Vrlo topao prvi rujanski dan nije spriječio lijepi broj vjernika albanske nacionalne manjine da dođu na misno slavlje u crkvu sv. Ivana Krstitelja na Škurinjama pod kojim je riječki nadbiskup Mate Uzinić u službu dušobrižnika albanske zajednice uveo svećenika Prizrensko-prištinske biskupije, Alberta Jakaja. U ovoj će Župi Jakaj boraviti kao sužupnik uz župnika Ivana Nikolića te svoj pastoralni rad usmjeriti na rad s vjernicima albanske nacionalne manjine kojih je, prema Jakajevim riječima, oko 1500 u Riječkoj nadbiskupiji. Mise na albanskom jeziku služit će svake nedjelje u 11:30 sati.
Stavljajući osnivanje albanske katoličke misije u Riječkoj nadbiskupiji u kontekst liturgijskih čitanja toga dana (Pnz 4,1-2.6-8: Ps 15,2-4ab.5ab; Jak 1,17-18.21b-22.27; Mk 7,1-8.14-15.21-23), nadbiskup je izdvojio tri poruke. Kao prvu, navodeći da su Izraelci bili veoma ponosni što su bili izabrani Božji narod, naglasio da to isto pripada danas i svakom drugom narodu. Svaki narod ima pravo na ponos. Svaki narod se ima pravo ponositi svojim jezikom, kulturom, poviješću i to je ono zbog čega smo ovdje – želimo albanskom narodu priznati pravo na ponos na albanski jezik i kulturu koju će u ovoj katoličkoj misiji u Riječkoj nadbiskupiji moći nastaviti, rekao je nadbiskup poručivši albanskim vjernicima koji žive na teritoriju Riječke nadbiskupije, da je ona i njihova nadbiskupija u kojoj imaju također pravo na svojstvenosti koje su specifične albanskoj zajednici. „Ono što vas i nas čini ponosnima je također pripadnost Katoličkoj Crkvi koja nadilazi nacionalne okvire. Katolička Crkva u Hrvatskoj je ista kao i Katolička Crkva u vašoj domovini iz koje ste došli. Ta Katolička Crkva je novi Božji narod u kojemu svi, bez obzira na naše razlike, trebamo imati jednaka prava i mogućnosti, narod koji, puno više od zakona i uredbi, ima Isusa Krista čije poslanje mi kao Crkva i narod nastavljamo u ovom vremenu i u čijoj prisutnosti je uvijek prisutan Isus Krist po Duhu Svetom koji nam je kao narodu darovan.“
Ova dva ponosa, nacionalni (koji nam je različit) i vjernički (koji nam je zajednički), nas ne smiju uzoholiti. I jedno i drugo je dar Božji. Sve nam je darovano. Vjera, kultura…, nije to plod naših zasluga. Sve nam je Bog darovao i zato pred tom činjenicom moramo biti ponizni i skromni. To što smo ponosni na svoj narod, ne smije umanjivati poštovanje drugih i to je također razlog zašto za vas ovdje ima mjesta i treba biti mjesta, istaknuo je nadbiskup. Vjernike je potaknuo da prihvaćajući taj dar koji nam je od Boga darovan, pretvorimo sebe u dar. U našoj darovanosti mora biti mjesta za sve, da ovo što imamo i s čime se ponosimo, ono s čime smo obdareni, katolička vjera i pripadnost narodu, bude nešto s čime ćemo ići ususret drugome.
O tome govori i današnji evanđeoski ulomak. U njemu se ne govori o općim higijenskim potrebama, nego o odnosu između obreda kao takvog, a koji je često sam sebi svrha i u sebi ima opasnost isključivanja drugih i drugačijih, i moralnog shvaćanja određenih čina koje činimo i posljedica koje imaju u svakodnevnom životu i ponašanju. „Isus poručuje da nečistoća ne dolazi od drugih, da nisu stranci oni koji onečišćuju, da to nisu oni koji drugačije govore, koji se drugačije mole, oni koji pripadaju drugoj kulturi i govore drugim jezikom. Nisu oni ti koji nas onečišćuju, nego sva nečistoća i zlo izlaze iz ljudskog srca. U ljudskom srcu procesuiramo i pročišćavamo naše odnose, naše ponašanje, i u njemu biramo dobro ili zlo. Ako smo izabrali zlo, tada iz našeg srca izlazi zlo. Zato Isus nudi drugačiji način „pranja ruku“. Ruke se, u ovom Isusovom smislu, ne peru vodom kako bismo se oprali od drugih, nego se peru u susretu s drugima, u pružanju ruke drugome, u pomaganju drugome, u činjenju dobra. Mislim da danas u Rijeci zapravo pružamo ruku i „peremo ruku“, činimo da, iako smo ponosni na svoje, stvaramo prostor za drugoga. Ovdje to radimo na kulturnom, jezičnom i nacionalnom planu, ali se to treba dogoditi i na druge načine. U Crkvi i društvu bismo trebali biti svi jednaki. Svi smo pozvani ići ususret drugima donoseći svoje i time obogaćivati druge, ali i čistiti sebe kako bi iz našeg srca izlazilo samo dobro, poručio je nadbiskup.
Osnivanje misije je znak raspoznavanja i prihvaćanja albanske zajednice u hrvatskom društvu.
Prigodnim riječima albanskim vjernicima obratio se na labanskom jeziku njihov dušebrižnik kojemu je dobrodošlicu poželio i prigodan dar uručio župnik Ivan Nikolić. Okupljene je pozvao na suradnju i zajedništvo kazavši da je ovo sada i njihova Župa te će moći sudjelovati u programima koje organizira, kao i organizirati svoje. Najavio je proslavu blagdana Majke Tereze, zaštitnice albanske katoličke misije, koja će biti u četvrtak 5. rujna. Misa će se služiti u 18 sati.
Osnivanje Albanske katoličke misije u Riječkoj nadbiskupiji svojim dolaskom podržali su ambasador Kosova u Hrvatskoj, Martin Berishaj, počasni konzul u RH, Bashkim Enesi, posebna savjetnica za Zapadni Balkan u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, Ermina Lekaj Prljaskaj, koji su se prisutnima obratili prigodnim govorom te drugi uvaženi gosti. Ambasador je istaknuo da osnivanje ove katoličke misije predstavlja više od vjerskog simbola – ono je znak raspoznavanja i prihvaćanja albanske zajednice u hrvatskom društvu. Albanci u Hrvatskoj, a posebno katolici, često su suočeni s izazovima očuvanja svoga jezika, vjere i kulturnog identiteta. Ova misija pružit će priliku za njegovanje tih vrijednosti na jednome mjestu, rekao je između ostaloga Berishaj zahvalivši Riječkoj nadbiskupiji, nadbiskupu i župniku ove Župe. Kroz zajedničke aktivnosti, molitvu i druženje, nadamo se da ćemo izgraditi snažniji osjećaj zajedništva, ne samo među nama, već i sa svim narodima koji dijele ovu prelijepu zemlju, poručio je ambasador Kosova. Riječkom nadbiskupu na kraju je Lekaj – Prljaskaj uručila dar, sliku albanske umjetnice Iene Marku.
Objavljeno: 1. rujna 2024.
