Dvjestotinjak hodočasnika sudjelovalo je u subotu 12. travnja na 21. Riječkom planinarskom križnom putu koji su organizirali Akademsko katoličko društvo „Jeronim“ i Ured za pastoral Riječke nadbiskupije. Nakon uvodne molitve u katedrali sv. Vida, prvi je križ iz riječke prvostolnice ponio generalni vikar Mario Tomljanović, a poznatom trasom u nošenju su se izmijenjivali članovi različitih molitvenih zajednica i udruga, redovnice i franjevački novaci. Okrijepu na Sv. Katarini pripremili su župljani Župe sv. Luke, a duhovni nagovor prije nastavka križnog puta pripremio je povjerenik za mlade Laurent Kružić. Kao i svih dosadašnjih godina, na križnom putu sudjelovali su i svećenici koji su se vjernicima stavili na raspolaganje za pristupanje sakramentu ispovijedi, a što su mnogi, hodajući u prirodi, iskoristili za pomirenje s Bogom i pripremu za euharistijsko slavlje.
Riječki planinarski križni put završio je misom koju je u župnoj crkvi BDM Karmelske na Donjoj Drenovi predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić, a liturgijsko pjevanje animirali su mladi župa Zamet i Viškovo. Na početku propovijedi nadbiskup je podsjetio da smo proteklih dana u liturgiji više puta mogli svjedočiti kako Židovi pokušavaju ubiti Isusa. Jedan od razloga za to je da se Isus ‘pravi Bogom’, zbog čega također nikada nije prihvaćen od Židova kao Mesija, kazao je nadbiskup. Osvrćući se na evanđeoski ulomak (Iv 11,45-56) naveo je još dva razloga: ‘za narod’ (kako je prorokovao Kajfa) i ‘da raspršene sinove Božje skupi u jedno.’ Mi vjerujemo da je umro za sve ljude, rekao je Uzinić te istaknuo kako se tema jedinstva provlači kroz sva litrugijska čitanja toga dana. „No, je li se proročanstvo o jedinstvu i miru ostvarilo? Možemo li reći da se ostvarilo u Crkvi kao novom Božjem narodu? Isus je u Dvorani posljednje večere molio da svi budu jedno. Ta molitva, koja je krajnja Isusova želja, nije se ostvarila jer još živimo u nemiru i ne prepoznajemo se kao braća i sestre, nego se gledamo kao konkurencija. Vrijeme u kojemu živimo je upravo po tome složeno vrijeme i iz povijesti nismo ništa naučili jer padamo uvijek na ispitu bratstva i sestrinstva“, kazao je nadbiskup.
„Vjerujem da je to što se prorokovalo, to jedinstvo i mir, to Isusovo umrijeti za narod, u njemu ostvareno u punini i po njemu postalo potencijal i zadaća za nas i naše poslanje. Crkva još nije kraljevstvo Božje, ali ono već treba biti prisutno u životu nas kršćana, Crkve, u našim izborima, pogledima kojima gledamo sve ljude. Ono nije ostvareno, ali je moguće i to je ono što se u Isusu dogodilo: ono što prije nije bilo moguće, u njemu je postalo moguće. Moguće je da postanemo jedno. Moguće je da postanemo braća i sestre u Isusu Kristu i zato je to zadaća koje se ne smijemo odreći i na kojoj svakodnevno trebamo raditi polazeći od sebe, od toga što trebamo činiti kako bi u ovom svijetu bilo više ljubavi, više jedinstva. „Što ja trebam napraviti za jedinstvo Crkve, polazeći od jedinstva vlastite obitelji, redovničke zajednice, župne zajednice, Riječke Crkve koja bi, ako doista želimo da nam ovaj jubilej bude jedan iskorak, trebala biti primjer drugima kako zajednički, kao sinodalna Crkva, ići naprijed, kako zajednički surađivati. I nema životne situacije koja može biti opravdanje da ne krenemo tim putem i kažemo nismo hodočasnici nade.“
Kao primjer Uzinić je naveo vijetnamskog kardinala slugu Božjega Francois-Xavier Van Thuâna koji je dosta godina proveo u komunističkim zatvorima u samici. U tim teškim trenucima i u izolaciji punih 9 godina, bio je u jedinstvu s Raspetim Kristom. Bio je u unutarnjem miru, kao i s drugima oko njega. To je i nama moguće u puno lakšim situacijama. Biti zagledani u Kristov križ i ići za njim, ići s njim i u susret drugima, pa i onima koji su nam neprijatelji, a trebaju biti braća i sestre, zaključio je Uzinić.
Na kraju mise, predsjednica Akademskog katoličkog društva „Jeronim“, Maja Šimičić Roksandić, zahvalila je svima koji su omogućili da ovaj Riječki planinarski križni put bude održan na dostojanstvenom nivou. Ovogodišnji tekst napisala je članica AKD-a „Jeronim“, Katarina Isailović. „Kroz tekst križnog puta željelo se povezati klasični tekst i povijest Riječke nadbiskupije koja ove godine slavi 100. obljetnicu. Članovi AKD ‘Jeronim’ zajedno su odabrali teme poveznice s postajama, dok je moj zadatak bio napisati tekst oslanjajući se na njih. Nadam se da tekst pokazuje duboko duhovno i povijesno korijenje naše vjere i Katoličke Crkve na području Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, naše Riječke nadbiskupije. No, tekst se nije želio zaustaviti na prošlosti već i gledati u budućnost punu nade za život dostojan čovjeka, općeljudskih i kršćanskih vrednota kako nas vjernika tako i svih građana koji vole ovaj naš predivni plavo-zeleni kraj. Jer i Gospodinov križni put ne završava smrću na križu već uskrsnućem“, poručila je Isailović.
Objavljeno: 13. travnja 2025.
