog dostojno primanja?
Liturgijski ciklus
Živjeti liturgijski ciklus – Crkveni kalendar sjajan je način da produbite nečiji odnos s Isusom i raste u intimnosti. Kalendar započinje prve nedjelje Adventa i slavi Kristov život (i onaj djevice Marije kako se odnosi na Krista) i bliži se kraju na blagdan Krista Kralja. Četiri tjedna adventa su vlastita sezona; Slijedi božićna sezona koja uključuje Božić, blagdan svete obitelji, epifaniju i Isusovo krštenje koje “zatvara” božićnu sezonu. Marijina blagdan, Majka Božja (1. siječnja) je i tamo.
Zatim dolazimo do blagdana Isusova prezentacije u hramu (zbog njegovog posvećenja kao prvorođeni sin Marije). Slijedi nekoliko tjedana uobičajenog vremena tijekom kojeg čitamo početak Isusove javne službe do četrdeset dana korizme, Velikog tjedna i Uskrsa. Uskrsna sezona prolazi do Pedesetnice, a onda imamo Trinity nedjelju i blagdan Corpus Christi. Zatim se vratite u obično vrijeme dok opet ne bude Advent. Mnogi koji su ušli u crkvu doživljavaju dublje razumijevanje Isusa “živeći” svoj život u liturgijskom ciklusu. Mi Živite liturgijski ciklus naše čekajući da se Isus rodi u naše srca; na naše Put do Kalvarije; u križu (es) koji mi medvjed; „Duh Sveti koji nam u pomoć u pomoć u našoj slabosti … i… zagovara …” (usp. Rm. 8: 26-27).
Marija i sveci
Život Djevice Marije pomaže nam da se približimo i Bogu. Dok je podučavala Isusa kako se moliti (to je uloga židovskih majki), ona nas može naučiti da molimo. Više od samo izgovore riječi ona može naučiti i pomoći nam da budemo otvoreni za Duha Svetoga i da nam primimo sve što Bog želi dati nam. To je proces koji je trostruki. Kad je anđeo Gabriel prvi došao Marija primljen njegove riječi u njenom srcu s velikom poniznošću i dočekala je. Ona vjerovati ta riječ. Odatle ona zamišljen Ta riječ u njenom tijelu. Primiti. Vjerovati. Zamisliti. Ako želite dobro marijansko iskustvo, pročitajte i ponovno pročitali Marijin Magnificat (Luka 1: 46-55), razmislite o njegovom značenju u vašem srcu (Lk 2,19; 51), a zatim napišite svoj vlastiti odgovor-svoju magnifikaciju pohvale Bogu sveviše-za vrijeme kada je “gledao s naklonošću” (lk. 1:48) na vas. Moli se za nju … zamolite je da se zaredi za vas … Slušajte je da vas upućuje – “Učini sve što ti kaže” (Iv 2, 5).
Imitacija velikih svetaca još je jedan način da se približimo Bogu. Svi su bili svjesni svoje nedostojnosti pred Bogom, ali oni su mu jako vjerovali. Omogućili su Bogu da radi u njima i kroz njih i “primio ga kao dar tako da se nitko nije mogao pohvaliti” (usp. Ef 2, 9).
Služenje Bogu u siromašnima – oba duhovnih djela milosrđa (da poučava neznalicasavjetovati sumnjiv,, opomene grešnicistrpljivo podnijeti nepravde, oprostiti uvrede voljno, utješiti nagone moliti za život i mrtav) kao i tjelesna djela milosrđa (nahranite gladne, dajte piće žeđnoj, obući golu, kući beskućnika, posjetite bolesnike, otkupninu zarobljeni, pokopati Mrtvi) je služiti Isusu jer “što god to učiniš najmanje moje braće koju činiš” (Mt. 25,40). To su postupci pomoću kojih će Isus odvojiti one koji su koze od onih koji su ovce; Koze će biti bačena u pakao dok će ovce ići u vječni život (vidi Mt 25: 31-45).
Nijedna druga organizacija, crkvena ili vladina institucija u svijetu nikada nije učinila više – ili čak toliko – kao Katolička crkva sa svojim bezbroj škola, fakulteta i sveučilišta, bolnica, kuhinje s juhama, ostava s hranom, bolnice, klinika, dobrotvornih organizacija, misija, domova za neuredne majke, sirotišta, bolničkih domova, domova u staračkim domovima. U stvari, sveta majka Teresa iz Kalkute imala je moto od pet riječi: “Učinili ste mi to”. Ako bi se svi ti katolički subjekti kolektivno zatvorili na tjedan dana, cijela bi nacija bila paralizirana.
Pronalaženje Isusa u svetom pismu
Nije toliko važno znati Sveto pismo napamet kao što je to poznavanje Svetoga pisma s Tvoje srce. Sveta Katarina Siena (dominikanska tercijar; 1347-1380) nije mogla čitati ni pisati, ali u vrijeme crne kuge u Italiji, ona se pobrinula za mnoge pacijente u bolnicama koji nisu imali brigu (nekoliko bolnica u Italiji bilo je takvo u tim danima), pripremila ih je za smrt i prekrila njihova tijela. Ona se jako oslanjala na Boga. Jednom, brigu o jednoj posebno odbojnoj ženi (nazvanoj Tecca) koja pati i od kuge i gadnog raspoloženja, Catherine je počela pokazivati znakove lepre na svojim rukama. Kad je žena umrla, a Catherine je oprala i odjenula Teckino tijelo, a zatim je zakopala vlastitim rukama, lepreno je lepreno nestala iz njezinih ruku.
Katolička crkva nas potiče da izađemo u vjeru i da u potpunosti živimo Kristov život. Svakodnevno se njegujemo molitvom, euharistijom, obožavanjem, imitacijom Djevice Marije i velikih svetaca. Svakodnevno izlazimo služiti Isusu u svima koje sretnemo, a zatim se vraćamo da budemo osvježeni i započeli iznova.
Reći da “ne hranim se” pohađanjem mise znači reći na djetinjast način da ne idete u baku jer vam neće dati bombone. Ne idemo u crkvu da “dobijemo”, već da dajemo svu slavu, čast i hvale Ocu, kroz Isusa u Duhu Svetoga. Obožavamo se jer je to – prema sve četiri euharističke molitve – “naša dužnost i naše spasenje”. Bez obzira na to je li naš tjedan bio dobar, loš ili neometano, idemo na misu da zahvaljujemo ocu. Koji je bolji način zahvaliti nego ponuditi mu najsavršeniji dar tamo … žrtvena ponuda Isusa na Kalvariji? Naravno da to više nije krvava žrtva, već ponovna prezentacija tog događaja uštede. A zato što mi na masi nudimo ocu najsavršeniji dar, ne možemo smatrati dovoljnim da bude “duhovno, ali nije religiozno” (SBNR). Da se tvrdi da “mogu biti duhovni kod kuće” oduzima od Boga ono što je s pravom njegovo.
Još jedna stvar. Većina protestanata razumije osobni odnos s Isusom da znači ekskluzivni odnos “Isus i mene”, ali ta ideja ne može uspjeti. Drevni hebrejski nema riječi za “pojedinca” – svi u Starom zavjetu uvijek su sebe vidjeli kao dio zajednice. To je učiniti “spasio” kao dio zajednice – zašto su cijela kućanstva krštena u novom TES -u Tament i zašto su zajednice spašene. Jedini Isusov način je kroz druge putem svoje crkve. “Što god učiniš najmanje moje braće, činiš mi” (Mt. 25).
Svi vi koji ste napustili Katoličku crkvu, znate da ste dobrodošli da se vratite. Otac vas čeka. Čak i, ali pogled ili uzdah uzrokovat će mu da vam pozdravi s velikim radošću … da vas vodi i utješi. Katolička crkva je Crkva Isusa Krista koji je doista put, istina i život. Vratite se kući u Katoličku crkvu i nahranite se izvrsno – svjetlo je za vas.
