Evangelizacija, djela milosrđa i potpora župama: to su prioriteti Fredrika Hansena, novoga biskupa Osla, kako je izjavio u intervjuu za „The Pillar“. On je nasljednik biskupa Bernta Eidsviga koji je vodio Biskupiju tijekom dva desetljeća u kojima je norveška Katolička crkva cvjetala. Njegovo imenovanje još jednom pokazuje da nova generacija preuzima crkveno vodstvo u Norveškoj: Hansen ima samo 46 godina, a prije je radio u vatikanskoj diplomatskoj službi.
Njegov put do biskupa Osla nije bio jednostavan. Odrastao je kao sin evangeličko-luteranskih roditelja i prešao je iz Luteranske u Rimokatoličku crkvu u dobi od 20 godina. Prvo je studirao kulturalne studije, kasnije filozofiju i teologiju. U dobi od 27 godina zaređen je za svećenika, a potom je djelovao u Oslu, Londonu, Rimu, Beču i New Yorku. Dana 16. srpnja 2025. godine naslijedio je biskupa Eidsviga na mjestu biskupa Osla.
Oslo je jedina Biskupija u zemlji i ima jedinstven crkveni ustroj. Zbog maloga broja katolika, uz Biskupiju Oslo postoje dvije teritorijalne prelature, u Trondheimu, koja uključuje pet župa s oko 15 000 katolika, i u Tromsøu. Godine 2019. opat Erik Varden, star samo 45 godina, imenovan je biskupom Trondheima. Činjenica da vrlo mlad biskup sada preuzima Biskupiju u Oslu mogla bi se smatrati drugim korakom u promjeni unutar norveškoga katoličkog vodstva. Ono što nedostaje je imenovanje novoga administratora za Tromsø – mjesto koje je upražnjeno od ljeta 2023. godine.
„S obzirom na Hansenovu i Vardenovu dob, potencijalno bi mogli biti zajedno u službi sljedeća tri desetljeća“, piše „The Pillar. „Moguće zajedno s nekim biskupom iz treće ‘generacije X’ u Tromsøu. Neki nagađaju da bi im to dalo vremena da izgrade nešto izvanredno na temeljima prethodnih generacija.“
Na pitanje zašto je uopće postao katolik, Hansen je odgovorio da je bio vrlo predan član Luteranske crkve Norveške. Za njegovu promjenu odlučujuće su bile razlike u mišljenjima o euharistiji i ulozi biskupa. To je dovelo „do toga da sam preispitivao svoju pripadnost tadašnjoj državnoj Crkvi Norveške.“ Posjetio je tamošnju katoličku zajednicu i poučio se u vjeri. „Ostalo je, kaže, povijest.“
Kako se može objasniti situacija Crkve u Norveškoj? „Zamislite globalnu Crkvu, sa svim svojim jezicima i kulturama, naguranu u manje od 30 župa s možda 250 000 članova, u nominalno protestantskome okruženju, u uglavnom sekulariziranome društvu koje polako otkriva potrebu za Bogom,“ kaže Hansen. „Dodajte ovomu nekih 90 svećenika, sve veći broj sjemeništaraca, 15 malih samostana i zajednica i tisućljetnu proslavu evangelizacije za koju je zaslužan naš svetac zaštitnik i mučenik, a do koje je ostalo samo pet godina, i imate sliku Biskupije Oslo.“
Hansen je u intervjuu ispričao i smiješnu anegdotu o svojoj bradi. Brada je „osobna preferencija koju sam njegovao još od vremena kada sam bio vojni obveznik u norveškoj vojsci na ruskoj granici. U Rimu su me visoki prelati dvaput pitali za moju bradu; jedan je pretpostavljao da sam kapucin, drugi da sam istočnokatolički svećenik. Ispravio sam pogrješku i objasnio da sam iz Norveške. Pogled koji sam dobio od obojice kao da je govorio: ‘Nekoć su bili Vikinzi, tako da brada ima smisla.’“
„U Norveškoj su ljudi danas mnogo otvoreniji prema katolicizmu nego prije 20 ili 30 godina“, kaže Hansen. „Jedan od razloga je posjet pape Ivana Pavla II., 1989. godine, i velika duhovna čežnja naroda. Snažan porast katolika u Norveškoj učinio je Crkvu općenito vidljivom“, objašnjava biskup. Upitan o prioritetima svoje biskupske službe u Oslu, Hansen je spomenuo tri stvari: „Evangelizacija, jer kao kršćani ne možemo drugačije. Pozvani smo i trebamo se osjećati obveznima naviještati evanđelje uskrsloga Gospodina.“ Drugo: „Djela milosrđa jer, kao rastuća Biskupija u vrlo bogatoj zemlji, moramo se sjetiti naše predanosti siromašnima. Ne možemo sjediti prekriženih ruku.“ I treće: „Župe moraju biti živahne i trebaju potporu Biskupije.“
Hansen smatra izvanrednim razvoj crkve u SAD-u. „Crkva u Sjedinjenim Državama je živa i vjerna i ima svijetlu budućnost. Nema sumnje da katolici diljem svijeta traže inspiraciju i vodstvo u Crkvi SAD-a. Većina mladih katolika u Norveškoj, na primjer, prati katoličke podcaste, videozapise na YouTubeu, predavanja, blogove i slično iz Sjedinjenih Država.“
(kta)
