Povodom 10. obljetnice kanonizacije sv. Ivana Pavla II., njegov dugogodišnji osobni tajnik, kardinal Stanisław Dziwisz, dao je intervju za ekai.pl (poljsku katoličku informativnu agenciju). Prijevod razgovora koji nam donosi portal Laudato prenosimo u cijelosti.
Prošlo je deset godina od proglašenja svetim Ivana Pavla II. Potvrda svetosti potvrda je najviše crkvene vlasti u osobi Svetog Oca. Kako se svetost Karola Wojtyłe uočavala za njegova života? Bili ste njegov osobni tajnik nekoliko desetljeća. Jeste li već za života uočavali znakove svetosti i koji su to znakovi?
Teško je odgovoriti na ovo pitanje jer cijeli je njegov život bio prožet Božjom prisutnošću. Bio je to čovjek za kojeg se sigurno moglo reći da je bio duboko sjedinjen s Kristom. To se odražavalo na njegovoj svakodnevici, radu, župničkoj službi, susretima s ljudima, čitanju, u slobodnom vremenu, kada je uživao u životu, ali možda posebno u trenutcima nevolja, umora i križa koji je nosio iz dana u dan.
Mislim da svatko u tom bogatstvu može pronaći odraz svetosti koji ga može nadahnuti i privući na nasljedovanje. Stariji i bolesni primijetit će njegov skromni, strpljivi način podnošenja tegoba starosti i bolesti. Intelektualci će ukazati na poštenje u traženju i naviještanju istine. Pastirima će to biti primjer požrtvovnog služenja drugima, radnicima poštovanje ljudskog truda, a mladima ideal lijepog i sadržajnog života.
Najviše mi se svidjela njegova molitva. Bio je čovjek velike molitve i kontemplacije. Za njega je recitiranje brevijara u cijelosti bilo posvećenje dana. Meditacija i klanjanje svakog dana, Sveta ura svakog četvrtka, križni put petkom, pobožnost prema svetcima, osobito prema zaštitnicima Poljske (sv. Adalbertu i sv. Stanislavu Krakovskom), pobožnost Božjemu milosrđu. Nije zaboravio moliti na nakane za koje su ga ljudi molili.
Kako se razvija kult svetog Ivana Pavla II., u kojim je dijelovima svijeta on najjači? Je li to Poljska? Odakle dolazi najveći interes za njegovim relikvijama?
Zanimanje za život Ivana Pavla II. i njegovu osobu još uvijek je živo te se i dalje dinamično razvija u raznim dijelovima svijeta. Za istraživanje njegove bogate i bezvremenske baštine osnivaju se brojni znanstveni instituti. Ime Ivana Pavla II. nose škole, bolnice, hospiciji i muzeji. Grade se crkve posvećene sv. Ivanu Pavlu II. U posljednje vrijeme uočava se i povećano zanimanje za njegova književna i kazališna djela.
U Svetište sv. Ivana Pavla II. u Krakovu ne prestaju dolaziti hodočasnici iz cijeloga svijeta, ali ono što posebno veseli jest to što Krakovljani redovito posjećuju to mjesto. Mole se cijele obitelji i sudjeluju u pastoralnom životu svetišta, o čijem bogatstvu svjedoče razne skupine, od onih za djecu i mlade, za volontere, za bolesnike i invalide, neokatekumenska zajednica i mnoge druge.
To pokazuje da je Ivan Pavao II. još uvijek važan za brojne zajednice i ljude pojedinačno. Za relikvije sv. Ivana Pavla II. pitaju mnoge crkve iz različitih zemalja. Ljudi žele imati svetoga Papu blizu sebe, potrebno im je njegovo posredovanje pred Bogom. Prisutnost relikvija Ivana Pavla II. podsjeća ih na njegov sveti život i potiče ih da slijede vlastiti put svetosti.
Kao krakovski nadbiskup jedna ste od najzaslužnijih osoba za izgradnju svetišta koje je vjerojatno najveće i najznačajnije svetište Ivana Pavla II. na svijetu. Kako živi to svetište?
Nisam ja sam sagradio to svetište. Ono je izraz poštovanja ljudi koji vole Papu i mjesnu Crkvu u Krakovu, gdje je sveti Ivan Pavao II. rođen, gdje je otkrio svoj poziv i sazrio da služi kao pastir, najprije u mjesnoj Crkvi, a potom i u sveopćoj Crkvi. Također, mislim da je ovo svetište odgovor ljubavi na ljubav koju je Papa pokazao prema svojim sunarodnjacima i rodnome kraju. Danas je to mjesto koje vrvi životom. Primamo mnoga svjedočanstva o ozdravljenjima, uključujući i ona od raka. Mnogi brakovi bez djece po zagovoru sv. Ivana Pavla II. primaju dar potomstva. Teško je nabrojiti milosti koje ljudi dobivaju po njegovu zagovoru. Uistinu ih je mnogo. Vjeru u moć njegova zagovora učvršćuju ovim brojnim svjedočanstvima. Također vidimo neprestanu rijeku hodočasnika i molitvi ne samo u Krakovu.
Već 19 godina traje neprestano hodočašćenje na njegov grob u bazilici sv. Petra u Vatikanu. Red s Trga sv. Petra do oltara Ivana Pavla II. postao je trajni dio vatikanskog krajolika i njegov neodvojivi dio. Sve to dokazuje koliko je snažno iskustvo prisutnosti svetoga Pape u životu Crkve i običnih ljudi.
Kako ocjenjujete razdoblje od smrti Ivana Pavla II. do danas u smislu promicanja njegova nauka i njegove baštine? Jesmo li ih dovoljno iskoristili?
Taj je zadatak tek pred nama. Već je učinjen veliki posao na istraživanju te baštine koja je još uvijek poticajna za Crkvu i našu domovinu, ali to bogatstvo i dalje ostaje izazov. To je vrijedno jer ćemo u nauku Ivana Pavla II. naći mnoge važne, sveopće upute i putokaze. Zvučale su nam jasno i čitljivo kad je Sveti Otac bio među nama, osobito tijekom njegovih apostolskih hodočašća. Još uvijek govore u pisanoj riječi, snimljenim govorima i homilijama, knjigama, uključujući i one pjesničke. Tu baštinu ne smijemo zaboraviti jer bi to bila velika šteta za Crkvu i društvo koje se bori s mnogim složenim izazovima. Mnoge pronicljive i jasne odgovore na teška pitanja nalazimo u nauku Ivana Pavla II. Za njima samo treba posegnuti.
Velika prepreka u raspravi o nauku Ivana Pavla II. i njegovu liku, kao i u promicanju njegove ostavštine, jesu optužbe o nedovoljnoj potpori osobama koje su žrtve seksualnog nasilja od strane klera. S druge strane, sv. Ivan Pavao II. bio je prvi papa u povijesti koji je odlučno krenuo u borbu protiv ove vrste izopačenosti. Možete li, molim vas, detaljnije objasniti ovu temu?
To se ne može učiniti u nekoliko rečenica, bio bi potreban poseban razgovor jer je uloga Ivana Pavla II. na tom području, iako je u mnogim krugovima doveden u pitanje ili barem podcijenjen, golem, čak pionirski. Crkva danas brine za sve one koje je povrijedila temeljeći na čestitosti i savjesti Ivana Pavla II., njegovoj hrabrosti da se suoči s ovim bolnim problemom te njegovim odlukama i dokumentima. Papa Benedikt XVI. nastavio je djelo koje je započeo njegov prethodnik, njegovim putem sada ide i papa Franjo, ali ponavljam – započeo ga je Ivan Pavao II. Bolno je i nevjerojatno da se njegov doprinos pokušava izbrisati iz društvenog sjećanja. Veliku ulogu u iznošenju istine o ovoj temi imaju katolički mediji, ali i stručnjaci koji se služe činjenicama, a ne emocijama. I jasno govore da Ivan Pavao II. nije bio ravnodušan te da je odlučno reagirao na zlo koje je svećenstvo činilo nad djecom.
Nakon Papine smrti govorilo se o JPII generaciji. Postoji li ona, kako se može okarakterizirati i tko pripada toj generaciji?
Teško je govoriti o generaciji Ivana Pavla II. jer ona nema točno vrijeme nastanka. Ima onih koji kažu da ne postoji. Nisu u pravu. U to sam siguran kad gledam ljude svih dobi koji se nadahnjuju svetim Papom. Toj generaciji pripadaju oni koji se sjećaju vremena njegova pontifikata, oblikovanog epohalnim događajima tih godina, kao i oni tako kojima se daje svjedočanstva o njegovu svetom životu, toliko vjerodostojna i uvjerljiva da ih odlučuju i sami istražiti.
Da generacija Ivana Pavla II. živi, svjedoče i Svjetski dani mladih. Svakog puta kad se održavaju, događa se čuđenje svijeta koji govori da mladi odlaze od Crkve te da ih vjerske teme ne zanimaju, a to jednostavno nije istina. Vidjeli smo posebno 2016. u Krakovu živu zajednicu mladih oduševljenih Kristom, koji žele živjeti u bliskosti s Njim i nadahnjivati se svetim životom poljskog pape. To je generacija Ivana Pavla II. (kta/laudato.hr)
