U ponedjeljak, 06. svibnja 2024. godine u prostorijama Biskupijskog ordinarijata u Bjelovaru održan je susret svećenika Bjelovarsko-križevačke biskupije. Susret je treći i posljednji dio edukacijskog programa o prevenciji i zaštiti maloljetnika i odraslih ranjivih osoba koji je bio organiziran za sve svećenike Bjelovarsko-križevačke biskupije.
Susret je započeo u 10:00 sati zajedničkom molitvom srednjeg časa i pozdravnim riječima biskupa Vjekoslava. Biskup je pozdravio sve svećenike te pozdravio i predstavio predavače. Zahvalio je Centru za primicanje dobrobiti ranjivih osobaza sudjelovanje u organizaciji edukacije za svećenike biskupije i rekao kako se raduje suradnji i ubuduće.
Prvi dio edukacije održao je vlč. Antun Faltak na temu kanonske normative vezane za zločin grijeha protiv šeste Božje zapovijedi počinjenog od strane klerika sa maloljetnom osobom.
Nakon pregleda važeće normative, izložio je pravni okvir i definiciju samog zločina koji se spominje u kanonima 1395 i 1398 ZKP-a.
Predavanje je objasnilo i kaznene posljedice predviđene kanonskom normativom koja predviđa kazne oduzimanja službe ili druge pravedne kazne, pa čak i otpuštanje iz kleričkog staleža. Predavanje je izložilo i savjete ili preporuke svećenicima kako postupati u određenim situacijama u kojima se mogu naći a vezanima za ovu temu.
Drugi dio edukacije održala je dr. Anita Dučkić Sertić na temu djelovanja u slučaju saznanja o počinjenju zlostavljanja nad djecom. Podrobnije se osvrnula na temu counselinga, na pristupu odnosa prema žrtvama.
Napomenula je kako se stav svećenika odnosi se na poštivanje principa dostojanstva ljudske osobe, zaštite zdravlja, integriteta ali i duhovnog zdravlja osobe koju susreće. Rekla je da rad s žrtvom nije nimalo jednostavan, to je rad koji iscrpljuje i koji je vrlo delikatan. Ako se zlostavljanje dogodilo u Crkvi, žrtva može misliti da je napuštena od Boga ili izmjeni sliku Boga i Crkve.
Naglasila je kako duhovnost može biti zaštitni faktor pred mnogim izazovima u životu ali ako postaje mjesto zlostavljanje, onda je duhovnost mjesto koje ne smijemo olako preporučivati kao mjesto izlječenja.
Predavačica je dala i konkretne smjernice o tome kako se ponašati u kontaktu s osobama, koje mjere poduzeti, na što paziti. Prije svega treba biti oprezan i rezerviran na početku, bez da omalovažavamo ili prikrivamo počinjenje djela. Često puta dogode se i napadi, generaliziranje, revolt od strane žrtve koji treba izdržati i usmjeriti proaktivno. Treba voditi brigu o emocijama i emocionalnoj nestabilnosti žrtve.
Napomenula je kako kao vjernici možemo moliti s osobom, moliti za nju, obećati pratnju, da ćemo biti uz nju. Cijeli proces je put strahova i izazova i žrtva treba nekoga tko ju podržava. Razgovor u sebi mora imati elemente empatije, suosjećanja, slobode. Podrška žrtvi je put ozdravljenja za osobu.
Osim u odnosu na žrtve, govorila je i o odnosu prema počiniteljima. I tada treba poštivati ljudsko dostojanstvo koje je nepovredivo. Potrebno je zadržati profesionalni stav i odnos. Počinitelja treba potaknuti na samo-prijavu crkvenoj i civilnoj vlasti. Uglavnom, počinitelj nije u stanju prepoznati da je kriv i da je počinio grijeh i kažnjivo djelo. Potrebno je i obavijestiti o našoj obavezi prijave, ako postoji. Treba pomoći osobi da se osvijesti i da prizna svoj zločin, preuzme odgovornost. To se ne događa brzo, nego je dio procesa. Ali je potrebno za eventualni put popravka.
Susret je završio zajedničkom molitvom i objedom.
