U Narodnom muzeju Labina u četvrtak, 11. srpnja 2024. održan je okrugli stol s temom “Kult sv. Justa od simbolike do zaštitnika grada”. Okrugli stol je organiziran u suradnji sa Zajednicom Talijana Giuseppina Martinuzzi kao popratni događaj uz izložbu o kultu sv. Justa na području Labina. Namjera okruglog stola bila je okupiti stručnjake, znanstvenike, povjesničare, povjesničare umjetnosti, konzervatore sve one koji su se barem u jednom dijelu bavili sa sv. Justom, ili zvonikom.
Viši konzervator-restaurator Toni Šaina govorio je o tragovima zidnog oslika, crkvi sv. Justa i njezinom izvornom obliku. Istraživanja vezana uz crkvu započeo je 2011. Konkretnije, u početku je bila riječ o samom zvoniku, te je utvrđena loša statika i opasne pukotine. Nekoliko godina kasnije bio je uključen u skupinu stručnjaka koji su pod vodstvom HrvatskoG restauratorskog zavoda pristupili sondiranju zidova. U tom je vidu prisutnima pojasnio neke nalaze do kojih je došao. Pregledom unutrašnjosti otvaranja sondi utvrđeno je da je oslik sačuvan u tragovima na svim zidovima. Pojasnio je, kako su nađeni zazidani prolazi i zazidane niše prozora, te su otvaranjem npr. niše na južnom zidu, utvrdili da se u samoj niši nalazi sačuvan zidni oslik. Nalaze je zorno dokumentirao fotografijama. Vezano pak uz crkvu i zvonik, pokazao je katastarske izvode.
Šaina je govoreći o istraživanju zidnih slika, naglasio kako se time zapravo nije nitko bavio do 1946.. i Ljube Karamana, a potom Iva Peričić, te u konačnici Branko Fučić koji se 1964. slikao pozabavio u svojoj doktorskoj disertaciji.
Franco Stener, novinar i publicist iz Muggie, iz Italije, izrekao je predavanje „Albona e le sue campane / Labin i njegova zvona“. On se osvrnuo na povijest Labina od antičkoga doba kao i na razvoj urbanih sredina Istre općenito. Pozabavio se labinskim zvonikom donijevši detaljne tehničke informacije, s labinskog se zvonika oglašavaju dva brončana zvona, veće iz 1841. te manje iz 1921. godine, automatizirana su 2015. godine. Prema predaji, vjerojatno je postojalo i treće manje zvono, koje je konfiscirano 1942., zbog ratnih potreba, kao što se desilo u Raši i u drugim mjestima. „Početkom Prvog svjetskog rata Austro-ugarska monarhija rekvirirala je zvona za ratne potrebe. Konzervator Anton Gnirs uzorno je popisao sve što je oduzeto u Trstu i u Istri i objavio u katalogu objavljenom u Beču 1917. Ustvari svaka župa trebala je dati u državnu blagajnu dvije trećine ukupne težine svojih zvona, bez obzira na njihovu umjetničku vrijednost i na potrebe pojedine župe“, podsjetio je Stener te je iznio podatak „Na stranicama 15. i 16. kataloga navedeno je da je na području Labina oduzeto šest zvona.“ „Uzimajući u obzir tešku štetu pričinjenu crkvenim objektima u Furlaniji, posebice duž rijeke Piave u posljednjoj godini rata, koncem 1917. i tijekom 1918. osnovana je u Veneciji dalekovidno i promišljeno, još prije kraja rata, “Ustanova za pomoć crkvama stradalima u ratu”, kako bi se promptno prišlo obnovi oštećenih ili razorenih crkava i njihovom snabdijevanju s potrebnim inventarom, uključujući i zvonima. U drugom izdanju “Statistike oduzetih zvona u novim mletačkim pokrajinama od strane Nijemaca, Austrijanaca i Mađara, ili pak uništenih u ratnim zonama” iz 1919., spomenuta Ustanova navela je da je Porečkoj i pulskoj biskupiji oduzeto 248 zvona, ukupne težine nešto više od 40 tona.“ U nastavku je donio detaljan tehnički opis labinskih zvona, s povijesnim i teološkim interpretacijama. Zvona na plaštu donose prikaze Bogorodice i raznih Božjih ugodnika, prigodne natpise te podatak o godini i mjestu izradi zvona. Prema pojašnjenju predavača manje zvono donosi lik sv. Sergija i sv. Baka, a veće lik Bogorodice.
Mag. povijesti umjetnosti Stephanie Peršić u svom izlaganju osvrnula se na prikaze sv. Justa koji su pronađeni zahvaljujući arhivskoj građi župe Rođenja BDM u Starom Labinu. U svrhu istraživanja, proučila je župne inventarne knjige iz 19. i 20. stoljeća. Posebno je naglasila kako su na tavanu župnoga dvora pronađeni umjetnine za koje se pretpostavljalo da su izgubljene. Riječ je o različitim tehnikama različitim vrstama od slikarskih i kiparskih djela, pa do tekstilnih. Neke od pronađenih umjetnina je predstavila fotografijama. Osvrnula se kratko i na kult sv. Justa, tršćanskog sveca, te je pokazala više svečevih prikaza, posebice iz katedrale u Trstu. Posvijestila je, kako je labinska povijest dosta neistražena, te je izrazila nadu da će i ovi nalazi uputiti i druge istraživače na adekvatnije istraživanje i objavljivanje.
Prof. povijesti i dipl. arhivistica Olja Višković, kustosice Gradske galerije i Narodnog muzeja Labin u ovoj je prigodi govorila o Labinskoj bratovštini sv. Justa. Glavni izvor o spomenutoj Bratovštini bio je arhiv župe Rođenja BDM u Starom Labinu, odnosno arhivsko gradivo pohranjeno u tom arhivu, te nešto manja količina arhivskih zapisa o labinskim bratovštinama u Državnom arhivu u Parizu u fondu Bratovštine Labina i Plomina. Bratovštine su se pojavile u 12. st., a u Istri se veći broj bratovština javlja u 15. st. U Labinu je najveći broj bratovština bio zabilježen početkom 17. st., čak 27, no već 1741. ih je samo 18.Osnivane i početak djelovanja i početak djelovanja labinske Bratovštine sv. Justa mučenika datira iz 1673. U knjizi San Giusto Martire Santo Corpo, Libro Primo zabilježena su imena članova, potom statut, odnosno pravila osnutka i djelovala bratovštine koju je 1. rujna 1673. potvrdio arhiđakon Tommaso Battialta, generalni vikar i pulski biskup. Višković je kratko predstavila ustroj i organizaciju bratovštine, s naglaskom kako su svi članovi su se dužni okupiti na dan sv. Justa, 8. ožujka i izabrati upravitelja čije će dužnosti biti sakupljati i primati milostinju za darivanje sv. Justu, te voditi evidenciju troškova i prihoda, a nakon isteka godine upravljanja predati novac i zapise svojem nasljedniku. Nalazi se i naznaka, da ukoliko iznos ne bi bio točan, kazna je iznosila 20% od iznosa.
G. Krizman
