XXXI. Sabor svećenika Vrhbosanske nadbiskupije upriličen je 7. svibnja 2025. u prostorijama Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu. Na 31. Sabor, koji je zbog obilježavanja redovite Jubilejske godine bio isključivo duhovnog karaktera, došlo je iz raznih dijelova nadbiskupije oko 180 dijecezanskih i redovničkih svećenika koji djeluju u pastoralu ili obnašaju druge službe na teritoriju Vrhbosanske nadbiskupije kako bi, na čelu sa svojim nadbiskupom Tomom Vukšićem, molili i promišljali o aktualnim pitanjima na razini mjesne Crkve vrhbosanske kao dijela sveopće Crkve.
Susret je započeo euharistijskim slavljem koje je u sarajevskoj katedrali Srca Isusova predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s apostolskim nuncijem u BiH nadbiskupom Francisom Assisijem Chullikattom te uz koncelebraciju velikog broja svećenika među kojima je bio provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić. Misno slavlje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.
Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Tomo pozdravio je sve nazočne kazavši kako su se pod ovim euharistijskom slavljem okupili na svom jubilejskom hodočašću „u majku svih crkava u našoj Nadbiskupiji“. Dodao je da je posebna milost to što svećenici ovaj susret započinju svetom misom u isto vrijeme u koje u Vatikanu započinje sveta misa za izbor novoga pape. Pastir Crkve vrhbosanske pozvao je stoga sve da se u molitvi pridruže cijeloj Crkvi kako bi dragi Bog svojoj zajednici podario pastira koji će biti „uzor stada i čuvati ga u vjeri i predvoditi na putu posvećenja i spasa“.
U prigodnoj propovijedi nadbiskup Tomo kazao je da se na ovom susretu svećenici okupljaju ponajprije da bi zahvalili Gospodinu za povjerenje koje im je ukazao, ali i da razmijene informacije o tomu što su uradili i da razgovaraju o budućim nakanama i planovima. Podsjetio je da je prvotno bilo predviđeno da susret bude upriličen 30. travnja, ali da je odgođen zbog redovitog kapitularnog zasjedanja Franjevačke provincije Bosne Srebrene na kojemu je sudjelovao velik broj njihovih članova.
Također je podsjetio da je u Jubilejskoj 2025. godini u Vrhbosanskoj nadbiskupiji deset crkava proglašeno za jubilarne. „Jedna od jubilarnih crkava u našoj Nadbiskupiji je ova katedrala. U njoj smo svečanim slavljem otvorili a u njoj ćemo i zatvoriti ovu Jubilarnu godinu. U njoj, koja je majka svih crkava u našoj biskupijsko zajednici, okupio se danas na svoje jubilarno hodočašće prezbiterij Nadbiskupije i zato je naš susret ove godine isključivo duhovnoga karaktera“, naglasio je pastir Crkve vrhbosanske.
Potaknuo je svećenike da promišljaju kako će ovaj jubilej „usmjeriti putovanje cijele Crkve i svakoga kršćanskoga vjernika prema jednoj drugoj obljetnici koja je fundamentalna za sve kršćane: prema 2033. godini kada će se slaviti 2000 godina od slavnoga djela otkupljenja čovjeka po muci, smrti i uskrsnuću Gospodina Isusa Krista što znači da nam predstoji ‘putovanje obilježeno velikim etapama u kojima Božja milost prethodi i prati narod koji korača marljiv u vjeri, djelatan u ljubavi i postojan u nadi (usp. 1 Sol 1,3)’ (Spes non confundit, 6)“. Naglasivši da je kršćanski život „častan put, ali vrlo zahtjevan“, kazao je da stoga nije slučajno da je hodočašćebitan element svakoga jubilejskog događaja. „Naime, život je putovanje kroz vrijeme, hodočašće, i ustrajavanje u njemu u simboličkom smislu puno je značenja za one koji traže smisao života i veoma je prikladno za ponovno otkrivanje vrijednosti tišine, truda i usredotočenosti na ono bitno“, pojasnio je nadbiskup Vukšič.
„Vjerni nakani Crkve, okupili smo se danas u glavnoj od deset crkava, posutih pored putova u našoj Nadbiskupiji na jubilejsko hodočašće prezbiterija: na zahvalu, na molitvu, na sakrament pomirenja i na razmatranje, kako bismo, vrativši se na mjesta svoga služenja, pomireni s Gospodinom i osnaženi u vjeri u Krista Gospodina, nadu našu, imali moralno pravo braći i sestrama naviještati milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega (usp. 1 Tim 1,1-2)“, poručio je okupljenim svećenicima mons. Vukšić.
Govoreći nadalje o znakovima koje u svakom razdoblju i okolnostima Gospodin šalje Crkvi na prepoznavanje, kazao je da je za prezbiterij ove Nadbiskupije jedan od tih znakova i pročitani odlomak iz Djela apostolskih u kojemu se sveti Luka sjeća teških progona, koji su pogodili kršćane u Jeruzalemu nakon kamenovanja mučenika Stjepana (usp. Dj 8,1-8). Pojasnio je da su apostoli tada, usprkos opasnostima, ostali na svojim mjestima u Jeruzalemu, a da su ostali Isusovi učenici, koji su se raspršili po krajevima Judeje i Samarije, i tamo navješćivali Riječ Božju. „Tako su bili hrabri svjedoci Kristovi, znakovi nade. Dobri znakovi svoga vremena. I primjer svim kasnijim generacijama Isusovih učenika. Posebice su uzor za ponašanje nama današnjim apostolima, pa se u njihov sveti zagovor preporučamo“, posvijestio je nadbiskup Vukšić.
U nastavku je primijetio kako je znakovita također i činjenica da ovo svoje okupljanje svećenici održavaju upravo na dan kad počinje konklava za izbor novoga predstojnika Crkve i da ovu svetu misu slave u isto vrijeme kad se u Rimu održava Euharistijsko slavlje „pro eligendo romano pontifice“ te se tako pridružuju u molitvi na tu važnu nakanu. „A u vjeri da Gospodin vodi Crkvu i da on izabire, znademo da je Providnost Božja već izabrala novoga nasljednika apostola Petra i da sveznajući Bog zna tko je on, a kardinali izbornici danas, kao apostoli nekada, služe za to da po njihovu djelu Gospodin vidljivoj Crkvi pokaže koga je izabrao“, istaknuo je nadbiskup Tomo.
Podsjetio je da je u dokumentu kojim je najavio Jubilejsku godinu papa Franjo kršćane nazvao hodočasnicima nade, pozvao ih da rastu u toj kršćanskoj kreposti i da je uvijek svjedoče, zaželjevši ujedno je da se „prvi znak nade ostvari kao mir za svijet, koji je ponovno utonuo u tragediju rata“. Nadbiskup Vukšić potaknuo je stoga sve svećenike okupljene na ovom susretu da, kao Isusovi učenici i njegovi svjedoci, obećaju svoj doprinos i dodaju poniznu molitvu da u Bosni Hercegovini prestane sijanje straha, da se ostvari društveni dijalog, zauzimanje za opće dobro, zaštita čovjekova dostojanstva i poštivanje ljudskih prava.
Radni dio Sabora održan je u dvorani Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije.
U uvodnoj riječi generalni vikar Ćosić pozdravio je sve sudionike, osobito nadbiskupa Vukšića i provincijala Dadića, i zahvalio im na nazočnosti.
Sve je potom pozdravio i provincijal Dadić koji je kazao kako je Godina nade jasan poziv svećenicima da budu hodočasnici nade. Zahvalio je nadbiskupu Vukšiću što im je omogućio da se ovdje okupe podsjećajući da se njihov susret trebao održati ranije, ali je odgođen. „To govori o tome koliko zapravo mi danas zajednički hodimo ovdje kao Crkva u Bosni i Hercegovini. Na tome sam zahvalan svakom od vas, a osobito našem nadbiskupu koji nas okuplja i potiče da zajednički gradimo Crkvu Božju“, kazao je provincijal Dadić ujedno potičući svećenike da, u trenucima kada je Sveta Stolica ispražnjena, razmišljaju o tome kako Bog šalje jasnu poruku da on zna tko je papa koji će voditi Crkvu. „Ja želim da i mi budemo svjesni svoga poziva i poslanja, da razmišljamo u molitvi što je naša zadaća u ovom trenutku, osobito nas u Bosni i Hercegovini gdje se osjeća jasna napetost. Dakle, mi trebamo biti oni koji će graditi mostove, progovoriti o miru, u dijalogu s drugima jasno izreći i naše pozicije, kako Crkve, tako i Hrvata. Pa evo, dok vas pozdravljam, želim da budemo nositelji nade i mira i neka ovaj naš zajednički susret bude obogaćenje svima nama“, kazao je provincijal Dadić.
U svom uvodnom pozdravu nadbiskup Vukšić je, nakon što je izrazio radost zbog ovog njihova okupljanja, zahvalio dr. fra Anti Popoviću, profesoru na Franjevačkoj teologiji, što je prihvatio da uputi prigodno predavanje. „Kao što je već danas nekoliko puta rečeno – i kako je počela ova Jubilarna godina, možda i stotinama puta ponovljeno – najveća je naša čast biti svjedoci nade; nade koja je drugo ime za Isusa Krista“, kazao je nadbiskup Tomo ističući da pojam nade predstavlja izvor svega što je pozitivno u ljudskim životima, svega što je krjepost, dobrota i što je lijepo. Zazvao je potom nad sve Božji blagoslov Bog na njihovom zajedničkom putu obraćenja, posvećenja i služenja narodu Božjemu te svjedočenju zajedništva i jedinstva.
Uslijedilo je potom fra Antino predavanje naslovljeno “Jubilej 2025. u svjetlu Biblije i dokumenata Učiteljstva”. Nakon što je protumačio pojedine elemente iz loga za Jubilej 2025, naveo je nekoliko faktografskih informacija o dokumentu pape Franje “Spes non confundit” kojim je proglasio 2025. godinu Jubilejskom, odnosno Svetom godinom. U nastavku je izdvojio neke važne poruke iz ovog dokumenta te posebno progovorio o trećem i ujedno najopsežnijem poglavlju “Znakovi nade” (br. 7-15) u kojem su – kako je kazao – vjernici pozvani da postanu konkretni znakovi nade za braću i sestre koji žive u teškim uvjetima: rata, lišenosti slobode, bolesti, starosti, osamljenosti, izbjeglištva, siromaštva. Podsjetio je i da su u ovom dijelu navedeni ključni svetopisamski tekstovi koji otkrivaju temelj i smisao Svete godine. Analizirajući geslo ove Jubilejske godine koje glasi: “peregrinantes in spem” (Hodočasnici nade), pojasnio je da se riječ “peregrinantes” povezuje s “postajama” okrjepe koje su potrebne hodočasnicima na putovanju, a koje su protumačene pomoću apostolskih pisama: „Dies Domini“ (papa Ivan Pavao II.) i „Aperuit illis“ (papa Franjo).
Na kraju izlaganja potaknuo je okupljene svećenike da kroz svetopisamske tekstove promišljaju o tome što mogu i trebaju učiniti tijekom ove Jubilejske godine.
Susret je završen zajedničkom objedom u blagovaonici Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. (kta)
