Na znanstvenom skupu sudjelovali su banjolučki pomoćni biskup Marko Semren, izv. prof. dr. sc. Božidar Mrakovčić, doc. dr. sc. Katica Knezović i doc. dr. sc. o. Antun Volenik.
Na početku se okupljenima u ime zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše obratio biskupski vikar za pastoral i kancelar Zagrebačke nadbiskupije, preč. Marko Kovač koji je u pozdravnom govoru naglasio da je fra Bonaventura Duda “živio poslušnu ljubav prema Bogu i narodu Božjem – Crkvi koju je iskazivao stavljanjem svojih talenata i znanja u službu drugoga.”
.jpg)
Svoje pozdrave uputio je i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta prof. dr. sc. Josip Šimunović, naglasivši pritom da “svaki aspekt djelovanja fra Bonaventure u bogatstvu životnih dana zaslužuje da se ponovno sastanemo i kroz određena predavanja i misli promislimo i produbimo plodove njegove ostavštine.”
Fra Milan Krišto okupljene je pozdravio u ime Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda kojoj je o. Duda pripadao stupivši u novicijat 14. kolovoza 1941. u Varaždinu pa sve do smrti 3. kolovoza 2017. u Varaždinu. O. Krišto između ostaloga prisjetio se da je “Božja riječ bitno označila poziv i služenje fra Bonaventure za koju se kao franjevac i svećenik sav stavio u službu propovjednika, profesora, pisca, glazbenika. Fra Bonaventura rekao je da je Biblija knjiga srca, knjiga voljena i ne može se pravo razumjeti nego tek kad je zavolimo. Bilo mu je stalo prenijeti na nas ljubav prema Božjoj riječi kojoj je postao poslužiteljem.”
Banjolučki pomoćni biskup fra Marko Semren u svojem izlaganju je između ostaloga naglasio da je “Esserova i Dudina golema zasluga što smo upoznali autentičnoga Franju i njegov život. Ali, ne samo mi nego i svi oni koje privlači lik sv. Franje i njegova karizma. Prema mojim razgovorima s Bonaventurom Dudom, ovo je činio svim svojim predavanjima, razgovorima, susretima čitavim svojim bićem. Temeljna misao fra Bonaventure bila je da uvijek treba propovijedati Boga svojim životom, kao i pjesme koje je sam vrlo često citirao poput ‘Hoću li ja u raj’, za koju je rekao da je pjesma koja je vodilja njegova života kao i pjesma ‘Biti mi daj’”.
Izv. prof. dr. sc. Božidar Mrakovčić govorio je, između ostalog, o reakcijama studenata na predavanjima o Dude. “Anton Šuljić, krčki svećenik na jednom mjestu piše da je dolazio oboružan velikim brojem knjiga i mnoštvom bilježaka, kako su predavanja vrvjela od iskričavih misli zaigranih na spontanom korištenju izvora i materijala. Za ilustraciju spominjem zgodu s jednog njegovog predavanja, kada je objašnjavao kako to Duh Božji podržava sve stvoreno. Duhnuo je iz sve snage te kada smo pomislili da će ostati bez zraka, tada je izrekao onu biblijsku ‘ako dah im oduzmeš – ugibaju’. Tumačeći Lk 15, dakle one tri prispodobe o Božjem milosrđu upitao je studente koji je glavni lik u trećoj prispodobi o ocu i dva sina. Tada je izašao van, a studenti su po njegovu povratku svi odreda kao odgovor ponudili – izgubljeni sin. On se nije složio. Rekao je da je na prvom mjestu otac, dakle Božje milosrđe, a ne grijeh.”
.jpg)
Doc. dr. sc. Katica Knezović u iscrpnom izlaganju, među ostalim je naglasila “da ono najviše što možemo učiniti za patra Dudu i ovaj milosni trenutak kojim je naš narod blagoslovljen, da smo dobili zagrebačku Bibliju jest da prijateljujemo s Božjom riječju. Svaka hvala patru Dudi i svim poslanicima na tom ogromnom poslu koji su iznijeli je svaki put kada uzmemo Božju riječ u ruke, kada je čitamo, o njoj razmišljamo, kada prebiremo poput Majke Božje onda zapravo ispunjavamo smisao uopće prevođenja i smisao Božje riječi koja nam je darovana.”
Naposljetku, okupljenima se obratio i o. dr. Antun Volenik, izv. prof. na Fakultetu filozofije i religijske znanosti Družbe Isusove Sveučilišta u Zagrebu koji je u predavanju naglasio pojam skandala i znaka, i to znaka za danas. “Zapravo, njegovo rođenje povezano je s nevjerojatnim skandalom, da je bio vanbračno dijete koji je svoga oca vidio samo jednom i to s leđa. Što takav jedan skandal može reći ljudima današnjice? Rekao bih da tek danas imamo ono o čemu papa Franjo govori o tim izvanrednim situacijama? Koliko djece je danas među nama, upravo takvih malih Roka? Kada netko danas iz takvih situacija čita to njegovo djetinjstvo ima tu štošta za čuti, ali ima i Crkva jer se često optužuje Crkvu da je ona zatvorena, da ne želi to vidjeti i zatvara oči pred takvim situacijama, ali ovdje vidimo da je upravo Crkva prihvatila takvu djecu i samo kroz Crkvu imala nekakvu šansu. Toga se ne treba sramiti nego dapače, tu možemo vidjeti i činiti nove pastoralne izazove, sve ono o čemu danas čitamo i ono o čemu papa Franjo puno govori”, zaključio je o. Volenik.
