Misa posvete ulja u katedrali svetog Jakova.

Na Veliki četvrtak, 2. travnja, u jutarnjim satima u katedrali svetoga Jakova u Šibeniku, svečano je slavljena Misa posvete ulja, jedno od najsnažnijih i najznačajnijih liturgijskih slavlja u životu mjesne Crkve. Euharistijsko slavlje predvodio je šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, u zajedništvu s biskupom u miru mons. Antom Ivasom, dijecezanskim i redovničkim svećenicima koji djeluju na području Šibenske biskupije. Tijekom slavlja svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja dana na dan ređenja, potvrđujući ponovno svoju vjernost Kristu i Crkvi te spremnost da nastave služiti Božjem narodu u naviještanju Riječi, slavljenju sakramenata i pastirskom vodstvu.

U ozračju sabranosti i molitve posvećena su ulja svete krizme i bolesničkog pomazanja koja će biti nošena u sve župe Šibenske biskupije, te će tijekom liturgijske godine služiti u slavlju sakramenata. Ove godine ulje je poklonila župa bl. Alojzija Stepinca iz Srime.

U homiliji biskup Rogić istaknuo je kako sveta misa posvete ulja bolesničkog pomazanja i ulja svete krizme na Veliki četvrtak ostvaruje i očituje zajedništvo čitave Šibenske biskupije oko Gospodnjega oltara, u katedrali svetoga Jakova, kao i zajedništvo sa svim katedralama diljem svijeta. Naglasio je da se to jedinstvo na najdublji način događa u euharistiji, u Kristovoj žrtvi koja trajno okuplja, liječi, svjedoči i daje snagu Božjem narodu. Biskup je podsjetio kako će ulja posvećena u katedrali poći u svih 74 župe Šibenske biskupije, te da će svaki svećenik u svoju župnu zajednicu ponijeti ulje krizme i ulje bolesničkog pomazanja iz istih posuda.

U tome je prepoznao snažan znak crkvenoga jedinstva, poželjevši da upravo to bude vidljiv izraz stvarnog i živog zajedništva među svećenicima i vjernicima mjesne Crkve. Govoreći o otajstvu pomazanja, biskup Rogić naglasio je da je sam Bog svoga Sina pomazao Duhom Svetim za Krista – Pomazanika, a da su i vjernici pozvani biti dionici njegova posvećenja i svjedoci njegova otkupljenja u svijetu. Osvrnuvši se na riječi proroka Izaije o onima koji će se zvati “Svećenici Gospodnji” i “Službenici Boga našega”, biskup je istaknuo kako je svećeničko poslanje u svojoj biti služenje Božjoj blizini čovjeku.

To znači po svetim sakramentima posvećivati grešnoga čovjeka, naviještati Božju riječ i biti djelitelj Božje milosti i darova koji vode spasenju i posvećenju. Posebno je naglasio da se to poslanje na osobit način očituje upravo u misi posvete ulja. Samo po Božjem Duhu i po posvećenju svetim redom, rekao je, svećenik može biti utješitelj, nositelj radosti, osloboditelj i blagovjesnik.

Takva služba moguća je jedino ako u svećenikovu srcu neprestano odjekuje zahvalna pjesma ljubavi Gospodnje i ako se njegov život oslanja na Božju vjernost i dobrotu. U središnjem dijelu homilije biskup Rogić pozvao je okupljene svećenike da na Veliki četvrtak dublje urone u tajnu vlastitoga izabranja, poziva i odgovora koji su jednom dali Bogu. Podsjetio je na Isusove riječi: „Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?“ te istaknuo kako svećeničko “da”, izrečeno na dan ređenja, nije tek događaj jednoga trenutka, nego svakodnevni zadatak i trajna potvrda predanosti.

Bilo da netko nosi dvije, pet, petnaest, trideset, pedeset ili više godina svećeničke službe, to početno “da” traži svakodnevno novo “Neka mi bude”. U tom je duhu pojasnio i sadržaj obnove svećeničkih obećanja: tješnje se povezati s Kristom, suobličavati mu se odricanjem od vlastite volje, biti vjerniji djelitelji Božjih otajstava i naučavanja, vođeni revnošću za spas duša. Istodobno je podsjetio i na ulogu vjerničke zajednice, koja je pozvana moliti da Crkva ima svetih i vjernih svećenika, kao i da biskup ostane postojan u apostolskoj službi.

Govoreći o značenju samoga ulja, biskup Rogić ponudio je duboku duhovnu sliku njegova značenja. Maslinovo ulje u svakodnevnom životu služi za hranu, lijek, svjetlo, ljepotu i snagu, a u svetim sakramentima zadobiva novo, otajstveno značenje. Ono tada postaje izvor duhovnih darova: hrani dušu Božjom blizinom, liječi od sklonosti grijehu i ispraznosti, rasvjetljuje savjest kako bi čovjek jasnije razlikovao ono što vodi Bogu od onoga što od Boga udaljava, snaži za životne borbe i daje unutarnju ljepotu s kojom se dolazi pred Gospodina.

Na kraju homilije biskup Rogić uputio je poziv vjernicima da mole za svoje svećenike, za njihovu revnost, ustrajnost i vjernost poslanju koje su primili. Pozvao je i na molitvu za nova svećenička zvanja u cijeloj Crkvi, a osobito u Šibenskoj biskupiji, istaknuvši da će po brojnim i revnim svećenicima narod lakše prepoznati put u Božju blizinu, u radost života i ustrajnost u kušnjama. Neka nam dobri i svemogući Bog udjeli milost Radosnih navjestitelja i velikodušnih posrednika svake milosti Božje.

Neka se u obiteljima moli za zvanja i neka Bog učini plodnim naše župne i redovničke zajednice, zaključio je biskup homiliju.