Trideseti Međunarodni teološki simpozij Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu sa svojim je radom upriličen je 17. i 18. listopada 2024. Ovogodišnja tema bila je „Uloga teologije u duhovnosti hrvatskog naroda u vremenu tranzicije od komunizma do demokracije“, a održan je u Velikoj dvorani Centralnoga bogoslovnog sjemeništa.
Na početku simpozija prisutnima se obratio predsjednik Povjerenstva za organiziranje znanstveno-teoloških simpozija prof. dr. sc. Ivan Bodrožić koji je apostrofirao kako su Crkva i teologija htjeli dati svoj doprinos u obrani, obnovi i izgradnji slobodne Hrvatske. Iz toga razloga KBF u Splitu započeo je s teološkim promišljanjima društva i pojedinih tema važnih za njegov napredak, a želja ovoga skupa je vidjeti gdje smo došli nakon nešto više od 30 godina demokracije i što nas još čeka. „Cilj ovoga simpozija je propitati procese i promjene koje su se dogodile u društvu, a imale su svojih reperkusija i na Crkvu, stanje u njoj i na oblikovanje duhovnosti i mentaliteta vjernika“, istaknuo je prof. Bodrožić dodavši da je bilo brojnih pozitivnih promjena, ali i negativnih kao što su zlouporaba slobode, mlakost vjere, formalizam, odmicanje od crkvenog zajedništva i percepcija Crkve kao hladne institucije. Neminovno je da se dogodio jedan određeni vrijednosni pomak u kojem je društvo nominalno još uvijek kršćansko, ali se ipak sve više uočavaju sekularizirajuće tendencije, umjesto da se traži otkrivanje kršćanskih korijena na kojima je nastala zapadna civilizacija. Vrijeme u kojem živimo vrijeme je brzih promjena te ih je potrebno pratiti izbliza kako bismo na njih mogli žurno reagirati. Upravo stoga je nakana ovim skupom odgovoriti na izazove vremena te tako vršiti svoje poslanje u zajedništvu Crkve, na dobrobit našega naroda i društva. Predsjednik povjerenstva je izrazio vjeru da će predavači dati poticaj boljem razumijevanju stanja te usmjeriti prema prevenciji negativnih tendencija koje postoje, a ujedno podsjetio kako duhovnost mora biti svjetlo koje ukazuje na nebeski put koji vodi sreći svakog čovjeka. U konačnici je zahvalio svima koji su sudjelovali u izradi ove teme, predavačima na odazivu i zaželio plodonosan rad Simpozija.
Dožupan Stipe Čogelja prisutne je pozdravio u ime župana i u svoje osobno ime te čestitao Instituciji, ali i pojedincima, na 30 godina održavanja simpozija. Istaknuo je dobru suradnju s KBF-om te im zahvalio što nas kao društvo vraćaju prema najbitnijim temama kao što su autentičnost, male obiteljske zajednice i duhovnost te ustvrdio da je ona bila naša prošlost, naša je sadašnjost i mora ostati budućnost. U konačnici je zaželio puno uspjeha simpoziju.
Prorektor za studente, nastavu i poslovanje Sveučilišta u Splitu prof. dr. Nikola Koceić Bilan pozdravio je sve prisutne po redu i časti u ime rektora prof. dr. Dragan Ljutića, ali i u ime cijeloga Sveučilišta. Istaknuo je kako značaj Sveučilišta za naš grad i Dalmaciju uvelike nadmašuje formalnih 50 godina njegova postojanja te dodaje kako je KBF jedan od zaglavnih kamena ove Institucije. Sveučilište ne bi trebalo biti mjesto gdje se samo proizvodi znanost, nego mjesto gdje znanost i umjetnost zajedno stvaraju. Znanost istražuje Božje djelo, umjetnost opisuje Božje djelo, a teologija tumači prirodu i Božji naum te je upravo zbog toga ona važna. Ustvrdio je kako je tema ovoga Simpozija iznimno aktualna i kako je pravo vrijeme za progovoriti o njoj budući da se uskoro navršava 40 godina od uspostave demokracije u Hrvatskoj. Povukavši paralelu s izraelskim narodom koji je 40 godina lutao pustinjom, ustvrdio je da se i mi moramo pitati koliko je hrvatski narod u demokraciji zastranio u sekularizam, konzumerizam i razne druge ideologije. Prorektor je poručio kako se mi kao društvo i Crkva moramo truditi da spremno odgovorimo na ove izazove i iznio nadu da će uz pomoć Duha svetoga, ova konferencija dati prilog u tome i biti na slavu Božju i dobro brata čovjeka i hrvatskoga naroda.
Prof. dr. sc. Marko Trogrlić, ovlaštenik Velikoga kancelara KBF-a mons. Zdenka Križića, na početku svoga obraćanja izrazio je srdačnu dobrodošlicu okupljenima, naglasivši važnost ovog XXX. međunarodnog teološkog znanstvenog simpozija. Tema simpozija, „Uloga teologije u duhovnosti hrvatskog naroda u vremenu tranzicije od komunizma do demokracije“, prema njegovim riječima, ima osobitu važnost jer se bavi promišljanjima o ulozi teologije, koja, kako je istaknuo, znači „govor o Bogu“. Podsjetio je na dugotrajnu povijest teološke refleksije, ističući kako je ona uvijek imala časno mjesto u hrvatskoj narodnoj povijesti, od katedralnih i samostanskih škola sve do teologije na modernim sveučilištima. Također je naglasio ulogu poznatih hrvatskih teologa poput Hermana Dalmatinca, Pavla Dalmatinca, bl. Augustina Kažotića i drugih koji su, što je i zadaća svakoga teologa, uronjeni u svetost Božjega naroda s njime velikodušno dijelili plodove svoga teološkog rada. Povezujući prošlost i sadašnjost, osvrnuo se i na riječi pape Franje koji je u svojim govorima Talijanskom teološkom društvu naglašavao hitnosti teološke službe u smislu navještaja Evanđelja. Uloga teologije, prema Papi, jest da ljudima jasno pokaže kako je ljepota spasenjske Božje ljubavi očitovane u Isusu Kristu središte i bitna jezgra Evanđelja. Teologija mora nastojati oko toga da ova istina dođe do svake osobe u vremenu kada su izazovi brojni: od ekoloških kriza do ubrzanog tehnološkog razvoja, brojnih migracija te kulture zaborava Boga i života. Papa je također podsjetio da istraživanje teologa ne smije biti tek neko osobno istraživanje, nego zajedničko istraživanje osoba uronjenih u što je veću moguću teološku zajednicu. Zadatak ovoga skupa je i propitkivanje koliko je to bilo tako u duhovnosti našega naroda u vremenu tranzicije koje, možemo slobodno reći, još uvijek traje. Prof. Trogrlić zaključio je obraćanje željom da u ova dva dana rada prisutni dođu do što jasnijih i dubljih zaključaka koje će onda moći podijeliti sa širom vjerničkom, a ne samo znanstveno-teološkom, zajednicom. U konačnici je zaželio plodonosan rad sudionicima skupa i da se po Zborniku ovoga Simpozija duh koji jedini oduhovljuje još više nastani u svima onima do kojih će doći poruke ovoga skupa.
Dekan KBF-a u Splitu izv. prof. dr. sc. Šimun Bilokapić u prvom je redu zahvalio predstavnicima crkvenih i civilnih vlasti na upućenim poticajnim riječima te u ime Fakulteta srdačno pozdravio sve nazočne izrazivši nadu kako će ovaj skup biti plodonosan i višestruko koristan za sve. Posebno je pozdravio predavače i zahvalio im na trudu uloženom u izlaganja. Bogato iskustvo teologije u Makarskoj i Splitu u organiziranju simpozija postalo je dragocjeno nasljeđe KBF-a nakon njihova spajanja i zahvaljujući ujedinjavanju tih dviju snaga ovaj je Fakultet u kratkom roku iznjedrio 30 Međunarodnih znanstvenih Simpozija. Ovaj trideseti iznimno je poseban jer se odvija u ozračju proslave 50 godina Sveučilišta i 25 godina KBF-a u Splitu. Iznijevši neke teme prošlih simpozija, dekan je prisutnima pokazao kako se radi o aktualnim, korisnim i izazovnim temama koje su podložne raznim tumačenjima. Bez obzira jesu li potaknuti aktualnim stvarnostima ili svetim nemirom u traganju za istinom, profesori KBF-a u Splitu zajedno sa svojim prijateljima s drugih učilišta iz Hrvatske iz svijeta, odabranim temama pristupaju studiozno s ciljem boljeg razumijevanja pitanja koja tište svijet, savjest i duh suvremenog čovjeka općenito. Ne nude samo teorijska promišljanja, već predlažu konkretna rješenja i savjete, ističe dekan te izriče nadu da će i ovaj Simpozij ići tim putem. Podsjetio je da su svi radovi s dosadašnjih simpozija objavljeni u raznim izdanjima „Crkve u svijetu“ te ustvrdio da nemamo razloga sumnjati kako će tako biti i ovaj put te da će ovaj 30. Simpozij produbiti znatiželju slušatelja i otkriti stvarnu ulogu teologije u duhovnosti hrvatskog naroda u dobu tretiranom u naslovu. U konačnici je istaknuo da nas današnji Simpozij stavlja pred određeni ispit savjesti i još jednom svima zahvalio na odazivu te, s osobitom čašću i zadovoljstvom, proglasio Simpozij otvorenim.
Prva sesija kojom je moderirao prof. dr. sc. Mladen Parlov započela je predavanjem naslovljenim „Europa ciljeva ili kraja? Kriza i nihilizam; estetika i humanizam“, a održao je dr. sc. Vittorio V. Alberti s Papinskog Sveučilišta Gregoriana. Ono razmatra krizu identiteta Europe nakon pada Berlinskog zida i dolaska komercijalizma i individualizma. Dr. Alberti tvrdi da je Europa zahvaćena kulturnom korupcijom, nihilizmom, ratovima, krizom demokracije i da je zbog toga ugrožena. Postavlja pitanje kako obnoviti europske ideale i predlaže i nudi pogled na jedan novi europski humanizam, a Hrvatsku pritom vidi kao most između Istoka i Zapada. Drugo izlaganje imao je dr. sc. Csaba Török, a nazvano je „Doba tranzicije: Prijetnje i prilike“. Dr. Török donosi velike kulturne i društvene promjene u Europi koje utječu na ulogu kršćanstva i Katoličke crkve. Autor primjećuje da statistički podaci pokazuju različite trendove u različitim regijama te nastoji dati teološko objašnjenje ovih pojava. Svjestan različitih povijesnih i društvenih pozadina, smatra da postoje zajednički europski izazovi i putevi za Crkvu i teologiju. Iako rješenja nisu jednostavna, predavač smatra da možemo jednom vrstom sinodalnog iskustva pridonijeti razumijevanju sadašnjosti i oblikovanju budućnosti našega kontinenta.
Drugom sesijom moderirao je doc. dr. sc. Domagoj Volarević, a otvorena je izlaganjem „Politička duhovnost i duhovna politika“ profesora prava na Sveučilištu u Navarri dr. sc. Rafaela Dominga. Autor istražuje konceptualne veze između politike i duhovnosti, zagovarajući produhovljenje politike. U prvom dijelu rada objašnjava povezanost između duhovne trijade ljubavi, pričesti i dara te političke trijade općeg dobra, političkog društva i vlade. U drugom dijelu izlaganja pokazuje načine na koje duhovnost utječe na politiku. Prof. dr. sc. Ivica Raguž s KBF-a u Đakovu održao je predavanje „Javno svjedočenje vjere nekoć i danas“ u kojem donosi neka teološka promišljanja o javnom svjedočanstvu vjere u Svetom pismu i u teološkoj tradiciji, spominje mučeništvo kao vrhunski oblika javnog svjedočenja vjere. Potom to povezuje sa svjedočenjem Evanđelja u današnjim prilikama, uz poseban osvrt na Europu i Hrvatsku. Posljednje izlaganje prvoga dana Simpozija održao je prof. dr. sc. Mladen Parlov s KBF-a u Splitu, a govorio je na temu „Stožeri duhovnosti hrvatskog naroda za 21. stoljeće“. Prof. Parlov ističe svetost kao najviši red oživotvorenja poruke Evanđelja te svece kao dar Božji čovječanstvu, ali posebno narodu iz kojeg potječu. Potom analizira ključne figure hrvatske duhovnosti 20. stoljeća, poput bl. Ivana Merza, bl. Alojzija Stepinca i sv. Leopolda Mandića, te donosi njihov utjecaj na duhovni život naroda. Kao tri glavna stupa hrvatske duhovnosti naglašava: vjernost Kristu, Svetoj Stolici i Majci Božjoj, te pojašnjava što od koje važne duhovne figure Hrvati mogu naučiti za život u 21. stoljeću.
Drugi dan Simpozija sastojao se od tri sesije, a prvom je moderirala doc. dr. sc. Miljenka Grgić. Izlaganje „Poticaji Ivana Pavla II. europeizaciji Hrvatske“ održao je doc. dr. sc. Emanuel Petrov s KBF-a u Splitu, a govorio je o važnosti podrške Ivana Pavla II. tijekom tranzicijskog doba. Ističe veliko papino zalaganje oko priznanja Hrvatske i poruke Svetoga oca kojima je svijetu ukazivao na veliku tragediju i sramotu rata koja se događala u našem narodu. Pokazuje da je Papa kroz svoja nastojanja tražio da se mirovni pregovori temelje na dijalogu i pomirenju, a po završetku rata jačanje kršćanske vrijednosti vidi kao temelj izgradnje kulture živote i civilizacije ljubavi. Predavač ističe kako Crkva u tom smislu treba biti trajan znak spasenja. Prof. dr. sc. Alojzije Čondić u svome radu „Tranzicija društva i potrebna transformacija pastorala u Crkvi u Hrvata“ analizira tešku tranziciju Hrvatske iz komunizma u demokraciju i ulogu Crkve u tom procesu. Autor podsjeća kako je Crkva u tom periodu poticala na dijalog i pomirbu te nastojala stvoriti zdravo društveno i duhovno ozračje te iznaći nove pastoralne načine rada. Prof. Čondić, s jedne se strane, poticajno i kritički osvrće prema razdoblju tranzicije, a s druge strane nudi neke pastoralne smjernice za potrebnu prilagodbu pastorala pred novim demokratskim i sekularnim društvenim uvjetima, s posebnim naglaskom na sinodalni način rada Crkve. „Karizmatski model župe kao zajednice zajednica“ predavanje je koje su pripremili izv. prof. dr. sc. Elvis Ražov i izv. prof. dr. sc. Arkadiusz Krasicki s Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru. Predavanje istražuje proces transformacije župe iz jedne „servisno/obredne zajednice“ u „zajednicu zajednica“, kojoj u središtu treba biti zajedništvo kroz promicanje oblikovanja malih zajednica. Župnik bi u takvoj župi bio voditelj ili koordinator različitih grupa i župnih aktivnosti. Autori nadalje pokušavaju odgovoriti na koji način takav novi model župe odgovara hijerarhijskom i organskom shvaćanju opće i mjesne Crkve te kakva je uloga župnika kao pastira u takvom modelu župi. Kao pomoć u shvaćanju toga referiraju se na raspravu između Ratzingera i Kaspera o odnosu opće i mjesne Crkve koja se vodila dugi niz godina, a potaknuta je dokumentom „O nekim aspektima Crkve shvaćene kao zajedništvo“ Kongregacije za nauke vjere iz 1992. godine.
Za moderiranje četvrte sesije ovoga Simpozija zadužen je bio mr. sc. Jerko Kolovrat, a prvo predavanje „Spor(n)ost školskog vjeronauka u preobrazbi hrvatskog društva“ održao je izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin. Prof. Pažin razmatra izazove i dvojbe oko uloge školskog vjeronauka u društvenoj transformaciji, a posebno se osvrće na kritike vjeronauka u školi koje su često sadržajno siromašne i ideološki obojene. Dok neki vjeruju da bi vjeronauk trebao biti ključni alat za prijenos kršćanske vjere, drugi osporavaju njegovu učinkovitost i svrhu u suvremenom obrazovnom sustavu. Prof. Pažin naglašava kako je, u takvim okolnostima, važno stalno preispitivati ciljeve vjeronauka kako bi on mogao odgovoriti na suvremene potrebe društva i Crkve. U konačnici izlagač ističe kako onaj tko danas govori o obrazovanju općenito i njegovim postignućima s ciljem preobrazbe društva, još uvijek vjeruje u čuda. Također, onaj tko misli da vjeronauk postoji samo radi regrutiranja novih i snažnih vjernika, nije do kraja razumio vjeronauk u školi, njegovu svrhu i njegove ciljeve. Sljedeće predavanje imao je izv. prof. dr. sc. Domagoj Runje, a govorio je o razvoju kulture čitanja Svetoga pisma u hrvatskom narodu od Godine velikog zavjeta 1976., kad je obilježen veliki jubilej Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, do danas. Prof. Runje spominje i obilježavanje Branimirove godinu u Ninu 1979. kada je geslo bilo „Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu“. Iako čitanje Svetog pisma ovdje nije bilo eksplicitno spomenuto, kroz posljednjih 50 godina svjedoči se rastućoj kulturi osobnog, obiteljskog i zajedničkog čitanja Biblije. Prof. Runje istražuje koliko je čitanje Svetog pisma utjecalo na oblikovanje duhovnog identiteta prosječnog hrvatskog katoličkog vjernika. Predavanje „Stabilnost i/ili promjena vrijednosti u hrvatskom post-tranzicijskom društvu“ pripremili su prof. dr. sc. Krunoslav Nikodem s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Silvija Bunjevac Nikodem, prof. Ističući teorije (post)modernizacije i globalizacije kao jedan od ključnih teorijsko-analitičkih okvira unutar kojeg se analiziraju društvene promjene i procesi, pojašnjavaju kako se uslijed brzih i globalnih društvenih promjena mijenjaju se i vrijednosti kao ideje o tome što je dobro, ispravno i poželjno, a nerijetko se onda mijenjaju i norme kao specifični iskazi tih vrijednosti. Autori istražuju kako su se vrijednosti u hrvatskom društvu mijenjale nakon tranzicije temeljeći se na međunarodnom projektu European Values Study čija su istraživanja provedena 1999., 2008. i 2017. Posebno analiziraju područja povjerenja, braka i obitelji, religije i politike. Rezultati pokazuju pad povjerenja u institucije, porast sekularizacije u pogledu religije te nastavak priznavanja braka i obitelji kao visokih vrijednosti. U političkom pogledu primjećuje se polarizacija, jačanje desnih političkih orijentacija i jačanje političke autoritarnosti.
Posljednjom sesijom ovoga Simpozija moderirao je mr. sc. Jure Ivić, a sastojala se od četiri izlaganja. Prof. dr. sc. Jadranka Garmaz i mag. soc. Doris Žuro s KBF-a u Splitu predstavile su rad pod nazivom „Neki aspekti religioznosti mladih. Istraživanje među krizmanicima na području Splitsko-makarske nadbiskupije, Hvarske i Dubrovačke biskupije“, a u njemu prikazuju rezultate istraživanja provedenog 2020. godine na uzorku od 472 sudionika, a cilj mu je bio mjerenje zadovoljstva ispitanika kvalitetom priprave za krizmu. Prvi dio rada uvodi u temu religioznosti mladih iz sociološke i teološke perspektive te prikazuje nekoliko recentnijih istraživanja na ovu temu u Hrvatskoj. Dalje, u analizi, uspoređuje podatke dobivene u provedenom istraživanju s pojedinim rezultatima navedenih. Možemo vidjeti kako je ovo istraživanje pokazalo da oni krizmanici koji se identificiraju kao vjernici češće idu na misu i prakticiraju osobnu i zajedničku molitvu. Također ističu kako nije utvrđena povezanost između spola, obrazovanja roditelja i razine osobne religioznosti, dok je veličina naselja povezana s višim stupnjem religijske samoidentifikacije i većom učestalosti odlaska na misu. Izv. prof. dr. sc. Edvard Punda u svome je izlaganju u svjetlu teologije vjere, apostolske pobudnice „Evangelii gaudium“ i Direktorija za katehezu iz 2020. razmatrao rezultate istraživanja provedenih među krizmanicima na području Splitsko-makarske nadbiskupije, Hvarske i Dubrovačke biskupije te među svećenicima i vjeroučiteljima. Iznosi kako samo imajući „osjetljivost za ono što (krizmanike) stvarno muči u njihovim životima“ (EG 155) i imajući osobno iskustvo djelotvornosti Božje riječi može se krizmanike malo po malo uvoditi u odnos s Bogom i povjerenje u Božji plan za njihov život. Onaj koji priprema krizmanike, treba im pristupiti u ljubavi i staviti se u situaciju učenika kako bi i on sam naučio nešto novo o Bogu, odnosno rastao u svjetlu vjere. Doc. dr. sc. Ivica Jurić u svome izlaganju „Stavovi svećenika SMN o kvaliteti priprave za krizmu“ analizira stavove skoro sto svećenika ukazujući na izazove u pripremi mladih. Iako Crkva ulaže značajne napore, mnogi krizmanici nakon primanja sakramenta ne ostaju aktivni u crkvenom životu. Istraživanje nije dokazalo utjecaj varijabli dobi ispitanika i mjesta u kojem djeluju u odnosu na ono što smatraju najvažnijim u pripravi za krizmu. S druge strane, istraživanje je potvrdilo povezanost varijable dobi s korištenjem sredstava u pripravi za krizmu, osobnim zadovoljstvom, otvorenošću prema društvu i mišljenjem o prikladnosti dobi za krizmu. Autor ističe kako vlada mišljenje da je potrebno unaprijediti model priprave te donosi konkretne prijedloge kako bi priprava za krizmu bila što više misionarska i sinodalna. Posljednje izlaganje pripremili su dr. sc. Gina Šparada i dr. sc. Nenad Palac, a govorilo je o uključenosti vjeroučitelja u župnu katehezu. Istraživanje analizira angažman vjeroučitelja SMN u župnoj katehezi, s ciljem utvrđivanja njihovih stavova o Crkvi te eventualnoj osobnoj suradnji u župi. Sudjelovala je 181 osoba, a rezultati pokazuju da 30,39% vjeroučitelja nikako ne sudjeluje u župnoj zajednici, dok su najčešći oblici angažmana čitanje na misi i članstvo u zboru. Izlaganje nudi teoretski okvir i rezultate koji mogu poboljšati uvjete suradnje vjeroučitelja u župama.
Cijeli Simpozij prenosio se uživo na Facebook stranici Fakulteta, a u dva dana sudjelovalo je ukupno 14 predavača iz inozemstva i Hrvatske.
