U organizaciji Katehetskog ureda i Povjerenstva za sinodalne susrete i dijalog Riječke nadbiskupije na čelu s voditeljem i pastoralnim vikarom Mariom Gerićem održan je 5. travnja u Nadbiskupskom domu u Rijeci Sinodalni susret vjeroučitelja Riječke nadbiskupije o temi vrednovanja angažmana vjernika laika i laičkih karizmi u konkretnosti pastoralne prakse na župnoj, biskupijskoj i sveopćoj razini života Crkve, s posebnim naglaskom na angažmanu mladih.
Na početku susreta okupljene je vjeroučitelje pozdravila predstojnica Katehetskog ureda Ksenija Rukavina Kovačević, nakon koje je voditelj Povjerenstva Mario Gerić dao kratke informacije vezane uz realizirane faze sinodalnog hoda Crkve na različitim razinama. U svom obraćanju naglasio je da se trenutno nalazimo u četvrtoj etapi sinodalnog hoda na razini opće Crkve i da su ovakvi susreti prilika za dublje teološko promišljanje i razlučivanje nekih pitanja i tema, kao što su laičke službe i karizme koje doprinose izgradnji Crkve u današnjemu vremenu i društvu. Pri tome je podsjetio na važnu činjenicu, a ta je da biti Crkva ne znači samo primati duhovne blagodati koje ona nudi snagom i autoritetom Isusa Krista, nego i biti aktivni dionik njezina poslanja u svijetu. U tom smislu pozvao je vjeroučitelje da se u svom svakodnevnom životu i na radnom mjestu „vježbaju“ u sinodalnom stilu življenja koji podrazumijeva otvorenost Duhu Svetom, slušanje i osluškivanje poticaja Duha, ostavljanje prostora za drugoga i otvorenost za istinsko zajedništvo u ljubavi i razumijevanju. Nakon uvodnih riječi, interpretativno je pročitan biblijski ulomak iz Djela apostolskih, što je ujedno bio i meditativni poticaj za promišljanje o temeljnim pitanjima koja su proizlazila iz glavne teme susreta: reorganizacija pastoralnih struktura koje bi pomogle zajednicama da se prepoznaju i animiraju kao laičke karizme i službe; strukture u službi poslanja kojeg vjernici obnašaju u društvu, u obitelji, na radnom mjestu; uspostavljanje ministerijalnih službi na temelju potreba mjesnih Crkava; mogućnost proširenja odgovornosti određenih već uspostavljenih laičkih službi, i sl.
Vjeroučitelji su se u analizi navedenih pitanja i tema podijelili u dvije skupine.
U zajedničkoj sintezi vjeroučitelji prve skupine istaknuli su kao izazov potrebu osvježenja laičkih zajednica u župi uključivanjem novih osoba, što pretpostavlja veću otvorenost istih jer je uočeno da je učestala situacija u župama da uvijek isti pojedinci obnašaju više crkvenih službi dok je ostala većina vjernika pastoralno statična te da su zajednice pomalo zatvorene za nove ideje i za nove osobe. Posebno su istaknuli važnost shvaćanja crkvene službe kao poziva nadahnuta poticajima Duha u vidu kršćanskog služenja te potrebu veće izgradnje unutaržupnog zajedništva u kojemu će župnik biti koordinator i poticatelj svih sudionika pa i onih koji se potencijalno nalaze na marginama života određene župe. Svi su se složili s činjenicom da je izuzetno važno raditi na izgradnji župnog zajedništva o kojemu uvelike ovisi sveukupno djelovanje mjesne Crkve. Kao školski vjeroučitelji izrazili su zadovoljstvo vrednovanjem njihovog katehetsko-pastoralnog angažmana od strane svojih župnika i župne zajednice. No, isto su tako konstatirali da prostora za poboljšanje u komunikacijskom smislu ima s obje strane.
Vjeroučitelji druge skupine istaknuli su važnost autentičnosti laičkih zajednica u župama i njihove snažnije međusobne povezanosti na biskupijskoj razini. Uočeno je da po tom pitanju ima određenih poteškoća, napose u snažnim liturgijskim vremenima kada se očekuje sinergijsko uključivanje i od zajednica i od pojedinaca s određenim službama. Nadalje, istaknuta je potreba veće transparentnosti i otvorenosti mjesne i opće Crkve u smislu evanđeoske širine za svakog čovjeka koji se želi susresti s Kristom. Vjeroučitelji su poseban naglasak stavili na potrebu uključivanja osoba s teškoćama u razvoju u pastoral župe.
Susret je završio razmjenom iskustava i u zajedničkom druženju.
Objavljeno: 8. travnja 2024.
