Za oktavu Uskrsa, božanska milosrđa nedjelja, Jenny Kraska razmišlja o miru koji je uzdignut Gospodar ponudio dok Crkva označava prolazak pape Franje.
U znak sjećanja na papu Franjo
Jenny Kraska
Na ovu božansku milost u nedjelju, crkva se okuplja u svjetlu uskrsnuća s teškim srcima i nadom duhova. Ivanovo evanđelje vodi nas u zaključanu sobu u kojoj se učenici, zbunjeni i uplaše, susreću se s uskrslim Kristom. “Mir biti s tobom”, kaže on – riječi koje probijaju kroz strah, neuspjeh i sumnju. Upravo ovaj mir, ovo božansko milosrđe, postaje prvi dar uskrslog Gospoda u svojoj crkvi.
Danas, dok razmišljamo o ovom evanđelju, to radimo u sjeni prolaska pape Franjo – pastira koji je, poput Gospoda koji je služio, dosljedno govorio mir u svijet zatvoren u strahu. Njegovo će se papinstvo pamtiti po mnogim stvarima, ali prije svega zbog njegovog nepokolebljivog proglašenja milosrđa. Živio je božansku milost. Bez obzira na to da prihvaćamo siromašne, pozivajući crkvu na margine ili nudeći nježnost ranjenim i zaboravljenim, papa Franjo svjedočio je crkvi koja diše Kristovo suosjećanje.
U današnjem evanđelju Isus pokazuje učenicima svoje rane. Ne skriva tragove svoje patnje, već ih pretvara u znakove ljubavi. Iz tih rana teče milosrđe. I upravo kroz ove rane Thomas dođe vjerovati – ne argumentom, već susretom. Isus susreće Thomasa u svojoj sumnji i uvlači ga u vjeru kroz milost.
Papa Franjo često nas je podsjećao da milost nije apstraktna. Ima lice – Jesus Krist – i ima ruke, naše vlastite, koje mora doprijeti do patnje, sumnja, isključenih. Na taj se način poruka božanske milosrđa ne odnosi samo na oproštenje, već o postavljanju instrumenata milosrđa u svijetu.
Dok crkva tuguje zbog prolaska pape Franje, podsjećamo da je milosrđe srce evanđelja i srca crkvene misije. Njegov konačni svjedok, čak i u smrti, poziva nas da se ponovno vratimo u osnovne stvari: Kristu, suosjećanju, zajednici.
Pozvani smo – poput Thomasa – da svoje ruke stavimo u Kristove rane. Ne ispitivati se za dokaz, već da se izliječi. Ne da zadovoljimo znatiželju, već da dublje vjerujemo. Pozvani smo s njim proglasiti: “Gospodaru i Bože moj”, i dopustiti da to priznanje oblikuje naš život.
Neka se sjećamo pape Franjo s zahvalnošću – zbog njegove hrabrosti, nježnosti i njegovog nepokolebljivog povjerenja u milost Božju. Neka crkva koju je tako vjerno služio i dalje hoda stazom koju je pomogao osvijetliti: put obilježen poniznošću, susretom i ljubavlju.
Dok se danas molimo za odmor njegove duše, to radimo uz uskrsnu nadu. Jer uskrslog Gospoda koji je udahnuo mir učenicima sada pozdravlja dom svog sluge istim riječima: “Mir biti s vama.”
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
