‘Na nebu se pojavi veliko znamenje: žena odjevena suncem, pod nogama joj mjesec, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.’ (Otkrivenje 12:1)
Kraljica Blažene Djevice Marije koja se slavi 22. kolovoza savršeno dovršava osminu Velike Gospe. Ali tek je prije 70 godina papa Pio XII. službeno dodao ovaj blagdan u liturgijski kalendar, iako je Marijina kraljica bila pozdravljena od ranih godina Crkve.
Dugi niz godina molili smo “Zdravo, sveta Kraljice” nakon pet desetljeća krunice. U crkvi pjevamo pjesmu “Zdravo, Sveta Kraljice na prijestolju”. Molimo Mariju za “Kraljicu” 13 puta u Litanije od Loreta. Molimo se za Regina Caeli (Kraljica neba) tijekom cijelog Uskrsa. Posebno se sjećamo i častimo Marijino krunjenje Kraljicom neba i zemlje dok molimo peto slavno otajstvo krunice.
Tada je došao veliki dan za ovaj blagdan kada je Pio XII., koji je već četiri godine ranije proglasio dogmu o Uznesenju, napisao svoju encikliku Ad Caeli Reginam (O proglašenju Kraljice Marijine) u marijanskoj godini 1954., objavljujući ga 11. listopada, na blagdan Božanskoga Marijina materinstva.
On je ustanovio ovu liturgijsku svetkovinu i stavio je da završi Marijin mjesec 31. svibnja. Zatim je 1969., kada je sveti Pavao VI. preuredio liturgijski kalendar, pomaknuo svetkovinu na 22. kolovoza kako bi predložio osminu s njezinim Uznesenjem na nebo i povezao dva.
Potreba za njezinom kraljicom
Pio XII lijepo je na primjerima objasnio kako se Blažena Djevica Marija smatrala naslovom Kraljice neba i zemlje, budući da „Marija, Djevica Majka Božja, majčinskom brižnošću kraljuje nad cijelim svijetom, kao što je okrunjena u nebesko blaženstvo sa slavom Kraljice.”
Započeo je svoje razloge s onim što možemo smatrati proročanskom vizijom s nečim što se odnosilo ne samo na njegovo vrijeme, već će se umnožiti do razornih razmjera koje vidimo u današnjem svijetu. Vrijedi ga citirati u cijelosti:
Slijedeći strašne nesreće koje su pred Našim očima pretvorile u ruševine cvatuće gradove, gradove i sela, vidimo na našu žalost da se mnoga velika moralna zla šire u inozemstvu u onome što se može opisati kao silovita poplava. Povremeno vidimo kako pravda popušta; i, s jedne i s druge strane, pobjeda moći korupcije. Prijetnja ove strašne krize ispunjava nas velikom tjeskobom, pa se s pouzdanjem utječemo Mariji, našoj Kraljici, dajući joj na znanje one osjećaje sinovskog poštovanja koji nisu samo naši, već koji pripadaju svima onima koji se hvale u ime Kristijan.
Stoga je želio ovom novom svetkovinom “obnoviti slavljenje naše nebeske Majke i rasplamsati žešću pobožnost prema njoj, na duhovnu korist cijeloga čovječanstva”.
Kraljica u svakom pogledu
Pio XII. postavio je nepokolebljive temelje Marijine kraljice natrag do rane Crkve:
Kršćani su razmišljali o prisnoj povezanosti između majke i sina, spremno su priznavali vrhovno kraljevsko dostojanstvo Majke Božje. Stoga ne čudi da su rani crkveni pisci Mariju nazivali ‘Majkom Kraljeva’ i ‘Majkom Gospodina’, temeljeći svoje stajalište na riječima svetog Gabrijela, arkanđela, koji je prorekao da je Sin Marijin zauvijek će vladati, a prema riječima Elizabete koja ju je pozdravila s poštovanjem i nazvala ‘Majkom moga Gospodina’. Time su jasno pokazale da je iz kraljevskog dostojanstva svoga Sina dobila stanovitu eminentnost i uzvišeni položaj.
Među svecima koji hvale njezinu kraljicu, naveo je svetog Grgura Nazijanca, koji Mariju naziva “Majkom Kralja svemira” i “Majkom Djevicom koja je rodila Kralja svega svijeta”.
Sveti Andrija s Krete je napisao: “Danas prenosi iz njezina zemaljskog obitavališta, kao Kraljicu ljudskog roda, svoju Majku uvijek Djevicu, iz čije je utrobe On, živi Bog, uzeo ljudski oblik.” I na drugom mjestu, on govori o “Kraljici cijelog ljudskog roda vjernoj točnom značenju svog imena, koja je uzvišena iznad svega osim samoga Boga.”
Sveti German naziva Mariju “Kraljicom svih onih koji žive na zemlji”.
U 8. stoljeću, pismo Grgura II. glasilo je na “Sedmom ekumenskom koncilu sa suglasnošću svih otaca, koji je Majku Božju nazvao: ‘Kraljicom svih, pravom Majkom Božjom’, a također i ‘Kraljicom svih kršćana’. ”
U jednom apostolskom pismu Benedikt XIV je nazvao Mariju “Kraljicom neba i zemlje”.
Ovo je vrh mnogih svjedočanstava koje je sveti Alfons Ligouri skupio prije nego što je napisao:
Budući da je Djevica Marija uzdignuta do tako visokog dostojanstva da bude majka Kralja kraljeva, zasluženo ju je i s punim pravom Crkva počastila titulom ‘Kraljice’.
Zatim, naravno, tu je psalam 45 sa stihovima koji se koriste za marijanska slavlja: “Kraljica je stajala s tvoje desne strane u zlatnoj odjeći okružena ljepotom.”
Od najranijih vremena, uključujući Efeški koncil 431. godine, kršćanska umjetnost prikazuje Mariju “kao kraljicu i caricu koja sjedi na kraljevskom prijestolju ukrašenom kraljevskim obilježjima, okrunjena kraljevskim dijademom i okružena mnoštvom anđela i svetaca na nebu, i vladanje ne samo nad prirodom i njezinim moćima nego i nad spletkama Sotone. Ikonografija, prikazujući kraljevsko dostojanstvo Blažene Djevice Marije, oduvijek se obogaćivala djelima najviše umjetničke vrijednosti i najveće ljepote; čak je poprimilo oblik živopisnog predstavljanja božanskog Otkupitelja koji svoju majku kruni sjajnim dijademom.”
Ne samo da je to bila popularna tema kroz stoljeća, već su pape često krunile “slike Djevice Majke Božje koje su već bile istaknute zbog javnog štovanja”. Sam Pio XII obratio se portugalskom narodu kada je „čudotvorna slika Djevice Marije koja se štuje u Fatimi okrunjena zlatnim dijademom. Mi smo to nazvali navještajem ‘suvereniteta’ Marijina.”
Biblijska osnova
Budući da je Isus Kralj, Marija je Kraljica. Pio XII je objasnio: “Glavno načelo na kojem počiva Marijino kraljevsko dostojanstvo bez sumnje je njezino božansko majčinstvo.” Marija se naziva “Majka Gospodnja” (Lk 1,43). Napisao je:
Iz ovoga se lako zaključuje da je ona Kraljica, budući da je rodila sina koji je, u samom trenutku njegova začeća, zbog hipostatskog sjedinjenja ljudske naravi s Riječju, također bio kao čovjek Kralj i Gospodar svih stvari . Tako je s potpunom pravdom sveti Ivan Damaščan mogao napisati: ‘Kada je postala Majka Stvoritelja, postala je uistinu Kraljica svakog stvorenja.’ Isto tako, može se reći da je nebeski glas arkanđela Gabrijela bio prvi koji je proglasio Marijinu kraljevsku službu (Lk 1,33-34).
Ovaj marijanski papa je dodao kako „Blaženu Djevicu Mariju treba zvati Kraljicom, ne samo zbog njezina božanskog majčinstva, nego i zato što joj je Bog htio da ima iznimnu ulogu u djelu našeg vječnog spasenja.
Iako Sveti Otac to nije spomenuo, objava EWTN-a pojašnjava:
Krist je naslijedio na zemlji prijestolje kralja Davida. Međutim, za razliku od Davida, Kristovo kraljevstvo nije zemaljsko, već duhovno i vječno kraljevstvo istine, pravednosti i mira (Otkrivenje 19,6). U tom kraljevstvu Marija sjedi kao kraljica, kao kraljice majke (gebirah) učinio u starom Izraelu prije nje (1. Kraljevima 2:13-21).
Kraljica za sve
Ponovno se Pio XII obratio svom prethodniku Piju IX, koji je napisao da je Blaženu Djevicu Mariju “Gospodin učinio Kraljicom neba i zemlje, uzvišenu iznad svih zborova anđela i svetaca, i stojeći zdesna svom jedinom Sinu, Isuse Kriste Gospodine naš, [where] ona nas snažno zagovara majčinskim molitvama, dobiva ono što traži i ne može se odbiti.”
Naravno, tada je Pio XII objasnio da je blagdan ustanovio kako bi svi „jasnije prepoznali i pobožnije častili milosrdni i majčinski utjecaj Majke Božje. Uvjereni smo da će ovaj blagdan pomoći da se očuva, učvrsti i produži taj mir među narodima koji svakodnevno biva gotovo razoren ponavljajućim krizama.”
S krizama koje su danas u cijelom svijetu sve veće i očiglednije, njegove su riječi i razlozi relevantniji nego ikad budući da je također spomenuo ljude diljem svijeta koji su progonjeni zbog ispovijedanja svoje kršćanske vjere – nešto što je strahovito eskaliralo otkako je napisao te riječi.
Zato je u svim tim situacijama snažno savjetovao: “Neka se, dakle, svi pokušaju s većim povjerenjem približiti prijestolju milosti i milosrđa naše Kraljice i Majke, i isprositi snagu u nevolji, svjetlo u tami, utjehu u žalosti.” i “nastoje se osloboditi ropstva grijeha i odaju neprestanu počast, ispunjenu sinovskom odanošću, svojoj Kraljici Majci.” Također:
Neka njezine crkve budu prepune vjernika, njezini blagdani neka se poštuju; neka zrnca krunice budu u rukama svih; Neka se kršćani okupe, u malom broju i u velikom broju, da joj pjevaju hvalu u crkvama, u domovima, u bolnicama, u zatvorima. Neka se u najvećem štovanju drži Marijino ime, ime slađe od meda i dragocjenije od dragulja; neka nitko ne izgovara bogohulne riječi, znak onečišćene duše, protiv tog imena koje se odlikuje takvim dostojanstvom i štovano zbog svoje majčinske dobrote; neka nitko ne bude tako hrabar da izgovori slog koji nema poštovanja zbog njezina imena.
Opet je pozvao:
Svi bi, u skladu sa svojim stanjem, trebali nastojati oživjeti čudesne kreposti naše nebeske Kraljice i preljubazne Majke stalnim naporom uma i ponašanja. Tako će se dogoditi da će svi kršćani, poštujući i oponašajući svoju uzvišenu Kraljicu i Majku, shvatiti da su istinska braća, i sa svom zavišću i pohlepom odbačenom u stranu, promicat će ljubav među klasama, poštivati prava slabih, njegovati mir. .
Molio se:
Neka moćna Kraljica stvaranja, čiji blistavi pogled tjera oluje i oluje i vraća bez oblaka nebo, pogleda milosrdnim očima na ovu svoju nevinu i napaćenu djecu.
“U žarkoj želji da Kraljica i Majka kršćanstva usliši ove Naše molitve”, također je odredio da blagdan Kraljice Marije treba uključiti da se “posveta ljudskog roda Bezgrješnom Srcu Blažene Djevice Marije obnovi, njegujući nadu da kroz takvo posvećenje može započeti novo doba, radosno u kršćanskom miru i u trijumfu vjere.”
Neka slavlje ovog blagdana na njegovu 70. obljetnicu bude izvanredno vrijeme da kao vjerna djeca i sluge častimo, ljubimo i slavimo našu jedinu pravu Kraljicu neba i zemlje — Mariju, Majku Božju.
